|
Prvi post napisan
18.09.2004. u 23:26
"Uskoro će tolerancija doći do takvog nivoa da će pametnima zabraniti da razmišljaju, kako se ne bi povrijedili osjećaji glupih.
"M. A. Bulgakov
|
Bugenvilija
29.04.2006., subota
Kukavica
Predvečer je došlo do iznenadnog ničim izazvanog razvedravanja koje je za sobom ostavio sa jedne strane ljubičasto nebo, a sa druge najcrnije oblake kao usred oluje svih oluja. Odlučih prošetati cucka i usput baciti par dobrih fotki. Ovo je zaista bilo za slikanje. Obučem se ko polarni medvjed jer ne zaboravimo, vani je samo 6 stupnjeva i puše sjeverozapadnjak poprilično hladno. Na uobičajenom punktu za napraviti par dobrih fotki ustanovim da su baterije potpuno prazne, a rezervne su ostale u punjaču. Jupi! Sad ne mogu ni slikati, a ni trčati jer je kamera poprilično kabasta i nezgodna da mi prilikom trčkaranja udara po ionako bolnim leđima. No, tu je pas, čuvar ovaca, pa ćemo se makar prošetati jednu malo poveću rundu i obići sve proplanke koje još nije zahvatila urbanizacija i iz grmova i visoke trave poplašiti svu krupnu i sitnu divljač. Na najzakutnijoj livadi ugledah meni najdraže poljsko tj. livadno jestivo bilje - Kiselicu (Rumex acetosa). Od silne proždrljivosti na mlade hrskave izdanke debljine debljih šparoga, busenasto su se kočile mlade stabljike, sline su mi poletile same od sebe i uhvati me skoro grč čeljusti od bola u žljezdama slinovnicama. Na kiselicu sam slaba, evo pa do bola. Pomisao da tu ne pasu ovce me ohrabrila da naberem popriličan buketič, pušlek, vezicu ili nešto četvrto. Nema ni pasa lutalica koji bi tu mogli zapišavati, ovo je ipak jedna fina sredina, tu nema lutalica, prodali su ih Talijanima ili Kinezima, a znamo što oni rade sa psima. Navalila sam na njih ko gluha svinja bez imalo manira. Ruskala sam i mljackala dok mi se prekrasan okus kiselice širio žilama. Mljac, mljac, žnjam i onda čujem jedan poznati pjev. Ma nije moguće. Kukavica? Pa zar je moguće da svake ghodine zaribam i ulovi me na brisanom prostoru u šumi ili planini, bez prebite pare u džepu! I tu krenem na raskopavanje jakne koja je brojna džepovima kao da je ribička. I nađem nakon podužeg čačkanja na 10 centi. No reko, krasno, bolje išta nego ništa.
Pitate se koji mi je vrag? Pa to sam se zapravo i ja zapitala nakon grozničave potrage za novcem u vlastitoj jakni koja je samo za šetnju sa psom. Radi se o jednom praznovjerju. Inače nisam praznovjerna ali ovo ima neke drugačije konotacije. Taj pjev prve kukavice me vratio 15 godina unatrag dok smo redovito sestra i ja švrljale šumama uzduž i popreko Medvednice, istražujući nove staze i pipajući stare. Tako jedne godine na kosom bregu koji se protezao do ispod prilaza Lipi, nije zakukala kukavica, a moja se seka važno uhvatila za stražnji džep traperica i ponosno uzviknula: "Puna sam love, a sad će biti obilje!" Kad zakuka prva kukavica u godini i ak si bez kinte, tak buš bil i cijele godine." Ja sam naravno bila švorc jer je bil njen red da plaća grah s kobasom i pivu. Od onda sa sobom u proljeće uvijek kintu v žepa, kam god da se ide i evo, zaboravih da je tu priroda zapravo puno bliže nego li u nekim urbanijim sredinama ali se nadam da će mi i ovih 10 centi bar malo spasiti situaciju ;))
Koliko ste vi praznovjerni i da li vjerujete u "bapske priče"?
|
27.04.2006., četvrtak
Bob der Baumeister
Sad će netko pomisliti da želim pisati o dječjim crtićima i da ću vas time daviti. E neću. Ali moram se ponovo malo žaliti na pretencioznu izjavu da su Njemci jedan pedantan i radišan narod, kojima se nikad ali nikad ne mogu potkrasti greške i da sve što oni svojim jelte, zlatnim rukicama stvore da to i vrijedi date pare.
