Bugenvilija
21.11.2005., ponedjeljak
Život kao takav, a dlakav, a svakakav...
 Danas sam saznala da mi je baka u bolnici već 2 mjeseca i nitko mi ništa nije rekao, ne mogu vjerovati. Nije da nisam i ja kriva jer ne zovem redovito ali kad nikad ne stignem kad je ona budna. Otišla baka ovo ljeto živjeti kod kćeri. To je ona baka koja je muževu sliku držala nad krevetom, a on je spavao u zadnjoj sobi u kući. Baka ima 86 godina i malo ju baca nesvjestica tu i tamo, a prošle je zime imala gripu i pod visokom temperaturom je morala ići van cijepati drva da se ne smrzne od hladnoće jer je živjela u selu koje nastanjuju samo starci i duhovi. Strava i užas, a kako je Dalmatinska zagora dosta daleko od Zagreba, tako ni moji starci nisu baš mogli samo tako skočiti do nje pa joj malo pomoći, posebno jer je i moj stari blago invalidan, pa mu nije lako usred zime voziti auto skoro do Drniša, a ni vlakom im baš nije svejedno. Vlak ni ne staje u tom selu, pa se mora od pruge do bake klipsati preko sata, što starijim ljudima i nije baš neki gušt. Posebno po noći i hladnoći. Ma sa svake je strane komplicirano. A ona se nikad nije dala zezati i dvoriti, i sama je uvijek sve radila. Baš je jedna "vražja baba". Žilava stara učiteljica. Ne možeš joj ništa dokazati u što ona nema povjerenja ili se ne uklapa u njezin sistem. Jedva ju je kćer uvjerila da je za nju bolje da je gore sa njom nego sama usred pustopoljine. I sredili joj njen stančić, da nikom nije na putu tj. da se nikom ne mota pod noge, kako to samo stari ljudi znaju. Baka je naravno, šparala struju, pa je usred noći išla na zahod i popikla se preko, ko zna čega, pala i prelomila bedrenu kost. Sreća sva da nije kuk. I nakon što nije prijavila nikome ništa i sve bi to prošlo da se ne sazna u javnosti, da jedno jutro ta ista kost koja nije bila samo natučena, kako je to baka nadobudno mislila, već napukla, nije odlučila prijaviti kvar. Noga je bila crvena, vruća i naotekla. Znak za uzbunu. Baka je shvatila da je vrag odnio šalu, makar je to priznala teška srca. Ipak je ona zadrti jehovin svjedok, a ta činjenica gadno mjenja neke stvari. Tako joj recimo u bolnici nisu smjeli dati infuziju jer baka nije dala, nisu smijeli staviti uz kost neke želebezarije, jer baka nije dala. Tako da je baka i dalje u bolnici i još se nije do kraja oporavila. Slaba je i ne može na noge. Nadam se da hoće. Ipak je ona žilava, preživjet će i ovu životnu nepogodu. Snježi kod nas, a vidim da ni kod njih nije ništa bolje, bar ne u onom prenesenom smislu. Moja tetka, bakina kći koja bi to sve trebala voditi i paziti i sama je neki dan završila na operacijskom stolu. Kako okrutno. Srećom sve je bilo na vrijeme i dobro se oporavlja. Navodno bi već u srijedu trebala kući. Držim fige da tako i bude. Sad kad se malo oporave majka i kći, mogu zajedno na rehabilitaciju. Baš bi bilo smješno da nije žalosno. |