Bugenvilija

30.08.2006., srijeda

Ogovaranje javno 1. dio

Ako niste znali postoji i ljetna gripa. Pitate se kako znam. Pa imam ju, zar je netko posumnjao. A imam i sve simptome koje ona nosi osim bolova u kostima i temperature ali klinci su imali i temperaturu. Simptomi su jaka glavobolja, gastritis, proljev ili zatvor i naravno zimica i umor. Crknuta sam ko mrtav pas. I samo mi se zijeva i zijeva i zijeva...uh. Još sam se pitala nekidan da zašto me tako strašno peku oči iz čista mira, a sad vidim zašto. A doktor nam je na godišnjem i zamjenjuje ga njegov kolega sa kojim ima praksu, kod kojeg u principu ne volim ići zato jer je malo...ma čudan. Nit smrdi nit miriši, ak znate na kaj mislim, ono, tip je , ma naprosto sumnjiv. Inače je profesor na medicinskom faksu u Minhenu i uopće nije loš, dapače...ali mu nisu sve ofce na broju definitivno. Često ima studente i vidim da ga svi vrlo pobožno gledaju (isto kao i ja, gledam u križ kad ga vidim). Naime šta, on je poznati homeopatski dijagnostičar i puno radi s moxom, a moxa smrdi ko kuga. Moj dragi je prvi puta kad smo bili u ordinaciji rekao da on sigurno duva travu u svojoj sobi ali to je zato jer moj dragi nikad nije duval pa ne zna kak trava smrdi il miriši. Uglavnom, on je uvijek obavijen oblakom moxe he he he. Ni mušice mu blizu ne idu, a o komarcima da ne pričamo. Ali nije to sve. Drži se kao da nije odavde ili kao da mu je strašno neugodno tamo gdje se nalazi, tj. u svojoj vlastitoj praksi. U najmanju ruku čudna biljka. Uglavnom, došli mi, Nyima i ja na pregled prek reda, dobro, ne baš prek reda jer smo čekali sat i pol ali su nas ugurali za taj dan jer bi inače došli na red tek za 10 dana. I dolazi nam doktor u sobu i daje ruku meni ali kao da se nećka, ma dal da mi ju pruži ili ne...halo mladiću, jesi pri sebi, mislim si, il mi pruži ruku ili nemoj, kaj se ženiraš ko stara tetka. Strava i na kraju mi je ajde, nek me voda nosi sistemom, pružio tu ručicu ali nije čak ni ručica jer je on naočit visoki muškarac a ne kišna glista kao što se drži, pa imaš osjećaj da je manji od tebe za glavu. I kaj je najgore čim sam ju ja primila on ju je izvukao ko iz paučine, sam kaj ju nije u hlače obrisal... i onda da stvar bude i smješna, a ne samo glupa, pruži isto tako ruku Nyimi koji ga ni ne pogleda he he he, a ne znam što je očekivao od klinje sa 2 i pol godine, da će mu dati ruku i pitati ga kak je danas, mislim stvarno lud tip. Još mu velim da ne očekuje da bu dobil ruku, ne, on ju je nekak ko da je to pileća nožica ili neki gnjusan vudu ritualni predmet, još par puta pokušao ugurati dok je mali črčkao neke miševe i ču-ču na papiru za recepte... I dok govori frflja i govori kroz zatvorena usta, mislim si, joj ko ti da praksu čovječe... I pipa on tak maloga po bušici tam na tom šatro krevetu i pokušava mi nekaj reći al se nije sjetio usta otvoriti i onda kad mu je došlo iz dupeta u glavu, otvoril je malo usne i popljuval me drito u lice... što da vam velim. I brišem se ja, očito je ko dobar dan, ak nisam imala kugu do sad, sad sam ju ziher dobila ili nekaj još gore, možda bolest spavanja ili moxasmrad, ko će ga znati. Ali nije mi se ispričao za to pljuvanje u lice, stvarno nije, a mislim da nije jer to nije ni primjetio jadan. Šta me snađe sa luđakom. Ma dijagnostičar je da bi čovjek reč rekel ali lud je ko puška.

- 22:30 - Komentari (35) - Isprintaj - #

27.08.2006., nedjelja

...i još...

