Bugenvilija
19.11.2008., srijeda
Marljiva ko mrav
 Nema mi goreg nego danima provesti u animiranju polubolesne tj poluzdrave djece mi vlastite. Prve dane dok su još krepani ko muhice, ajde ali kad malo živnu, a ne smiju van ni u spasonosni vrtić, to postaje moja velika noćna mora. Animacija je tada od jutra do mraka, bez pauze za odmor jer banda već poodavno ne spava poslije podne. Ali zato kad se u 8,00 kaže laku noć, tad više ni glasa čuti nije. Izvrnu se ko mrtvi pauci i u istoj pozi dočekaju da ih još jednom kušnem i eventualno pokrijem prije neg se i ja zavućem u svoj brlog. Tako smo zadnjih dana potrošili sav repromaterijal pomno skupljan zadnjih par mjeseci, što kartonskih rola od kuhinjskih papirnatih ručnika do onih od toaletpapira. Mekih kartonskih kutija od pizza i onih tvrdih papira kao od košulja, koje tu dobijete i kad kupite obične potkošulje, a odlične su za bastlanje (pravljenje svega i svačega od raznoraznog otpadnog i inog materijala u svrhu animacije male djece, a dolazi od njemačkog glagola basteln što će reći popravljati, poboljšavati ili dotjerati) Tako smo kreirali ogromnu garažu na dva kata sa rampom i dizalicom koja ima čak i zastavu na vrhu. Pravo čudo prirode. A to sam već spomenula. No jučer smo pekli kolače jer sam dobila krasan jednostavan recept za neke fine kekse i željela sam ih tak i tak isprobati, pa je ova zatvorena situacija doma, bila idealna prilika za spojiti ugodno s korisnim i obrnuto. Ja sam umjesila tjesto da smanjim na minimum količinu zmazanog stana koji sa sobom povlaći svaki ovakav zahvat sa blizancima u kombinaciji, a onda sam njima dala male drvene valjkiće i plastične noževe da sami gnječe i razvaljavaju to po stolu i slažu u protvan (tepsiju). Bilo je to gadno za gledati ali kaj sad, ionak smo pol hitili u smeće jer sam ja nenavikla na pećenje kolača potpuno zaboravila da imamo nekaj u rerni i u kratkom muzičkom intermezzu otišla oprati zapišanu situaciju u zahodu. Makar mi se čini da nam je teta iz vrtića, čiji to i je recept dala krivo vreme pećenja jer sam pored druge ture bdjela i to se ziher ne peče 18 minuta nego puno manje jer ni drugi nisu bili baš najbolji, tj malo su bili pretamni i izgubila se fina eroma lješnjaka i limunove korice. Evo vam i recept pa prosudite sami: -100 grama mljevenih lješnjaka ili badema (makar ja mislim da bi bilo puno finije sa grubo mrvljenima, a ni kokos nije za baciti kao solucija) -150 grama šećera u prahu (imam neki jako fini kaj je mljeven skup sa vanilijom mmmmm) -350 grama bijelog brašna ( ne kaže dal mekog il oštrog pa sam dala prvo koje mi je palo pod ruku) - 1 jaje - 250 grama putra sobne temperature - kaže recept 2 "šprica" limuna (ljubim precizne njemačke recepte. Ja sam dodala koricu naribanu od jednog cijelog limuna i dva "štrca" pride, zlu ne trebalo). Danas smo bili uglavnom samo jako mazni i sjedili su na meni uglavnom cijeli dan. To zna biti jako naporno ako ne želiš s njim gledati crtiće, sve knjige smo sažvakali, pogledali sve dječje DVDeove i kaj sad. Bili smo prisiljeni po treći put u dva dana pogledati novootkriveni film, tj 5 element. Meni jako drag i pogledala sam ga valjda dvadeset puta, a sve mi se čini da ću ga u skorije vrijeme znati napamet od riječi do riječi kao što znam i prvog Hari Potera i još ponešto...  |