Bugenvilija

31.12.2006., nedjelja

Sretna vam nova godina, uzduž i poprijeko!

Nadam se da ste se lijepo zabavili, a ne kao ja uz kompijuter. Da plešete i veselite se kao i svi na 50% Zemljine kugle, druga polovica čeka neka povoljnija vremena ali i drugu proslavu, onu zapravo pravu - lunarnu ;))) Ne dajte se smesti evo još jednom svima: Sretna vam bila nova 2007. i pozlatile vam se sve akcije i reakcije!

- 23:36 - Komentari (52) - Isprintaj - #

22.12.2006., petak

U lovu na patke

Bili smo prekjučer na jezeru. Išli smo svi zajedno ali bez tate. To je otprilike hakl jednak samoubistvu s predumišljajem. Na žalost to sam saznala prekasno i nisam se dovoljno dobro pripremila. Ni psihički ni fizički, a ni sa dodatnom opremom. Jezero nam baš i nije preko puta, posebno ne kad je prohladno zimsko vrijeme i dobro je ići autom jer zrak i vjetar izmori čovjeka tj. ženu, pa ne može gurati kolica sa uspavanom dječurlijom još 7 kilometara do doma. To ne, nikako ali otići tutačem i djeci ispuniti prvi uvjet dobrog provoda, to da, to se čak isplati i iz razno raznih drugih uglova. Kao na primjer: uvijek se u njega može ubaciti potpuno mokar i friško okupani pas. Može ga se ali nije pametno jer smo u brzini i općem ludilu zaboravili psu ponesti ogrlicu, a ostaviti potpuno mokrog psa u gepeku, znači isto što i imati nakon 3 minute sve ziceve debelo namočene i zacapkane šugavim pasjim capicama i gustim mokrim krznom. Zašto smo bili tako ludi da smo sa sobom vodili psa, pitanje je koje je postavljeno 20 minuta prekasno. Dan je bio najljepši na svijetu i okolici, ma ko iz bajke o Ivici i Marici prije nego je to postao horor. Sunce je bilo crveno kako bude samo za zimskih dana, ne znam iz kojeg razloga ali to sam već primjetila. Klinci odmorni, veseli, prpošni, željni akcije i nabrijani na svinjarije. Pas spreman da se dočepa prve grane i krv nam popije na slamku cviležom i glasnim kevtanjem da joj bacimo još 186789i put tu batinu da može veselo otrčati za njom. Ma sve u svemu idila. Majka nadobudno ponesla fotač, teleskop, stativ, flašice s vrućim čajem, piškote od svekrve za patke, ma na sve je mislila...osim na par sitnica i faktor iznenađenja. Počelo je najneslavnije moguće čim sam otvorila vrata na parkingu. Pasica je izjurila iz auta i zaletila se u 70 pataka koje su nam već napravile odbor za doček i rastjerala ih sve u vodu i za njima bacila sebe samu. Na moj opći užas i potpuno izbacivanje iz takta za njom su se sjurili i klinci. Ne moram vam govoriti da danas šapćem? To je otprilike izgledalo ovako: Nakon što sam poderala grlo derući se po balkanski, najglasnije na jezeru, koristeći pri tom neke elemente našeg folklornog izričaja i raznim gadnim pretnjama po sitnu djecu i pse, a sve u nadi da ih odvučem dalje od linije vode ali jao. Glupe su patke toliko oguglale na te pasje fore, da su doplivale skupa sa Kiki do obale i takoreći zajedno s njom istrčale sve u nadi da će nakon prvog šoka uslijediti hranjenje iz onih šuškavih vrećica. Vidjele su ih valjda prije nego mi njih. Dakle, Kiki se okupala još jedno tridesetak puta zajedno sa jatom, prije nego sam ju stigla uloviti i ubaciti u auto. Dok sam u isto vrijeme morala trčati za blizancima koji su trčali za patkama - u vodu. Nakon bjesomučne borbe i nove navale neučtivog govora, uspjela sam ubaciti mokru kujetinu u gepek od jednovolumenskog vozila, što samo znači da je te sekunde čim sam joj okrenula leđa bila na mom sicu. I tamo veselo poskakivala što po volanu, što po prozoru. Znam to, vidjela sam tragove. Za to vrijeme su blizanci odlučili nahraniti patke i malo ih počupati za perije, pa je to otprilike izgledalo ovako: Pataka je bilo zaista cijelo čudo i bile su jako kulturne i nisu se ništa bunile na maltretiranje iako sam u pogledu ovog patka koji se jednim okom ogledava i trči glavom bez obzira, nazire izvjestan strah, ako ne i panika... Piškote smo podjelili šakom i kapom, bacajući sve u 16 gdje je bilo i nije te pernate bande i pri tom veselo cikčući i trčeći na sve moguće strane, pa čak i u vodu. Rezultat su dvije mokre cipele ali ne kod jednoga nego u zbroju. Jedna mokra rukavica jer je Dawa morao probati vodu i jedna skinuta i bačena patkama u nedostatku piškota. Evo još par sličica sa jezera snimanih u trenutku kad je majka digla ruke od situacije i prepustila se stihiji... Ime ove slike je " Bježmo idu djeca!"