- 14:56 - Komentari (29) - Isprintaj - #

Samo mala probica...

- 14:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.08.2006., petak

Na dočeku...

Danas smo svi zajedno se uputili na minhenski aerodrom dočekati nam dragoga učitelja, Garčen Rinpočea. Odlučili smo po prvi putas dječicu nam milu povesti za rukice, a ne ih vozikati u kolicima. Ne moram reći da je to bila kobna greška, zar ne. Rasturili su aerodromsku zgradu, eno same ruševine su ostale za nama. Sreća sva da avion nije kasnio jer bi bilo i mrtvih. Samo ću vam reći da kad su dragi nam napokon stigli, da Dawu nitko nije mogao odljepiti od kolica sa prtljagom i da je bio glavna atrakcija. Prilažem i dokaz o tome... Na izlazu iz srušene zgrade, dok smo pokušavali paziti na djecu, utrpavati Rinpočeove stvari u auto i paziti pri tom da ne zgnječimo sve cvijeće koje je dobio, a dobio je od svakoga ponešto osim od nas jer mi smo mu donesli Mjesec i Sunce, tj. Nyimu i Dawu, Garčen se pozabavio najmlađima jer kasnije kad počnu učenja i prakse za to neće više biti vremena. Naravno da je malima najzanimljivije od svega bilo baš ono što on ne ispušta iz ruku, a to je molitveni mlinac sa krasnim velikim kristalom na vrhu i na utegu koji plijeni pažnju dječurlije ali i mnogih odraslih. Na njemu su napisana slova mantre, baš kao što mu je i unutrašnjost ispunjena dugačkim svitkom na kome su tisuće i tisuće puta ispisana slova molitve tj. mantre OM TARE TU TARE TURE SOHA, mantre Bijele Tare. Mlinček se smije vrtiti samo u smjeru kazaljke na satu i uz njega se ponavlja mrmljajući zadana mantra. Danas je bio dobro raspoložen i veseo. Dawa ga je već obilazio i vrebao trenutak kad će se dokopati zanimljive igračke koju ni doma više nikad nije dobio u ruke nakon što ju je rastavio na sastavne djelove onaj jedan jedini put kad je mlinček nepažnjom ostao na stolu nečuvan. Za divno čudo Garčen Rinpoče mu ga je sam ponudio, kao da mu je pročitao namjeru. Ovako je to izgledalo u par slika... Nyima je uglavnom mirno stajao sa strane i držao Lamu Tseringa za ruku, a na kraju je i on dobio jednu rundu mlinčeka ali to imam zabilježeno na kratkoj video snimci pa nema dokaznog materijala... Prva inicijacija pada u slijedeći petak. Tada ću i o tome napisati kratki izvještaj ako bude dozvoljeno...

