Bugenvilija
09.02.2006., četvrtak
Vrag sere na kup
  Imala sam zajedno sa blizancima, jednu nadasve ludu noć. Spavala sam na etape po 10 minuta koliko su trajale mirne faze između kašlja i plakanja. Nahodala sam se pošteno sa dodatnim teretom na leđima. Dečki su od bratića u Zagrebu pokupili neki kašljucavi virus, koji je sad planuo i poharao nas u prvoj rundi. Nakon plač cendr kmec varijante, uslijedila bi kašljucava faza pa ponovo plač pa onda malo mira i tako redom. Nosila sam Dawicu jedno vrijeme ali je imao i temperaturu pa ga je sve boljelo tako da je bio sretniji u krevetu. Nije se dao ni dragati po leđima, već samo po rukicama. Sad je nijansu bolje makar temperatura i dalje raste, predvečer očekujemo doktora. Čudna neka bolest, mali je iscrpljen ko muhica ali ima odličan apetit, baš neobično. Obično bolesna djeca ne žele ništa ni vidjeti, a kamo li okusiti. Danas i mene boli grlo i glava, to da mi bude jednostavnije na neprospavanu noć. Sva drhtim iznutra, valjda na staničnom nivou. Vani grmi i sijeva kao da je sred ljeta. Ne vidi se na mahove susjedna kuća udaljena ne više od 20 metara. Ta je snježina napadala za cirka 4 minute tako da je pokrilo bijelim pokrivačem sve živo i duboko pod balkone jer puše i neka sjeverna vjetrusina koja se uredno zavlači kroz sve prozore i vrata, tako da nam je u stanu propuh, bez obzira što je sve pomno zatvoreno. I hladnjikavo je, valjda baš zbog toga. Avioni idu naravno preko nas, kao i za svakog nevremena, nadam se samo da će uskoro jenjati da se ne provedemo kao 50 kilometara sjevernije, gdje je vojska zadnjih dana skidala snjeg sa krovova da ne bi bilo urušenih kuća. Uglavnom, gadno... |