Bugenvilija
13.02.2006., ponedjeljak
Naranče
 Onaj naš susjed o kojem sam jednom pisala povodom največe gomile pivskih gajbi na jednom mjestu, a koje nije dućan, je inače jako boležljiv tip. Nije ni čudo s obzirom koji mu je životni stil i koliko ima kila. On je stari dečko koji živi sam sa dvije krasne mace koje obožava. Prošlo ljeto mu je jedna pala na dvorište sa balkona, a kako je to prvi kat i nije neka visina, maca je kidnula nekamo u grmlje, što dalje od lajave Kiki i tamo se pritajila. Njega smo slušali cijeli dan kako plačnim glasom zove macu, a predebeo je jadan da ide u potragu za istom. Poslije nam je spustio njenu košaru pa se mačka sama ufatila i bila vračena tužnom vlasniku. Hoću samo reći da je on bez obzira na svoj vanjski vrlo odbojan izgled, zapravo jedna vrlo nježna dušica. Njegov dečko mu dolazi samo vikendom i onda mu prenese sve te gajbe na kat jer susjed to ne može. Njegov krajnji domet je da se dovuće sa prvog kata dole pa u taksi i u šoping jednom svaka 3 tjedna, a čini mi se da mu je i to previše. Teško hoda i prebolio je ne jednu trombozu. Nekoć je naša prva susjeda čuvala tj. hranila mačke kad bi po njega došla hitna. I ona je bila sama pa joj to nije bilo preteško. Sad kad susjede više nema, jedini koji su tu stalno i s kojima ima kakav takav kontakt smo mi. I naravno pred tjedan dana došao je zamoliti da može nazvati taksi sa našeg telefona jer on nema ni telefon ni mobilni. Zašto, samo vile znaju. Uglavnom, došo taksi, pokupio ga i nije ga više vratio. Javio se iz bolnice sa molbom da nek netko dođe po ključ k njemu u bolnicu pa da hrani jadne mice. I otišo moj dragi, a što mu je drugo preostalo i kupio čovjeku naranče usput. Kod nas je to pod normalno, ak se ide nekom u bolnicu da se nose naranče. I mogu vam reći da je naš susjed bio šokiran i preneražen jer mu nikad nitko u životu ništa nije donio u bolnicu. Dragi moji, recite vi meni, koja i kakva je ta zemlja u kojoj ja živim, što je to meni trebalo uopće i još da dam tu svoju djecu školovati? E pa ne dam, odselit ću se odavde na drugi kraj svijeta. Što dalje odavde, gdje su ljudi u svojem bogatstvu i blagostanju zaboravili na samog čovjeka. Ma fućkam im na zemlju, da ne kažem nešto puno prostije... |