Marketing
Svako zlo za neko dobro
Mi stigli doma, sretno i veselo u punih 12 stupnjeva sa 22 u Zagrebu i 30 u Orebiću. Šta se može, takav je život. Čupav i dlakav i definitivno zajeban.
Dovukli smo doma isključivo zmazani veš, njega par tona. Mašina i dalje radi više puta dnevno jer mi i mažemo, a ne samo da peremo onaj donešeni i to je jedan začarani krug i sve bi to bilo dječja igra da je vani ljeto i sunce luduje sve u 16 ali ne, nismo mi te sreće, pa vani je ljeto, bar po kalendaru i oko podneva, a sve ostalo vrijeme je ovo čisti april i po temperaturi i po promjenljivom vremenu. Pa dovraga, kiša pada bar 14 puta dnevno, ostalo vrijeme se smjenjuju oblaci i sunce u nepravilnim razmacima. Muhe nas kolju i napadaju u velikom broju, a kako i ne bi kad je stalno pred kišu. Sigurno je ludilo od gljiva u šumi ali to ću teško saznati jer su blizanci sve samo ne dobro društvo za šumske izlete.
No da, ono što nas je doma čekalo nismo baš očekivali ali postojalo je kao pritajena mogučnost. Zapravo otkako živimo u ovoj šugavoj kući to je više pravilo nego iznimka. Stan na duži period je Njemcima velika nepoznanica bar u kvartu u kojem mi živimo, pa je ovo rezultat svakoljetnog selenja dragih nam susjeda sa katova iznad, obavezno mi ispaštamo jer smo u prizemlju i kanalizacijski čvor je tako genijalno izveden da bilo koja sitnica da upadne u cijev u kuhinjskoj vertikali obavezno začepi sve što se da, a to naravno prvo pogađa nas, tj. mene jer ja perem suđe. Sad vam je mutno jasno o čemu je riječ, ali u tren oka ću vam tu situaciju podrobno objasniti.
Kupili smo sajlu o 3 metra i čačkali s njom dobrih dva sata ali ništa se znatno nije promjenilo, voda i dalje ne otječe, mašina za suđe, dna je puna smrdljive vodurine. Što više za reći. Jedino korisno je da sam temeljito oprala smrdljivi sifon i pripadajuće mu djelove. Iz njega sam izbacila jedno šaku pijeska. Toliko o čistoći vode. Sifonske cijevi, makar su plastične i kao otporne na kamenac, bile su obavijene smeđom korom debljine 3 milimetra krasnog kamenca, ma još malo i sadre su nam se počele stvarati na cijevima.Jedna od zanimljivijih detalja je da su u prednjem dijelu odvoda, veliki crni mravi napravili mravinjak i uredno se nastanili jer je tu fino i mirno mjesto...Baš me zanima što bismo sve našli doma da smo otišli recimo na 3 mjeseca...
Suđe perem u kupaoni u lavabou, sušim ga u kadi na stolnjaku i na vešmašini, čista idila...
Sigurno se pitate gdje je u svemu tome dobra strana. E pa to je vrlo jednostavno. Inače mašina pere suđe i ja samo već suho, pobacam po ormarima i ladicama, ne uzimajući krpu za suđe uopće u ruke... jedaći pribor je već odavno vapio za jednim ručnim pranjem i brisanjem...sad se glanca ko bikova jaja...makar bi se ja ponovo mjenjala za flekavi sam da mi sve štima u kući...
O da i da ne zaboravim, vodoinstalater je na godišnjem...
Post je objavljen 20.08.2006. u 22:33 sati.