Ovako ide tužna priča: u ovom selu nadomak minhenskog aerodroma, živimo već popriličan broj godinica, jen, dva, tri, pet, osam ide, a nadam se da će se uskoro nešto promjeniti na bolje jer ću počiniti sepuku od muke i jada (za one koji su još mali ili iz nekog drugog razloga ne znaju, sepuku je isto što i popularno zvani - harakiri). Naime šta? Ta kuća, stambeni objekat sa 8 stanova je nešto najstrašnije što sam ikad vidjela i doživjela. Nekoć smo to govorili i za našu obiteljsku kuću u Zagrebu ali ona je remek djelo vrsnog majstora u odnosu na ovo. Tamo bar neke stvari funkzioniraju dobro, a ovdje ni jedna jedina. Ni jedan kut nije pravi kut, dobro, nije ni u našoj niš bolje ali čovijek ogugla nakon toliko godina, to znači ako ste kojim slučajem bili toliko naivni pa recimo kupili tepih od zida do zida i pretpostavili da je to 5x4 metra, znajte da ćete na jednom kraju morati specijalno prekrajati jer to nije doista tako i jedan zid je nešto nahereniji od drugih. Kanalizacija je napravljena kao da ju je radio netko zavezanih očiju i mrtav pijan u dubokom delirijum tremensu, opkoljen žutim sibirskim skočimiševima sa sabljastim zubima. Cijevi imaju više koljena na raznim visinama i to ni sveti Jozef vodoinstater ne može dokučiti zašto. A zašto sam vam to zapravo počela pričati, naprosto da razumijete moje muke sa osiguračima i žaruljama. Ne za kanalizaciju, ona je još dobro napravljena, začepi se samo jednom do dvaput mjesečno. Riječ je o struji. E da, struja je nešto što projektant očito nije predvidio za ovu svoju rabotu. Čvrstog sam uvjerenja da su ga ko malog tukli strujnim kablom ili ga je pak puknula struja dok je pišao po utičnici, praveći se važan pred zlatokosom iz kvarta. Uglavnom, jasno je vidljivo na više mjesta da su struju zaboravili instalirati na vrijeme i da su je dokrpavali naknadno. Ma ni to ne bi bio pretjerani problem, da im je to radio netko ko se u to kuži ali diletant tog kalibra još nije zabilježen na ovim prostorima od potonuća Atlantide.
Ako kojim slučajem zaboravim i upalim svijetlo u spavaćoj sobi, bez da sam predhodno ugasila svijetlo u predsoblju, najvjerojatnije je da će te sekunde krepati druga žarulja u predsoblju. Ako želite dobro svjetlo u predsoblju, najbolje je da su sve ostale žarulje u stanu pogašene jer u suprotnom - titraju i titraju i titraju kao da su poludile. Nakon toga ako ste zabunom od titranja pošli u kuhinju po hladno pivo i otvorili vrata friždera bez da ste predhodno ugasili svjetlo u predsoblju, učinili ste veliku i neoprostivu grešku. Možete sasvim pouzdano očekivati da će i svjetlo u kuhinji početi titrati i titrati, bar dok ne krepa žarulja. Kupaonska žarulja krepava svakih 26 dana, pitam se kad će već jednom u menopauzu.
A sad ono radi čega vam se i žalim. Moja mala lampica pored kompijutora i bez koje sam prilično slijepa, ma ne slijepa ali mi zaista nedostaje ta mala popratna svijetlost meni iza leđa koja diskretno osvijetljava baš taj kutak. Krepala je nekidan i to naprasnom smrću nakon što sam je uključila. Eksplodirala je kao da je mala bombica unutra bila. Uz to je ispao i osigurač. Srećom to nisu oni koje se mora zamjeniti ili krpati, već se samo polugica podigne prema gore. Jednostavno ali nepotrebno, posebno jer je krepala i skupa žarulja. Nova skupa žarulja. Najnovija, nije imala ni tjedan dana, još je bila beba u povojima i kako je pisalo na kutiji mogla je uredno doživjeti duboku starost negdje u nekom staračkom domu, a ne ovako umrijeti naprasnom smrću u pol bijela dana. Dobro, bil je vani gadan crni oblak pa i nije bio bijeli dan. Promijenim žarulju i nakon dan i pol, ponovo isti scenario. Eksplozija žarulje zajedno sa izbačenim osiguračem. Dovraga, pomislih, pa to nije do struje, to moja draga lampica ima neke probleme i bacim moju dragu lampicu (još mi suze za njom cure) u smeće, a nikad, nikad to ne radim, da nešto bacim tako samo i gotovo. I uzmem drugu i stavim ju na sveto mjesto. I upalim i sve super, reko to je to. I upalim ju ponovo danas, kad je već malo zamračilo i - hop! Krepa osigurač, eksplodira žarulja. I sad, što da si sad mislim, bacih dobru lampu u smeće umjesto da ulovim onog gada koji je projektirao to tragediju od kuće i da mu dam račun unutar tih tri, pet, osam godina za krepane žarulje. Ma kad ga vidim prvi put, uh, loše će se provesti...
