Bugenvilija
31.10.2005., ponedjeljak
Imate inspiraciju? Nemate inspiraciju?
 Čitam danas malo blogove, sve između jezivih zjevova, ne jer ljudi pišu dosadno, već zato jer sam noćas imala burnu noć. Dawa se zapišao ko pravi popišanac tako dubinski da je bilo mokro i pola kreveta. Jedan takav manevar usred noći i ja zijevam cijeli dan. No da. Čitam kako ljudi nemaju inspiracije, a svi pišu tekstove od 3 do 4 kartice. Glavno da tekst počinje riječima; "Joj kako sam bez inspiracije danas." ili " Ne znam o čemu da vam pišem...". Ko tu koga mulja? Mislim, zašto uopće pisati da ti se ne piše i da nemaš inspiracije, mani se ćorava posla onda. Ugasi ili obriši blog i gotovo. Ili je to neka fora koju ja ne mogu dokućiti. Ja nikad nemam inspiraciju osim ako je imam ali to je zaista rijetko i onda napišem kakvu pričicu. Pa što znači da bi za svaki post morala imati specijalnu inspiraciju!? Ma dajte molim vas... Danas je baš zahvalan dan pa su ga obilato koristili kao inspiraciju i na televiziji, a kako sam, kao što rekoh bila pospana ko pas, nije mi preostalo drugo, do dječicu zabaviti televizijskim programom. Ja sam se izvrnula na kauč ko mrtvi pauk, pokrila dekicom i jednim okom promatrala komadić ekrana, dok mi je drugo bilo u carstvu snova. Klinci obožavaju neke ranojutarnje lutkarske grozote. Smjestili su se na stol ispred telke i gurkali se pritom komentirajući program. Ja sam na pol spavala, idila do neba ili bi bila da sam mogla odspavati makar samo pola sata bez da se mučim ovako. Nisam imala šanse si to priuštiti, dragi je heklal svoje programe u drugoj, kao šatro "radnoj" sobi i pravio se mrtav, tj. mrtav za bilo koje aktivnosti koje spominju u opisu posla, sitnu djecu. Baš sam bila bez inspiracije za kuhanje ručka i za bilo što drugo osim spavanja i sanjanja. Sanjala sam kojekakve stvari kojih se čak, uglavnom i sjećam i to u ludom polusnu u kojem sam provela veći dio dana. Zaista grozno. Stalno se nešto jadam, a što mogu kad mi je teško. A sad idem jer kao što vidite nemam baš inspiracije, a prevelika kukavica sam za brisanje bloga. Uostalom, vrijeme je za spavanje, ko zna što me čeka noćas... |