Bugenvilija
10.01.2006., utorak
Primitivizam na djelu
 Morala sam u subotu obaviti neku sitnu kupovinu jer nam je ponestalo kozjeg mlijeka kojeg moji kozlići naveliko konzumiraju, a mama koza je davno presušila sa mliječnim obrocima. Uglavnom, pošto su klinci zalegli poslije ručka, a dragi je radio na veliko, nije mi preostalo drugo nego sjesti u auto i pravac prvi dućan u kojem drže kozje mlijeko. Nije to ovdje baš svakodnevna stvar. Ne još. Imam neki svoj red i raspored po kojem obilazim dućane, kao i put kojim vozim koji se potpuno razlikuje od onog kojim recimo vozi moj dragi. Također i parking biram po nekoj samo meni znanoj logici, uglavnom se povodim za tim da parkiram što bliže ulazu, da ne moram često navlačiti ona glomazna kolica tamo i natrag ako imam samo vrećicu ili dvije koje mogu, tad lagano ponesti do auta. Tako obično parkiram pred nekim velikim dućanima drito preko puta ulaza zapravo na kolniku ali od džinovskog pšarkirališta, pa se pored mene još uvijek mogu uredno mimoići dva auta. Nigdje ne postoji tabla koja brani takvo parkiranje iako su sva druga parkirna mjesta označena bijelim trakama, dok ovdje nema čak ni smjerova, a kamo li nekih oznaka. Dakle, uparkirah se na "moje" mjesto, uzeh kolica i uputih se laka koraka put dućkasa. Razmišljala sam što trebam u tom dućanu jer i tu imam svoj sistem i točno znam gdje se što kupuje najbolje, najzdravije i najjeftinije. Proučavam tako rukolu iz Italije i zaključih da za te novce radije jedem finokio (koromač) ili neku sličnu finu zimsku poslasticu, umjesto da dam 1,5 euro za 150 grama salatice bez okusa i mirisa... Kad čuh neko unjkavo keftanje sa moje lijeve strane. Pogledam... i ugledam omanjeg muškarca, možda malo mlađeg od mene kako mi nešto objašnjava na odurno nerazumljivom bavarskom dijalektu. Stajao je tamo sa dvoje dječaka od svojih 9 ili 10 godina, koji su me iz nekog razloga ljubopitljivo gledali kao da očekuju neku strašnu reakciju od mene na ono što mi je objašnjavao njihov maleni očko. A što mi je on to tako važno imao za saopčiti? Kako ja taj bavarski vjerojatno nikad neću savladati, osim par fraza za svakodnevnu upotrebu čije točno značenje još nisam dokučila, zamolih ga da ponovi taj lavež jer nisam u toku. Tad je njegv ego narasao kao divovska gljiva ludara i natkrilio njega samog kao glomazni prezervativ ljubičaste boje. Sav se je uspuhao važno mi objašnjavajući da tamo gdje sam parkirala, nije pravo mjest za tu rabotu i da se hitno maknem jer će on u suprotnom iz ovih stopa zvati policiju. Uh! Kad mi je doprlo do mozga preko svih onih stvari koje su mi bile prve na umu, njegove riječi, a koje veze nisu sa ovim flajpanom imale, prvo sam ga zabezeknuto pogledala ne mogavši vjerovati da si to jedna muška ili bilo kakva druga osoba može dopustiti. A onda sam na njegovo očekivanje reagirala gromoglasnim smijehom koji je na trenutak sve ljude u blizini okrenuo na našu stranu u isčekivanju nečeg stvarno smiješnog ali nisam im bila u stanju to obrazlagat jer me ovaj majušni čovječuljak i njegov super muški ego toliko razveselio. Tako da sam se i dalje smijala njemu u brk ne mareći pri tom za niša drugo. On je pocupkivao na mjestu, psujući mi pri tom i prijeteći, dok su njegova djeca sve to počela gledati malo drugačijim očima i sad već molećivo pogledivati na do maločas moćnog oca im jedinoga, sve u nadi da će ga odvuči od žene monstruma koja je tako bez riječi uspjela srezati taticu prepametnog u samom startu. Okrenuh se na peti i izignorirah ga kao zadnju šugu. Skvičao mi je još neko vrijeme iza leđa ali kad je vidio da ne trzam, lagano se pokupio. Tu nije raj priče kao što sam i očekivala, zapravo on je želio kavgu, kavgu bilo koje vrste. Najviše bi mu odgovarala verbalna jer sumnjam da je za neku drugu imao muda. Ipak sam ja viša od njega za glavu i pol, a to nije mala stvar, a i nisam se dala isprovocirati iz prve. Znači, žilava sam. Hajmo zato u provokaciju. Tako je on bio kroz cijelo kupovanje na korak pored mene. Kud ja okom tud on skokom i tako redom. Zato sam napravila 4 runde po dućanu tek toliko da ga provozam. Već su mu se sline cijedile na kasi od muke i od nerealiziranih prijetnji i bio je odmah iza mene. U auto je utrčao odmah kako sam ja došla do svoje prometalice i na njegov užas utovarila stvari u auto i umjesto da krenem odlučih si poslušati malo radio. To inače nikad ne radim ali rekoh eto, idealna prilika da čujem friške vjesti. On je bio parkiran odmah do mene ali preko cvijeća. I čekao je da ja prva krenem da mi se može naguziti ispred, zato sam dala gas i malo kao krenuh i popušio je foru od prve. Kad je skužio da nisam krenula i da čekam na parkingu da se makne, parkirao se na izlazu i čekao me. Ma da čovjek ne povjeruje, što su sve ljudi u stanju napraviti da se pokažu moćniji, jači, pametniji. Božesačuvaj kretena. Uglavnom, krenuh još jednom lagano, da mogu zakočiti ako mi naglo zakoči jer je tlo klizavo i na slijedećem raskršću dah žmigavac za desno i on skrene desno, a ja promjenim žmigavac na lijevo i odem si doma. Dok se on okrenuo, a vidjela sam da to radi u retrovizoru, odoh ja. I nije me stigao, prebrzo vozim. Pitam se dal sam samo ja magnet za kretene takve vrste ili i drugi imaju slična iskustva? |