|
23.04.2006., nedjelja
Sportska žena, nema što!
Zadnjih tjedana sam počela trčati. Sad sam vidjela da kile neće dolje milom, pa sam ih odlučila istresti putem sile. Prvo sam mogla napraviti samo po par koraka, a nakon toga bi mi otkazale noge i to doslovno. Takav tupi umor ne sjećam se kad sam zadnji put osjetila u nogama, još od plivanja sa perajama ko klinka po cijele dane. Pa bi navečer jedva se vukla od umora. Tako nekako, samo što je ovo bilo i bolno u predjelu zglobova. Treba tu masu pokrenuti i uhvatiti kakav takav ritam, a to se postiže jedino upornim svakodnevnim pokušajima. Danas sam uspjela optrčati pola kvarta bez da sam se uspuhala. Smatram to odličnim napretkom.
Kupila sam Power Board, ne bi li istresla to salce koje me ždere već 2 godine, a kojeg se nikako ne mogu otresti. Krenula sam nadobudno prvi dan čim je beštija stigla i ispustila dušu na nos. Ja sam nadobudno mislila da se na tome samo stoji ko mila gera i onda to sve dela za mene, e da ne bi. Tu su hrpe vježbi koje se rade usporedo i od kojih sam ja kihnula već u prvoj rundi, tj. nakon prvog seta, što će znalcu reći, odmah. Sad pokušavam prvo malo nalupati konde trčanjem i od prekjučer i preskakanjem užeta, pa ću se onda uhvatiti u koštac sa napravom mučiteljicom mojih celulitnih nakupina.
Kad sam nekidan spazila u gusarskoj škrinji, koja je leglo malih autića i kocki, spasonosno uže ali ne za objesiti se, kao što sam ja prvo pomislila kad je sinko najmlađi i najzločestiji iskrenuo škrinju sa sadržajem pored pješčanika, tj. na daske ali i na hrpu pijeska, a skupljala sam ja, ofkors.
Uže krasno debelo baš ko stvoreno za preskakanje i krenula sam oštro jer ja sam žena od akcije, jelte. Ne moram valjda reći da sam se već nakon trećeg preskoka i nesvjesno opuštenih guzno trbušnih i slično okolišnih mišića, zapišala do koljena. Sad pazim, 10 komada sa stisnutim mišićima pa pauza dok se ne skoncentriram na novu seriju. Danas sam bila odlična, napravila sam čak 200 preskoka u serijama po 20. Sutra ću probati duplo, a ako mi uspije mogla bih se okušati i na onoj čudotvornoj napravi. Pa da vidimo dal će biti nekih pomaka po pitanju salca i šlauhića po bušici mi tustoj.
Mužić mi je još lani obečao jedan sari za ljeto, a sa golim trbuhom moram na nekaj ličiti, pa kako je sari već naručen i samo što nije stigao, moram se jako požuriti to obaviti što prije. Ako ima zainteresiranih toplo preporučam mjesto kupovine, imaju odlične cijene i tu je uračunata i poštarina i sve ostalo. Ovo su par komada meni ljepših primjeraka...
