Bugenvilija

26.02.2008., utorak

O klopici...

Obečala sam neke recepte pa evo da se napokon toga riješim. Moj najveći problem kod takvih zahtjeva je u tome što baš nikad nikad, pa ni onda, ne kuham ništa po receptu. Uvijek eksperimentiram na licu mjesta ili ako je običan ručak u igri, a ja sam prehlađena ko puž i osjetilo njuha i okusa mi je u banani onda napravim špagete ili sličnu klopu gdje ne mogu omanuti. Srećom po vas znatiželjnike željnih nekih drugih nesvakidašnjih aroma, je što sam sve pripreme radila dan ranije i sve zapisivala u tekicu kao šalabahter za glavnu kuhanciju. Tako da ako baš ne u začinčić, imam sve više manje fino uteftereno. Krenut ćemo po mesini, tj janjetini mariniranoj. Za to nam treba: -jedan suhoparan butić -češnjak -fina masna dimljena panceta -kadulja -mljevene alge (bilo koje) -sol -crno vino (1dcl) -jedna velika glavica luka možemo i ovime začiniti u nedostatku kadulje Janjetinu dobro našpikati krupno isječenim češnjakom i komadićima pancete. Posoliti, natrljati algama i kaduljom i prekriti lukom nasječenim na kolutiće od po milimetar ili dva debljine, pa preliti crnim vinom. Pustiti da prenoći u plastičnoj ili staklenoj poklopljenoj posudi, na ne prehladnom mjestu. Peći u poklopljenoj glinenoj posudi ili vatrostalnoj zdjeli s poklopcem. Podlijevati vinom. Može se u sos dodati nariban celer i mrkva, da se napravi gusti sos a la wild, pa uz to se mogu i brusnice servirati i njoke po želji. Ja sam ostavila ovako jer sam radila uz to rižu, pa mi prejaki sos nije odgovarao. Zatim imamo marinirani tofu sa kombu algom. Za to nam treba: -komad tofua kompaktne vrste, a ne onog koji se rado i lako mrvi -kombu alga -mu err gljive -shitake -mrkva -sezam -sojasos tamni -zelena cury pasta -limunska trava svježa (može i pasta) -senf -sezamovo ulje -češnjak -đumbir Crni sosja sos nalijemo u zdjelu u kojoj ćemo marinirati. Umješamo čajnu žličicu zelene cury paste, žličicu đumbira, dvije žličice narezane limunske trave ili žličicu paste, malo senfa i u to upohamo tofu koji smo prethodno narezali na kockice centimetar na centimetar veličine. Neka bude sočno, a ne suhoparno po tofuu. Ostavimo preko noći. I shitake namočimo dan ranije, tako da predhodno odstranimo peteljke (ne bacimo ih, mogu se kuhati u juhi ili negdje drugdje po želji), prelijemo kipućom vodom i poklopljene ostavimo preko noći. zelena cury pasta Prije pripremanja tofua namočimo u kipućoj vodi i kombu algu i mu err gljive, ali ne zajedno jer ćete vodom od alge podlijevati jelo ili uliti u rižu pri kuhanju, a vodu od gljiva ćete baciti. Algu nakon desetak minuta kad se otvori i postane ogromna, narežemo na pruge debljine milimetra i stavimo sa strane. Mu errke izvadimo iz vode i odstranimo debele djelove uz korijen koji znaju biti puni smeća ili pijeska. Ako su jako velike, usitnimo ih ali ne previše. Shi take narežemo na pet-šest šnita po klobuku. Mrkvu ili dvije ako su manje, oguljenu narežemo na štapiće veličine dva cm ali debljine milimetra. Mu err U wok ulijemo dvije žlice sezamovog ulja, dvije