Bugenvilija
17.11.2007., subota
Kupaonski rafting
 Foto: Bugenvilija Da. Pisala sam već o tome kako Dawa spretno i fletno zapiša okolicu zahoda kao da se trudi da ne pogodi školjku. Kako su pauci iza školjke marljivi jer pletu novu mrežu svake noći nakon što ja pobrišem pod, pločice i pola kupaone jer sve smrdi kao u javnom šekretu ako ne i gore, ako kojim slučajem negdje zalutaju te smrdljive male žute kapljice. Ponekad pomislim da sam u zvjerinjaku kad uđem nepripremljena u kupaonu nakon mog najmlađeg sina. Pauci su davno napustili teren i prebacili se bliže stropu svijesni da su tamo prilično nedodirljivi jer mi je pažnja usmjerena na zakutke poda, a ne stropa. Sva sreća da mali ne može tako visoko dosegnuti. Morala bi kupiti šmrk pa sve polijevati vrućom vodom za dezinfekciju prostora... da, mogla bi kad bi glupa kupaona kojim sretnijim slučajem posjedovala odvod na podu ali vješti i nadasve mudri njemački građevinski magovi nisu pomislili da bi to bilo poželjno na jednom takvom mjestu gdje se voda nikad ne koristi i gdje je šansa da vešmašina izbaci cijev i pomokri se po podu ili da se prelije kada, naprosto nemoguća. Skupljanje vode krpom ili miščaflicom je naporan i glupav posao koji se eto nekim čudom ne dešava baš često ali sa blizancima ni ne baš rijetko. Posjedovanje podnog odvoda uvelike bi pomoglo ali ne, nismo mi te sreće. Pa sam tako jedne večeri, nakon što sam kupaonu doslovno olizala i dezinficirala nakon jedne vješte piš egzibicije i nakon što više ništa nije smrdilo, dapače čak mirišalo kao morski povjetarac koji nosi miris levande sa susjedne plantaže negdje duboko u korziškoj zaleđini... u mraku dok sam samo u čarapama krenula u kupaonu, vješto ugazila u hladnu vodu do gležnja. Neki veliki majstor je otvorio vodu u kadi i okrenuo na tuš...i nekim čudom ga ostavio na podu. Nije curilo brzo srećom jer bi inače plivalo do tada i predsoblje i sobe, već se samo kupaona napunila do ruba praga. Veselje sveopće, radost prava. Što još reći. |