...i da, ni jedan od ovih nije moj... ;)
|
22.04.2006., subota
Ljetne vrućine i đinovski komarci
Naravno, ljeto nas je zaskočilo na prepad u dugim rukavima i debelim jaknama. Odjednom, skoro preko noći, temperatura se popela u neslućene visine i dnevna je jučer dosegla 25 stupnjeva, a moj nos opekotine drugog stupnja. Kako sam najviše od svega željna sunčeve topline, tako sam se izlagala istom, ne mareći što to i nije baš najpametnije. Gušterala sam ko crknuti zmaj na najjačem suncu zadnja 4 dana, posebno u rano poslijepodnevno vrijeme kad bih blizančad pohranila na spavanje. Danas sam još uz to i zaspala na suncu i probudila se od silne vručine valjda dva sata nakon, sa ukočenom desnom rukom i kipućim obrazom. Ne moram vam govoriti da mi je jedan obraz tamniji od drugoga. I da me svojski zateže koža na licu. Stvarno sam truba, a imam tendu i mogla sam ju malo razvuči tek toliko da mi makar glava bude u hladu ali ne, ljenost na tom prekrasnom toplom suncu me totalka umrtvila i mozak poslala na ispašu gdje se još uvijek nalazi.
Za danas su bili prognozirali samo prijepodnevno sunce, a poslije veliku mogučnost nevremena i pogodili po običaju. Padala je kiša dok sam čitala popodne knjigu na terasi i palo je ravno 13 kapi ali ne na mene. Dobro, puhal je jaki vjetar koji je dopuhal oblačine ali je topo i dalje. Jedino što se tu probudi i prije sveg zelenja su muhe i komarci, pauci i puževi. Ne leptiri i bubamare, lastavice i rode, to ne, nego ova pogana banda i kolju od prvih lijepih dana, za pozvizditi. Ovogodišnji komarci su nešto spektakularno, još neviđeno. Mješanci su kondora i komarca i kad upiknu u prvom naletu popiju po pol litre krvi i odgrizu pri tom komad mesa. Jednog sam lupila valjda deset puta prije nego li sam ga samo omamila, evo primjerak:
Nakon poziranja se stepel i odletil, nisam mogla vjerovati, a izgledao je uredno polumrtav. Danas sam koknula još jednog takvog, Nevjerojatno koliko su žilavi, neki gadni mutanti rekla bih. Oklopnjaci što li...
Srećom da muhe nisu jako narasle od lani, njih pak ne mogu smisliti, gade mi se grozno i prema njima sam okrutna zla mačeha, mlatim ih gdje stignem. Posebno se ježim muha u kuhinji i u blizini hrane. Već godinama se spremam i duboko razmišljam dal kupiti onu pržilicu ali mi je nekako žao jer tamo zalutaju i beštijice kojima nije namjenjeno pa radije koristim prahistorijske metode, tj. kloparalicu za muhe koju kao kauboj pištolje imam uvijek zataknutu negdje u džepu.
Evo još niz sličica koje su predobre da bi ih spremala na pokretne slike, a uhvačene su dok je Dawa slušao Boba Marleya sa mojim slušalicama, negdje sa nekog bloga, kojem sad ne mogu ući u trag ;)
Vidi se da je uživao u muzici, na kraju pjesme je samo rekao "Gotoe, nema nita, gotoe" skinuo slušalice i odjurio na sunce...
|
21.04.2006., petak
Jesam vam se hvalila...
da mi je SF pričica "Nepredviđena situacija" ušla u izbor za Sferinu zbirku priča objavljenih na blogu?
Ako nisam, sad se hvalim
U nedelju bi trebala prisustvovati promociji zbirke. Prvoj u životu.
U Sferakonu, ma gdje to bilo...
Jako sam ponosna na sebe, od dvije prijavljene priče jedna je ušla u završni krug.
Dodatak: ne trebam valjda spominjati da ja neću prisustvovati i da promocija nije u nedelju kako je nekoć bilo govora, već u subotu 22.4. tj. sutra, s početkom u 17:30h.
Ne znam dal da opet skačem s terase ili da to ostavim za poslije ;)
|
19.04.2006., srijeda
Borba kroz valove svijesti
Danas se već peti put zapikavam napisati novi post, ali nikako do njega. Svaki put kad se ulogiram nešto me petnaesto omete i na kraju zaboravim što sam pametnog htjela reći i odustanem jer mi se baš čini besmislenim. Evo, danas su nam napokon promijenili taj blesavi prozor koji smo mogli i sami, da znamo skinuti zaštitu na vratima bez da pri tom nekaj ne potrgamo. Tako se potvrdilo pravilo da bez vodiča za neznalice nema koristi raskapati stvar jer možeš napraviti samo još veće sranje neg je bilo. Naravno u istom onom servisu u kojem smo se pokefali sa blesavim majstorima i njihovim niškorističnim pomagačima. Jer šta, drugo nam ne preostaje jer samo kod njih nam plaća osiguranje, što je velika stavka posebno ako je prozor sam po sebi preko soma eura.
