Danas se već peti put zapikavam napisati novi post, ali nikako do njega. Svaki put kad se ulogiram nešto me petnaesto omete i na kraju zaboravim što sam pametnog htjela reći i odustanem jer mi se baš čini besmislenim. Evo, danas su nam napokon promijenili taj blesavi prozor koji smo mogli i sami, da znamo skinuti zaštitu na vratima bez da pri tom nekaj ne potrgamo. Tako se potvrdilo pravilo da bez vodiča za neznalice nema koristi raskapati stvar jer možeš napraviti samo još veće sranje neg je bilo. Naravno u istom onom servisu u kojem smo se pokefali sa blesavim majstorima i njihovim niškorističnim pomagačima. Jer šta, drugo nam ne preostaje jer samo kod njih nam plaća osiguranje, što je velika stavka posebno ako je prozor sam po sebi preko soma eura.
Sad smo ponovo puni kozjeg mlijeka i pampers pelena. Nismo ih još tužili ali poznajući mog muža, ni nećemo. On voli vikati kad je frka ali je slab kad treba nekaj stvarno napraviti za tužbu, a meni se ne da sa tim navlačiti jer ko se puno kači i sam najebe prije ili kasnije, osim toga to i košta. Pa da plaćam lovu da bi na kraju imala samo satisfakciju da je on izgubio parnicu, koja me je koštala ivragu puno, ne, to se ne isplati. Bolje je tu energiju i lovu potrošiti na nešto konstruktivno i pametno, ako ikako ide. Ali da volim galamiti i beštimati, volim. Uostalom, samo takvi izljevi bijesa mi i pomažu da ne dobijem čir na želucu....
Uspjela sam savladati iTunes i sad sam si složila muzičku podlogu. Uživam zaista jer mogu i nakon što pospremim male gnjavatore slušati jako glasnu muziku koju hoću na slušalice, a da pri tome nikome nisam na teret.
Upravo uživam u odličnoj saturnovoj kompilaciji "Groove Edition" naravno odvrnutoj do daske. Zvuk nije kao na pravim zvučnicima ali nije ni loš.
Bembani su dans uglavnom proboravili u vrtu jer je napokon zatoplilo pa su i dnevne temperature više od 3 stupnja, sad su čak na 13 i to po noći, a to već puno govori. Tako da kad ih smjestimo na spavanje se izvrnu ko hruštevi i sa flašicama sa kozjim mlijekom su za čas onesviješteni. Tako da mi ipak velki dio večeri ostane za rad i surfanje po internetskim bespućima. Nadam se da ćemo uskoro u Zg. čak možda i prekosutra ako nas (mene) posluži sreća i da dragi zgotovi ta svoja čuda neviđena koja radi do onda.
Vrijeme je za ćorku, klinci se sad bude u 7,30 i ne fermaju što mama spava pa se treba biti "psssssst" i u tišini čitati knjigicu jer tatica se dosjetio jadu, pa dok radi, a radi, spava u radnoj sobi, a ja sama sa monsterima. Kad me nagaze u onim vrećama za spavanje, sve zvijezde vidim iako je već sunce na nebu u to vrijeme. Počela sam danas napokon nakon ljeta još, čitati Da Vincijev kod, i nisam se makla još od 5. poglavlja jer kad klinci spaze knjigu, pa čak i onu bez slika su ludi, sad bi oni to listali malo u lijevo pa malo u desno, pa malo pobojali bojicom i tako...
Ako me neće nekim slučajem biti tu koji dan, znajte da sam sa knjigom ili sam otišla u Zagreb. Nema trećega. Bar ne još za sad...
|