žlice sezamovih sjemenki, dva češnja češnjaka sitno usjeckana, malo svježeg đumbira ako imamo ili pola žličice paste i mješamo da nam ne izgori sezam. Zatim dodamo shitake i mješamo i dalje, a sve na jačoj vatri oko 3 minute, zatim dodamo mrkvu, zatim tofu, mješajući neprestano ali pazeći da pri tom ne izmrvimo tofu. Tofu se mora malo zapeći na jakoj vatri. Najbolje su drvene lopatice za tu rabotu. Ja imam drvene od bambusa i stvarno su odličnog oblika za tu svrhu. Zatim podlijemo vodom u kojoj su se namakale shi take preko noći, pustimo da prokrčka, dodamo one mu errke i pustimo da se krčkavi još jedno 5 minuta najviše, na laganoj vatri poklopljeno. Važno je da ni mrkva ni alga ne budu mljackave, moraju biti samo pofurene, onda je najukusnije. E sad, tu su varijacije na temu ogromne. Ako imate klice, obavezno ih ubaciti kad i mu erke jer su gotove takoreći odmah. Na stol iznosimo u woku. A serviramo uz to rižu ili rižine rezance. A sad malo po piletini i saftićima... Bile su dvije varijacije na temu piletine. Jedna sa shitakama i kaparama na naglo i druga sa vrhnjem i zelenim paprom. Prvo ćemo kapare i shitake srediti... One iste shitake od gornjeg recepta koje su se kupale cijelu noć narežemo na tanke rezance. Pileća prsica posolimo i ispećemo na naglo da se zapeku sa obje strane na malo ulja u gril tavi. Zatim narežemo na komadiće tj šnitice. Zatim u normalnu tavu dodamo ulje i na njemu ispržimo luk, dodamo shitake, malo dinstamo i podljevamo svetom shitakastom vodom. Dodamo kapare i još malo prokrčkamo. Kapare je dobro prethodno malo usitniti da im se izgubi oblik. Zatim dodamo piletinu i još malo pustimo da se dinsta, najviše 3 minute. Piletina sa Tom Yum pastom i zelenim paprom Zatim se ponovo latimo pilećih prsica, pa i njih zapečemo na naglo ali ovaj puta u običnoj tavi glatkog dna. Da budu skoro smeđa sa obje strane, izrežemo kad su pečena na tanke ploške debljine oko milimetra (izvadimo iz tave i režemo na dasci), za to vrijeme na zaprženo ulje u tavicu ubacimo žlicu zelenog papra iz rasola, žličicu senfa i žličicu Tom Yum paste, malo posolimo. To mješamo na srednje jakoj vatri, zatim dodamo slatkog vrhnja i umješamo sve skupa u gustu masu u koju poslažemo narezano meso. Ostavimo poklopljeno da se dinsta oko 3 minute. Fino posložimo meso u jedan ovalni tanjur za serviranje, prelijemo sosom i garniramo svježim korijanderom. Eto, to bi bilo to. Slike nisu moje već preuzete sa stranice koju sam slučajno otkrila pišući ovaj post, pa vam je rado preporučam, posebno onima koji žive na njemačkom govornom području jer obiluje odličnim namirnicama i to uopće ne skupima Gourmondo shop Dodatak Mu err su crne, tamnosmeđe ili svjetlosmeđe gljive koje kod nas rastu na starim bazgama, a nose domaći naziv judino uho. To su žilave želatinaste gljive vrlo blagog skoro neutralnog okusa. Odlične su u azijatskoj klopi i efektne za salate. Ljekovite i pune minerala. Latinski naziv je (Auricularia auricula-judae, Auricularia polytricha). www.marions judino uho Auricularia+auricularia-judae