- 01:18 - Komentari (28) - Isprintaj - #

23.08.2006., srijeda

Trt mrt ode mi vrt

Bio majstor vodoinstalater i sredio stvar. Mi smo s našom sajlicom od tri metra, mogli čačkati još danima i niš ne bi napravili. Hans je došel i dofural neku čudovišnu napravu i na 16 metara probio čarobni čep koji se očito gomilao od prošle godine. Tako da sam napokon uspjela suđe iz kade prebaciti sretno i veselo u mašinu za suđe, a sebe nakon te akcije utunkati u kadu. Sad se lakše diše, a i muhe se ne skupljaju na mjestu zločina, mravi su se razbježali glavom bez obzira i ponovo je pas stekao pristup svojim zdjelicama za hranu. Jednom riječju - idila! Svijet je ponovno postao lijepo i veselo mjesto na kome se isplati ostati još kojih par tisuća godina (skromnost mi nije jača strana). Rekla sam već da je tu temperatura znatno niža nego na južnom Jadranu, čudna mu čuda ali ja sam mislila da je ljeto ljeto i adekvatno se ponašala. To što je vani sipila jesenja kišica na 13 stupnjeva, nije me sprečilo da i dalje hodam u majicama na bretele i šarenoj marami zavezanoj o bokove, sa japankama na nogama i tako 4 dana. Sad imam šta, imam ponovo upalu mjehura baš kao što sam imala prije odlaska na more. Majstorski sam to odradila, nema što. Sutra ću doktoru, a još sam do maloprije ćućala na kanti punoj crnog čaja inhalirajući si mokraćne i ine puteve. Naljevam se iznutra čajem peršunova lista. Zamotana kao đumbirov bonbon u tri dekice. (Bonboni od đumbira su zamotani u dva papira, jedan papirnati koji se uvijek priljepi uz bonkas i kojeg u principu pola pojedeš jer se neda skinuti do kraja i jedan malo čvršći koji to sve obavija i uredno je posložen da izgleda kao mali paketić. Pretpostavljam da to dela neka manufaktura i da su ručno motani.) Nisam se još hvalila kako sam ovu sezonu izbjegla šišanje trave u vrtu. Zaista sam to izvela vješto i van očekivanja. Inače mi je kosilica u podrumu i nije baš laka i obično mi ju je Luka donosio iz podruma ili Ivo ali sad dječaka više nema u majčinom domu i moram se kojekako snalaziti sa tim. Mužić naravno izbjegava takve poslove i pravi se da radi svaki put kad spomenem košenje trave. Jednom sam lani sama dofurala kalašturu ali ove godine se jednostavno ne usudim zbog bruha, trbuha i šava od carskog reza koji uredno poljubičasti čim nekaj teško vučem. I sad šta, em je zima bila duga i snjegovita em je trava uništena malim konjičima koji ju nisu popasli ali su je zato dobro utabali do zemlje, pa sam ju ja pokušavala animirati dodavajući svako toliko novog sjemena ali kako je bila poprilična suša tako od te trave ni niš bilo. I kaj da se sad sekiram, pustila sam ju da se sama snalazi kako zna i umije i pravila sam se da ne vidim rubove dvorišta gdje blizanci nisu previše gazili pa je uspjela preživjeti eutanaziju. Jedino što pošišam je trava koja naraste između drvenih ploča i to kuhinjskim (vrtnim) škarama. To je maksimum što je ove godine vidjela od mene. Otišli smo na more, a ja sam dan prije posipala novo sjeme misleći kako je sad prilika kad nas nema da se malo pribere i ojača ali to su bila vrlo naivna očekivanja. Kad smo stigli, trava je bila potpuno spaljena kao i večina mojeg raslinja i ljetni jorgovan je platio glavom, a gladiole nisu cvale. Samo je klematis, pasiflora i desetak hibiskusa podneslo sušno ljeto i to samo zahvaljujući mojoj urođenoj genijalnosti jer sam ostavila moj patent za navodnjavanje. Nešto su pojeli puževi balavci, a nešto su mačke isčeprkale. Jednom riječju preživjeli su. Dobro dvije. Sad u nastavku par sličica sa mora jer kad krene zimurina bit će novih motiva, kamera radi, pa nema smisla da gomilam slike, a ne pokažem ljepše primjerke ... zato uživajte :)

- 23:59 - Komentari (17) - Isprintaj - #

22.08.2006., utorak

Slike s ljetovanja...