- 01:27 - Komentari (45) - Isprintaj - #

17.12.2006., nedjelja

Napokon na mom blogiću!

Imala sam neke zezancije sa lozinkom i davno nevažečom mail adresom ali srećom je Dario bio brz i učinkovit i omogučio mi u samo tri dana da se vratim matičnom objektu pažnje ili nepažnje zadnjih mjesec i nešto otkako sam se zapiknula na Ptičicu i slične foto saitove. Nevjerojatno je kako uvijek imam nekaj važnoga za reć baš u trenutku kad ne mogu na blog iz nepoznatih ili poznatih razloga. Pa tako sam i sad imala brdo nevjerojatnih ideja ali mi ih se po običaju nije dalo pisati u nekom glupom text editoru ili nekom sličnom gadnom programu, već naravno tu - na licu mjesta, korak od propasti. Klinci su delali grozne svinjarije koje sam u međuvremenu zaboravila jer su oni jako inventivni i svaki me novi dan s nečim iznenade, a ja uživam ko krtica u mokroj rupi. Ošišala sam ih obojicu da si budu što sličniji, pa kad su već isto teški na dekagram i isti ko jaje jajetu, da budu i pošišani ko dva dripca jer kad ja zemem mašinicu u ruke, drugačije ni ne mogu izgledati. Zato ih bar različito obučem i rano izjutra čim se probude, opalim pečatom u čelo sa imenom da znam koji je koji (šala). Nemam još pečat, makar ideja i nije tako loša. Evo par slikica od jučer prekjučer i danas, mali kolosplet svega i svačega jer se baš sad u ovaj kasni sat ni ne mogu sjetiti što sam to tako važno imala za reći, pa ću to popraviti slikama, to mi nekek bolje ide u zadnje vreme...nadam se da neću skroz prestati govoriti, to ne bi bilo dobro... ili? Nyima i Dawa. Jedan tipično bavarski kič, onak, za istača: Pa onda jadn šaš koji samo što se nije raspao na male lebdeće pahulje sjemenke: I za kraj, prije nego što padnem u nesvjest, jedan patak. U mom slučaju The Patak, mladić naočit molim lijepo:

- 03:39 - Komentari (25) - Isprintaj - #

06.12.2006., srijeda

Slikica par sa današnje šetnje...

Išla sam baciti oko na šoderice, da vidim jel su doselili labudovi ali nisam ih vidjela. Bilo je previše ribiča i preljepi dan je nakon jučerašnje kiše izvukao sve obožavaoce vodenih površina u okolici. Prekrasno nebo i pramičci oblaka naveli su me da se vratim u auto po stativ koji sam ljena vući sa sobom kad idem u šetnju iz jednostavnog razloga jer namam adekvatnu torbu za sav pribor pa mi stativ i telac obično čuće u autu ili još gore, doma. Sad sam bar njega ponesla jer sam se spremala pričekati izlazak mjeseca, a za to bez stativa nemam nikakve šanse... Na povratku ka "gradu" boje su neba poprimile tonove sunčanog zalaska i ponukale me da učinim par saobraćajnih prekršaja, tj. da vozim cestom dozvoljenom samo traktorima i biciklima, a sve u želji da se prikradem jednoj maloj oazi zelenila između oranica gdje je sunčani zalazak uvijek posebno lijep... nakon obavljenih lokalnih kupovina, zbog kojih sam zapravo i ostavila blizance na milost i nemilost najstarijeg buraza, noć se već otela kontroli i mjesec je dominirao nebom...

- 00:43 - Komentari (52) - Isprintaj - #