Marketing
Napokon na mom blogiću!
Imala sam neke zezancije sa lozinkom i davno nevažečom mail adresom ali srećom je Dario bio brz i učinkovit i omogučio mi u samo tri dana da se vratim matičnom objektu pažnje ili nepažnje zadnjih mjesec i nešto otkako sam se zapiknula na Ptičicu i slične foto saitove.
Nevjerojatno je kako uvijek imam nekaj važnoga za reć baš u trenutku kad ne mogu na blog iz nepoznatih ili poznatih razloga. Pa tako sam i sad imala brdo nevjerojatnih ideja ali mi ih se po običaju nije dalo pisati u nekom glupom text editoru ili nekom sličnom gadnom programu, već naravno tu - na licu mjesta, korak od propasti.
Klinci su delali grozne svinjarije koje sam u međuvremenu zaboravila jer su oni jako inventivni i svaki me novi dan s nečim iznenade, a ja uživam ko krtica u mokroj rupi. Ošišala sam ih obojicu da si budu što sličniji, pa kad su već isto teški na dekagram i isti ko jaje jajetu, da budu i pošišani ko dva dripca jer kad ja zemem mašinicu u ruke, drugačije ni ne mogu izgledati. Zato ih bar različito obučem i rano izjutra čim se probude, opalim pečatom u čelo sa imenom da znam koji je koji (šala). Nemam još pečat, makar ideja i nije tako loša.
Evo par slikica od jučer prekjučer i danas, mali kolosplet svega i svačega jer se baš sad u ovaj kasni sat ni ne mogu sjetiti što sam to tako važno imala za reći, pa ću to popraviti slikama, to mi nekek bolje ide u zadnje vreme...nadam se da neću skroz prestati govoriti, to ne bi bilo dobro... ili?
Nyima i Dawa.
Jedan tipično bavarski kič, onak, za istača:
Pa onda jadn šaš koji samo što se nije raspao na male lebdeće pahulje sjemenke:
I za kraj, prije nego što padnem u nesvjest, jedan patak. U mom slučaju The Patak, mladić naočit molim lijepo:
Post je objavljen 17.12.2006. u 03:39 sati.