- 11:10 - Komentari (28) - Isprintaj - #

20.02.2008., srijeda

Slike s ročkasa i još koješta

Ročkas bio pa prošao. Bili su i Nika i Ivo u posjeti na par dana. Blizanci su napokon došli na svoje. Ludovanju ni kraja ni konca od jutra do zore. Na ročkasu je bilo vrlo i nadasve živahno jer sam po običaju zaboravila ubrojati sebe i muža, pa mi računica nikak nije štimala. No dobro. Hrane je bilo u izobilju, čak je i ostalo. To se zove gadno se preračunati ali kaj sad. Ponovo sam se raspojasala sa maštom za klopu, spremala sam ju dva dana, da si olakšam završni dio. Najbolje mi je definitivno ispala marinirana janjetina u raznim mirodijama mediteranskog područja špikana dan prije češnjakom i finom pancetom. Zatim japanski tofu za vegetarijance, također mariniran dan ranije. Pa shitake sa pilećim bijelim mesom jako zapečenim predhodno i posipanim kaparama sitno nasjeckanim pred kraj. Pa pileća prsica u vrhnju sa zelenim paprom i TomYum pastom za bolju aromu. Pa moji vrganji iz dubokog sa jajima i dvije vrste riže. Mahune na salatu i još par vrsta salata, pokoji sos za upotpuniti arome, hrpa torti i kolača i potoci raznih sokova i ostalih manje dječjih tekućina natakale su se sasvim pristojno. Društvo je bio raznoliko i bilo nas je od kojekuda. Preko Tibeta i Mongolije, Austrije do naših, iz zabačenih bavarskih sela koja opasuju Minhen. Rinpoche Lama Tsering je dobio saveznika na tibetanskom govornom području u liku Nike koja ga uči na faksu (tibetanski, ne Lamicu). Bilo ju je sram pričati pa se samo crvenila ali svi smo ju hrabrili i pravili se da ne gledamo, ne bi li se opustila. To je našeg Lamicu silno veselilo da može prozboriti koju po svom u moru hrvatskih glasova, jer puno Hrvata na okupu garantira velikom bukom i zaboravljanje da ima onih koji ne kuže ni slovca. No da, Mugi, Bayasin muž govori ruski, pa ulovi tu i tamo ponešto ali nedovoljno za konverzaciju ili nešto više. Tada na scenu obično stupa lajava Bayasa i animira društvo dok domačica luduje po kuhinjama i šire. Klinci su se lijepo zabavljali animirani Darijom, koja im je na nove dizalice komada dva, naljepila naljepnice za oznake, koje ja inače samo baci u smeće da ne rade još veći kaos po inače uvbijek neurednoj sobi. Slika nemamo nešto baš, jer sam bila zaposlena na drugim frontovima, a i krivo sam si podesila fotač, tak da i ono malo kaj sam slikala nije neke zavidne kvalitete. Jedva za izvuči par pokaznih i dokumentarnih. Blah! No da, kasnije sam kad je muž vozio Lamicu natrag u centar i Bayasinu malu četu, animirala goste i sjajno smo se zabavljali zapravo za dječji ročkas, do prilično kasno. Nije mi krivo, bilo je odlično i veselo. Klinci su ispuhivali svijećice više puta, uostalom, kak se i spada, a i Nika skup s njima, jer je njoj bil također ročkas dan ranije. Tomu su dvije torte na stolu. Nadam se da su se i gosti dobro proveli i dobro osjećali bez obzira na veliku gužvu i možda nedovoljnu pažnju domaćina...

- 13:06 - Komentari (29) - Isprintaj - #

05.02.2008., utorak

Četiri godine...nam je tek...

Vreme jurca brzinom munje, ponekad brzo ponekad sporije ali uglavnom kad pogledamo unatrag nam se ne čini nešto spektakularno brzo ako nekim slučajem pored sebe nemamo dva pišmolja koji rastu kao gljive poslije kiše. Ročkas je bio jučer. Nismo stigli utefteriti postić, pa ga evo u zakašnjenju. Nismo čak ni slavili onako kak se spada jer glavni rođendanski tulum je u ovu nedelju. Malo kasnimo ali tak nam je grah opal. A i braco iz Beča dolazi onda, pa da spojimo sve u jednu cijelinu... Tak da smo jučer maznuli jednu malu torticu sa 4 svijećice i to puhali dok nam nisu prsti pocrnili od upaljača i vručine i dok klinci nisu iskašljali plućica na nos jer su po običaju prehlađeni ko puževi. Nema slika od puhanja, majci se nije dalo s tim zezati jer ćemo onda imati dupliće, a to je za tih tjedan dana ionak svejedno. Njima je ionak glavno da se puše do besvijesti i onda baci na skidanje kreme sa vrha, a dno i ostalo ionak dobije Kiki kao dlakavi član familije. Ostatak slika slijedi po završetku tuluma u nedelju. Za sad samo jedna stara ali vesela i ljetna...