Sad smo ponovo puni kozjeg mlijeka i pampers pelena. Nismo ih još tužili ali poznajući mog muža, ni nećemo. On voli vikati kad je frka ali je slab kad treba nekaj stvarno napraviti za tužbu, a meni se ne da sa tim navlačiti jer ko se puno kači i sam najebe prije ili kasnije, osim toga to i košta. Pa da plaćam lovu da bi na kraju imala samo satisfakciju da je on izgubio parnicu, koja me je koštala ivragu puno, ne, to se ne isplati. Bolje je tu energiju i lovu potrošiti na nešto konstruktivno i pametno, ako ikako ide. Ali da volim galamiti i beštimati, volim. Uostalom, samo takvi izljevi bijesa mi i pomažu da ne dobijem čir na želucu....
Uspjela sam savladati iTunes i sad sam si složila muzičku podlogu. Uživam zaista jer mogu i nakon što pospremim male gnjavatore slušati jako glasnu muziku koju hoću na slušalice, a da pri tome nikome nisam na teret.
Upravo uživam u odličnoj saturnovoj kompilaciji "Groove Edition" naravno odvrnutoj do daske. Zvuk nije kao na pravim zvučnicima ali nije ni loš.
Bembani su dans uglavnom proboravili u vrtu jer je napokon zatoplilo pa su i dnevne temperature više od 3 stupnja, sad su čak na 13 i to po noći, a to već puno govori. Tako da kad ih smjestimo na spavanje se izvrnu ko hruštevi i sa flašicama sa kozjim mlijekom su za čas onesviješteni. Tako da mi ipak velki dio večeri ostane za rad i surfanje po internetskim bespućima. Nadam se da ćemo uskoro u Zg. čak možda i prekosutra ako nas (mene) posluži sreća i da dragi zgotovi ta svoja čuda neviđena koja radi do onda.
Vrijeme je za ćorku, klinci se sad bude u 7,30 i ne fermaju što mama spava pa se treba biti "psssssst" i u tišini čitati knjigicu jer tatica se dosjetio jadu, pa dok radi, a radi, spava u radnoj sobi, a ja sama sa monsterima. Kad me nagaze u onim vrećama za spavanje, sve zvijezde vidim iako je već sunce na nebu u to vrijeme. Počela sam danas napokon nakon ljeta još, čitati Da Vincijev kod, i nisam se makla još od 5. poglavlja jer kad klinci spaze knjigu, pa čak i onu bez slika su ludi, sad bi oni to listali malo u lijevo pa malo u desno, pa malo pobojali bojicom i tako...
Ako me neće nekim slučajem biti tu koji dan, znajte da sam sa knjigom ili sam otišla u Zagreb. Nema trećega. Bar ne još za sad...
|
16.04.2006., nedjelja
Ofarbana jaja
15.04.2006., subota
Kolaž
Mi ne slavimo Uskrs ali farbamo jajca, čisto iz kulinarskih pobuda, makar ih ja znam farbati u luku ili kurkuminom korijenu i tokom godine ako imam neku kinesku klopu na repertoaru. Tada su mramorna jaja zakon. Jajca ćete vidjeti sutra nakon farbanja, a danas friško procvali hibiskus i ribizov cvijet, bazilika i mjesec u oblacima. Grančicu ribiza sam drpila neki dan iz jednog vrta, sa gomile obrezanog granja, zajedno sa magnolijom i javorom, nadam se da mi neće i to zamjeriti jer sam smanjila količinu komposta u okolici.
Vama sretan Uskrs, ko slavi, a ko ne, nek se pridruži ritualnom obredu farbanja jaja, što kokošijih što ostalih... (tu mislim na guščja, pačja, labudova i ina slična... ;)))
|
13.04.2006., četvrtak
Prokleti lažljivi kreteni!
Žao mi je što nemam u rezervi koju sliku dotičnog fordovog servisa ali otići ću tamo samo u tu svrhu.
