Bugenvilija
18.01.2006., srijeda
Špaga
 Jučer se potpuno promjenilo vrijeme, i to u roku par sati. Iz jedne zdrave hladne zime u bljuzgavo blato. Temperatura je narasla za 11 stupnjeva i sad je na nuli, tj. u plusu. Kad izađem na dvorište u majici bez rukava u kojoj uredno ordiniram po kući, osječam se vani ko u proljeće, ma prava milina. Zrak mirišljav i pročišćen nedavnom ledenom kišom, zaista asocira na proljeće. Jedino je nezgodno kad pogledam pod noge. Tako sam jučer krenula pospremiti navečer igračke koje su gusari razvukli dvorištem u prijepodnevnoj igri. Nema smisla da se tutaći zakore i postanu škripavi, imam dovoljno prodornih zvukova u njihovoj blizini i bez cvileža hrđavih šarafa i osovine. Krenula sam hrabro i nakon tri koraka postala svjesna činjenice da mi se noge nezaustavljivo šire svaka na svoju stranu i svaki pokušaj da ih spojim ponovo zajedno, prošao je bez uspjeha. Slijedeća pomisao je bila da špagu nisam delala jako jako dugo i naprosto sumnjam da sam to u stanju ponoviti, a i nije mi se to baš isprobavalo na mokrom dvorištu i na ledenoj kišici. Međutim nije mi drugo preostalo, ili napraviti špagu ili sjesti u vodu jer noge nisam mogla kontrolirati. Zato sam se odlučila na mokriju varijantu. Šljopnuh svom dužinom i širinom u hladnu i mokru bljuzgavicu i smočih se tako dubinski u tren oka. Danas sam se čudila kako me to neobično bole prepone i mišeći na bedrima i riti, a znam pouzdano da ništa nisam vježbala, sjetila bih se valjda. I onda mi sine jučerašnje plivanje u bljuzgi. Eto od čega sve ja mogu imati muskulfiber. Da bar bude nekog rezultata od toga, da mi nestane celulit ili da mi izrastu mišići po nogama ali kakave sam sreće to se neće desiti. |