- 21:44 - Komentari (53) - Isprintaj - #

01.02.2008., petak

Maškerade vake i nake

Sve je to počelo neki dan kad nam je teta u vrtiću dala u zadatak da za četvrtak i petak osmislimo kostime za fašnik. Ne bi to bilo tako strašno ni kupiti kad bi čovjek imao samo jedno dijete ali za blizance je to malo kompleksniji korak. Posebno jer su kostimi loši i skupi. Tema za četvrtak su bile maske sa likom i djelom pingvina, polarnih medvjeda ili tuljana. Kako moji nisu ni čut htjeli o tako nečemu, morali smo promijeniti plan napada i smisliti adekvatnu strategiju. Obišla sam sve dućane koji se bave bastlerajem u potrazi za repromaterijalom ali ishod je bio skoro pa bijedan. Znači morala sam se snaći vlastitim snagama. Dawa je želio biti klaun. No dobro, nije neka muka prekompleksna, a Nyima je prvo htel biti tigar ali se onda predomislio i pridružio bratu. Nitko to nije ni časka posumnjao. Kupila sam najjeftiniji krep papir i odlučila nekaj izčarobirati. Srećom imam Singericu pa je posao bio znatno olakšan. Srijeda je bila dan D. Ko je vidio nekaj delati unapred kad se sve može u zadnji čas, kaj ne. Istina ja svaki dan kuham po minimum dva različita jela jer je muž vegetarijanac, a djeca i ja svežderi. Znači kuhanje, spremanje, šivanje i priprema kanapeića za četvrtak su mi bili na vratu. Vremena i ne baš pretjerano. Još sam sve željela zgotoviti do pol 6 da stignem na aerodrom na pivu sa Rudarkom. Na žalost morala sam otkazati pivsku kavu jer je šivaća mašina u dječjoj sobi i nakon pol 8 je fajrunat rajo i mora sve biti gotovo, a nije bilo do pol 6 ni približno. I kanapeiće sam prebacila za u cik cak zore jer više nisam fizički mogla. Leđa su mi pukla na pola i bila sam u trenutku bacanja pingvina u krevet, mrtav pas. Zreo samo za zaleć u fotelju, otvoriti ladno pivo i dić noge na tabureić... Zatim ujutro sam se zbudila u debelom mraku i čarobirala po kuhinji. Moram priznati da sam slabe inspiracije ujutro, jer prvo, ne gablam do pol 12 nikada, i klopa tak rano mi je čista bljaka. Ali na licima tete sam kasnije vidjela da nije bilo tak loše, maštovito formom zasigurno je bilo. Njemice ili kupe sve gotovo ili ispeku mufinse, to im je krajnji izazov kreativnosti. No vratimo se mi maškarama. No da. Dva klauna smo sredili. Bili bi cakani da se Dawa nije htio sam farbati i ljutio se strašno kaj sam ga ja namazala. U vrtić smo donesli kostime i tamo se obukli. Dawa je plakao ko kišna godina i nije se dal ni obuć ni slikati, što mi je krivo jer sad nemam tih odjelaca u arhivi ali sam si je kriv. A klinci i tete su slinili po njima jer su bili cakani i originalni. Našli smo u dućau nos klaunovski koji kad se povuće za gumicu počene treperiti neka lampica unutra u plastičnoj kuglici, jako simpa. Imala sam heklane slamnate šeširiće od preklani sa mora, koji su mi tu odlično upali u kombinaciju, uglavnom, pun pogodak. Gore je slika iz vrtića, Nyima je naravno u centru jer mama slika, a Dawa plače iza mojih leđa. Medeke na vratima vrtićke sobe su pilili dečki od stiropora. Slijedeće slike su dječaci sami sebe oslikavali i to su poznati tigrovi u raznim sumnjivim bojama. Nakon te likovne egzibicije smo se dubinski ribali u kadi, kako sebe tako i odjeću. Molim da se obrati pažnja na estetsku stranu, kako su djeca uskladila šminku i odjeću. Mnogim ženama to ne polazi za rukom I onda braco, poznati tigar sa plavim brkovima

- 23:22 - Komentari (34) - Isprintaj - #