Znate da razbijeni prozor na autu valja zamjeniti novim i u komadu. Da, to smo i mi zaključili da je dobro napraviti prije puta, a i općenito je preporučljivo jer ne živimo na Kubi ili u nekim humanijim klimama i ljudskijim ne kradljivim okruženjima. Dakle, za pomisliti bi bilo da je zgodno dati auto na servis u kojem smo ga i kupili. To bi svakom tupaiću palo na pamet, a ne samo nama. Da, nazvali smo ih da vidimo kad možemo dobiti termin jer promjeniti bočno staklo može i djevica Marija ako se zainati za nepunih 14 minuta s predumišljajem.
Nemaju termina više ovaj tjedan ali uzeti će ga nakon tri telefonska razgovora i puno nagovaranja mog muža. Bit će gotov, ma vjerojatno do 1 sat, danas, jelte. U 3 sata zove dragi da provjeri da nisu možda zaspali pa zaboravili. Ne ne, sve je u redu evo samo što nije. U pol 5, zove ponovo i žena mu na telefon veli da nema pojma o čemu on priča jer da takav auto nemaju u servisu i da nikakva šajba još nije stigla jer ju naravno, nemaju na lageru....
Što više reći, oni rade danas do pola 6 i ni sekunde duže, sutra ne rade kao ni u ponedeljak jer sad su praznici, ne. Ali možemo dobiti zamjenski auto koji plaćamo masno po danu i boli ih krasan kurac kaj mi hoćemo ići na put i imamo blizance, jebe im se živo.
E pa i meni, u utorak će ova vijest o super servisu osvanuti u lokalnim novinama, bit će to naravno vijest dana, a i sreća velika za fordov servis. Vjerujem da će uživati u čitanju izvještaja.
Ako dobijem čir na želucu i zapetljaj crijeva tužit ću ih i sudu, majke mi ako neću, a sad idem skočiti s terase od muke...
|
11.04.2006., utorak
Pljačka ili krađa ili je to jedno te isto?
Ovo je naš auto parkiran ispod prozora. Dragi je samo čuo "tup" i nakon toga se oglasio alarm. Dok je skočio do prozora, kradljivec je već podbrusio pete. U jeftinu plavo bijelu vjetrovku obučeni Turčin. Nije se baš okoristio plijenom jer ga je u brzini potrgao ali je zato šteta na autu pozamašna. Uspio je zgrabiti jedan od dva monitorčića koji služe da blizanci gledaju svoje omiljene Teletabise, Vini Puha ili Pinqua, dok se vozimo na duže relacije. Kak su priheftani za svoje stolice ne mogu se zajedno igrati pa je ovo idealno riješenje. Pitam se što bi rekao provalnik kad bi znao da su u pretincu za "rukavice" bile naše putovnice koje spavaju tamo od prošlog putovanja i naravno DVD plejer koji se nalazio pod suvozačevim mjestom? Sigurno bi si odgrizao uho od muke, pa i neka, i ja bi mu ga odgrizla. Sad moram po mlijeko za klince sutra upogoniti kolica jer ne mogu dovući gajbu na leđima. Proklet bio tamnoputi kradljivac, on i njegova lakomost. Zaista ne razumijem takve stihijske tipove. Čemu je ta cijela akcija vodila? Ukrasti mali monitor koji se može rabiti samo zajedno sa pripadajućim plejerom i koji se može kupiti u svakoj drugoj prčvarnici od dućana za nešto manje od 200 eura? Pa nije to neka lova da se zbog toga isplati riskirati sjedenje u zatvoru. Ja bar mislim, možda on misli drugačije. Ko bi ga znao. I onda se ja čudim ko picek glisti kad nas Nijemci svrstavaju sve u istu kategoriju i zovu pogrdnim imenom. Pa nije ni čudno. Zaista nije.
Policija koja je naravno pozvana odmah, stigla je u rekordnom roku, kao da su sjedili negdje iza ugla, odala nam je tajnu našeg plemenitog kvarta. Nisam do sad ni znala gdje živim. O kažu oni, ma da, ima jedna banda koja čak i po zajedničkim garažama krade navigacijske uređaje. Tako da ne znam čemu se ja čudim. Bit će super ako nam priznaju osiguranje ako ne, idem u lov na glave.
(Samo kad se sjetim da se je to isto tako moglo desiti i dan prije puta, dođe mi muka...)
