Bugenvilija
21.01.2006., subota
Vrijeme promjena
 U zadnje vrijeme osjećam neodoljivu potrebu za kretanjem i vježbanjem. Da se ne poznajem dobro, pomislila bih da tu nije nešto u redu jer sam tipičan primjerak niskotlakaša koji rado spava zimski san. Ovo je zapravo prva zima u mom životu u kojoj ja sudjelujem punom aktivnošću i uživam u njoj bez obzira na hladnoćetine i oborićetine te ostale zimske radosti(ćetine). Kako me do sad više manje mučilo loše fizičko stanje nisam se ni mogla posvetiti skidanju nakupljenog posljeporođajnog špeksija i atrofiralih mišića. A sad osjećam da je kucnuo pravi čas. Više me ništa ne boli (zanemarit ćemo povremene bolove u leđima, to je više pod obavezno) od onih bruhova, carskih rezova (makar je babica koja me je šivala imala sasvim oprečno prezime, Bauer, tako da imam seljački carski rez), trombozične noge i popucalih prepona. Sad sam spremna krenuti u nove vježbačke pobjede. E sad, to je sve lijepo i krasno ali pomisao da nekamo idem vježbati ne dolazi u obzir jer nemam kome ostaviti blizance, a još ne idu u vrtić. Znači ili sama doma, a to mi je tlaka jer sam u principu, ljena mrcina ili izmisliti neki kompromis. Gruntala sam dugo oko toga i došla do senzacionalnog otkrića koje će definitivno ostaviti traga na mojoj mišićnoj masi, a neće mi biti naporno ni dosadno kao bezvezno vježbanje radi vježbanja. Odlučila sam plesati sama doma. Srećom muzike za ples imam i više nego što imam snage isplesati bar za sada. Ionako je ono što trebam vježbati uglavnom predio trbuha, sve ostalo je podnošljivo i u granicama normale. Danas sam bacila prvu rundu od pola sata. Sad dahćem ko parna lokomotiva ali se osječam odlično, još par vježbi iz yoge za pred spavanje i za mjesec dana sam ko nova. (Ako ne kihnem u međuvremenu od napora.) Kad se samo sjetim da sam do prije nekih 7 ili 8 godina, mogla plesati cijelu noć bez ikakvog umora i probuditi se nakon 5 prospavanih sati veselo i orno, dođe mi da zaplačem od muke ali to će se sve vježbom vratiti na svoje. Nadam se bar. |