- 21:18 - Komentari (22) - Isprintaj - #

20.08.2006., nedjelja

Svako zlo za neko dobro

Mi stigli doma, sretno i veselo u punih 12 stupnjeva sa 22 u Zagrebu i 30 u Orebiću. Šta se može, takav je život. Čupav i dlakav i definitivno zajeban. Dovukli smo doma isključivo zmazani veš, njega par tona. Mašina i dalje radi više puta dnevno jer mi i mažemo, a ne samo da peremo onaj donešeni i to je jedan začarani krug i sve bi to bilo dječja igra da je vani ljeto i sunce luduje sve u 16 ali ne, nismo mi te sreće, pa vani je ljeto, bar po kalendaru i oko podneva, a sve ostalo vrijeme je ovo čisti april i po temperaturi i po promjenljivom vremenu. Pa dovraga, kiša pada bar 14 puta dnevno, ostalo vrijeme se smjenjuju oblaci i sunce u nepravilnim razmacima. Muhe nas kolju i napadaju u velikom broju, a kako i ne bi kad je stalno pred kišu. Sigurno je ludilo od gljiva u šumi ali to ću teško saznati jer su blizanci sve samo ne dobro društvo za šumske izlete. No da, ono što nas je doma čekalo nismo baš očekivali ali postojalo je kao pritajena mogučnost. Zapravo otkako živimo u ovoj šugavoj kući to je više pravilo nego iznimka. Stan na duži period je Njemcima velika nepoznanica bar u kvartu u kojem mi živimo, pa je ovo rezultat svakoljetnog selenja dragih nam susjeda sa katova iznad, obavezno mi ispaštamo jer smo u prizemlju i kanalizacijski čvor je tako genijalno izveden da bilo koja sitnica da upadne u cijev u kuhinjskoj vertikali obavezno začepi sve što se da, a to naravno prvo pogađa nas, tj. mene jer ja perem suđe. Sad vam je mutno jasno o čemu je riječ, ali u tren oka ću vam tu situaciju podrobno objasniti. Kupili smo sajlu o 3 metra i čačkali s njom dobrih dva sata ali ništa se znatno nije promjenilo, voda i dalje ne otječe, mašina za suđe, dna je puna smrdljive vodurine. Što više za reći. Jedino korisno je da sam temeljito oprala smrdljivi sifon i pripadajuće mu djelove. Iz njega sam izbacila jedno šaku pijeska. Toliko o čistoći vode. Sifonske cijevi, makar su plastične i kao otporne na kamenac, bile su obavijene smeđom korom debljine 3 milimetra krasnog kamenca, ma još malo i sadre su nam se počele stvarati na cijevima.Jedna od zanimljivijih detalja je da su u prednjem dijelu odvoda, veliki crni mravi napravili mravinjak i uredno se nastanili jer je tu fino i mirno mjesto...Baš me zanima što bismo sve našli doma da smo otišli recimo na 3 mjeseca... Suđe perem u kupaoni u lavabou, sušim ga u kadi na stolnjaku i na vešmašini, čista idila... Sigurno se pitate gdje je u svemu tome dobra strana. E pa to je vrlo jednostavno. Inače mašina pere suđe i ja samo već suho, pobacam po ormarima i ladicama, ne uzimajući krpu za suđe uopće u ruke... jedaći pribor je već odavno vapio za jednim ručnim pranjem i brisanjem...sad se glanca ko bikova jaja...makar bi se ja ponovo mjenjala za flekavi sam da mi sve štima u kući... O da i da ne zaboravim, vodoinstalater je na godišnjem...

- 22:33 - Komentari (28) - Isprintaj - #

17.08.2006., četvrtak

Mars

Stigoh kući u milu mi suncem i kišom okupanu Bavarsku, na prekrasnih 12 i pol stupnjeva...bilo je to pred tri dana ili dva ili nemam pojma. Uglavnom, napajam se još uvijek slikama sa mora, što iz neposrednog sjećanja koje sve brže i brže blijedi što je ovdje odurnije vrijeme ili pak silnom količinom fotografija koje sam nemilice okidala znajući što me čeka... Sad kak stvari stoje nemam baš pretjerano vremena za pisati od Poncija do Pilata, pa ću ispustiti samo par fotki punog mjeseca i Marsa kojeg eto, igrom slučaja usnimih ni ne znajući. Ovo dole ovak šugavo mutno je mjesec u punom sjaju. Nije mi baš uspio kao što se vidi iz priloženog ali zato je Mars ispao sasvim pristojno za svoje godine. Slika je snimljena u 10 i 15 ili tak nekak, 8.8.2006 što će reći pred tjedan dana ili tak nekak u Orebiću, na terasi najzgodnijeg apartmančića zapadno od Albanije... Uživajte! E da, ova slika nije tako tragična kao prva. Ovo sjajno su jake struje u Korčulanskom kanalu, koje se eto odlično vide i po noći. Mjesec je bio tako prekrasan tada, da sam sa njim u društvu provela punih dva sata slikajući ga u raznim fazama premještanja po nebu. Vidi se da sam nekoć bila mjesečarka... Evo još jedna iz te serije...tu se iz nepoznata razloga prokrijumčarila i jedna čaša sumnjiva sadržaja...

- 02:10 - Komentari (26) - Isprintaj - #

03.08.2006., četvrtak

Samo par slikica...

Bugenvilija... Jedrenjak... Hibiskus...

- 16:03 - Komentari (33) - Isprintaj - #