Dodatak: ovo sam poslikala čekajući murju
Dodatak drugi: Danas je bio policijski isljednik koji nam je rekao da im je ta "banda" poznata. Sačinjavaju je Turci i Albanci i nisu pravi lopovi već bahata mularija koja nakon treninga nogometa ode u lokalnu pivnicu, a nakon toga rade štetu po autima u kvartu. Fini kvart, nema što.
|
09.04.2006., nedjelja
Imati peh
Danas sam si farbala kosu. To delam zadnjih par godina otkako me pod naglo napadoše sjede lasi. Imala sam ih i prije sporadično ali u zadnjih par godina se iz nekog razloga dobro osjećaju kod mene pa su dopelale i bližu i dalju rodbinu. Primjetila sam da rado kampiraju i bave se ribičijom. No danas im je odzvonilo. Kupila sam si dvije farbe jer sam prošla dva puta shvatila da mi jedna kutija boje ni pod razno nije dovoljna za kosurinu koju imam. Danas sam naime skužila, da mi ni dvije zapravo nisu dosta jer mi je bar trećina lasi ostala suha, posebno po krajevima. Vidi se da sam rođena frizerka. Koje su mi boje potrebne ni to nisam znala već svaki puta nešto novo eksperimentiram pa tako i izgledam. Kao jedan veliki eksperiment. I debeli. Mjestimično. Ovaj puta sam uzela dvije iste boje, za svaki slučaj ako se razne nijanse ne podnose, da mi ne oksidiraju na glavuši, baš bi mi samo to trebalo. Obukoh rukavice i bacih se na farbanje. Prije toga sam ne znam ni sama iz kojeg blesavog razloga išla čitati uputstvo koje je isto na svim bojama za kosu i neću biti ništa pametnija ako ga ponovo pročitam. Ali tu se desio jedan čudan pomak. Znala sam to te sekunde kad sam to pročitala. Naime šta? Piše u uputstvu za upotrebu da je opasno ako boja dođe u oko i da se odmah oplahne vodom, a ruke moraju biti u rukavicama jer je boja iritantna i nagrizajuća. Mislim si, da, pa to znam zakaj mi to govore i zamahnem glavom da zabacim jedan pramen i on se nekako zaljepio onako umočen u boju i opali me direktno po otvorenom oku.
Znala sam već odavno da je opasno čitati uputstva za upotrebu blesavih općepoznatih proizvoda ali mi vrag nije dao mira i evo mi ga sad na. Dok sam ja skinula jebene zaštitne rukavice koje su bile utrackane bojom već me oko počelo ozbiljno peći. Što da vam pričam dalje. Oko mi je crveno i natečeno, oplahnula sam ga vodom ali mu to nije puno koristilo, zatim sam ga zanemarila na jedno 20 minuta koliko mi je trebalo da ostatak kose kako tako pofarbam, dok mu nisam ponovo stigla priskočiti u pomoć. Sad se eno odmara u krevetiću blago crvene bjeloočnice i mutnog pogleda. Kapala sam ga kapima od ehinacee, pa se nadam da će do sutra biti čilo i veselo.
Mali kolaž nema veze sa temom ali je tu da uveseli čitaoce. Šaljem svima ćoravu pusu :)
(jebo smajliće u postu)
|
03.04.2006., ponedjeljak
Dječaci
Kako od dječje igre nastane opća panika. Jednostavno. Dovoljno je da se u igru uključi tata. Tako je bilo i sinoć. U malo "jahanja konjića" i škakljanja, desilo se nešto što nitko osim Nyime nije primjetio. Odjednom je počeo plakati i držati se za ruku. Naravno da je otac plemenite sitne dječice te sekunde pao u komu, jauk i lelek. Vjerojatno veći nego onaj Nyimin. No mali je plakao ozbiljno i već smo se pobojali da nam ne gine dječja bolnica, a to je cijelo putovanje jer ova selendra od gradića gdje živimo nema dječje bolnice ali ima veliku pivovaru, mljekaru i još koješta. Kome još trebaju bolnice. Tako da smo radije zvali kućnu posjetu, dežurnog lječnika jer ruka nigdje nije bila ni crvena, ni naotečena, a ni vruća. Ručicu sam mu povezala i malo imobilizirala velikom platnenom pelenom i tako smo nas dvoje proveli noć. Doktor je došao i mališa je prestao plakati i smijao mu se, nismo mogli vjerovati. Micao mu je ručicu, a ovaj ni a ni be. Kako je doktor otišao, ovaj je nastavio sa urlačinom, pa ti budi pametan. On je plakao ja sam skakala, animirala, pjevala, dragala, nosila mlijeko, dubila na glavi...
Jutro je bilo jednako plaćno kao i večer, pa smo zvali pedijatra da ga on pogleda još jednom. Pregled mimo termina je zakazan za 1 sat. Već u 11 je Nyimica krenuo u akciju po kući haračiti i to sa obje ruke podjednako.
Tako da nismo više znali što da si mislimo. Dragi je otišao doktoru kad je već imao termin i saznanje da mu nije ništa nas nije pretjerano začudilo. Makar kaže iskusni, da kod male djece i nekih prelomića, to zna proći nezapaženo i nek obratimo još pozornost...
|
02.04.2006., nedjelja
Moje igrarije
01.04.2006., subota
Odgođeno svijetsko prvenstvo u nogometu!
Danas sam saznala iz pouzdanih izvora, da se do daljnjega odgađa svijetsko prvenstvo u nogometu koje je trebalo početi u 6. mjesecu. Vidi se da su opet prirodne sile poremetile ljudske planove. Zbogh velikih snjegova koji su ovu zimu obilato zasipavali Minhen i okolicu, došlo je do napuknuća u konstrukciji krova Allianz Arene, koja će zbog toga morati na veliki sistematski pregled. A da o popravcima ni ne pričamo. Majstori projektanti, predviđaju da će za saniranje pukotine trebati najmanje 5 mjeseci.
Evo vam i slikica, pa da vidite gdje nećete sjediti tako skoro...
|
Proljetna buđenja-seminar Krk
28. travnja - 1. svibnja 2006.
Bez obzira vježbate li već neko vrijeme, ili tek činite svoje prve korake u yogi i meditaciji, proljeće je vrijeme koji poziva da probudite tijelo i um, da se prepustite utjecaju intenzivnog vježbanja u ugodnom društvu, prelijepoj okolini i uz kvalitetan nadzor. Budistički centar i Zenyoga udruga i ovoga proljeća u Krku održavaju tradicionalni seminar iz yoge i zazena, meditacije u sjedenju. Ovaj je seminar prilika da izađete iz svoje svakodnevnice i gradske užurbanosti, da nekoliko dana proživite u zdravom ritmu, poticajnom druženju i nadahnjujućoj prirodi. Seminar će voditi Žarko Andričević i ostali učitelji iz naših zenyoga grupa.
Dnevni program započinje već prije doručka, vježbanjem yoge i meditacijom u hodanju na otvorenom uz more, a praksa je tijekom dana podijeljena u dva bloka vježbanja, meditacije u sjedenju i predavanja. Vježba se u grupama, u prelijepoj dvorani srednje škole u Krku koja je prekrivena čvrstim strunjačama idealnima za vježbanje yoge i za sjedenje.
Seminar počinje 28. travnja, u petak, poslijepodnevnim treningom u 16.30 sati, a završava 1. svibnja, u ponedjeljak, u 14 sati, nakon ručka.
Smještaj je organiziran u hotelu "Koralj", u dvokrevetnim sobama (TWC, TV, grijanje) s polupansionom (doručak i ručak) čija je cijena 184 kn dnevno (ukupno su tri noćenja, što iznosi 552 kn). Ovaj se iznos uplaćuje izravno hotelu, prilikom odlaska. Prehrana za sudionike seminara je vegetarijanska (hotel je poznat po izvrsnoj hrani, što je jedan od razloga zašto mu se vraćamo). Cijena seminarske takse je 450 kn za članove, a 550 za nečlanove (Centra ili Zenyoga udruge). Taj se iznos uplaćuje po dolasku blagajnici Centra.
Prijevoz uvijek organiziramo u osobnim automobilima uz podijelu troškova. Zato vas molimo da na prijavnici navedete planirate li ići automobilom, možete li koga povesti, odnosno je li vam potreban prijevoz.
Na seminar je potrebno ponijeti odjeću i obuću za vježbanje i jastuk za meditaciju. Nemate li jastuk, možete ga posuditi od Centra.
Broj mjesta u hotelu je ograničen, i rezervirat će se po načelu prvoga. Krajnji rok za prijave je 15. travnja.
Prijavnica...
|
|
|