Bugenvilija
25.10.2005., utorak
Smlavilo me
 Mrtva sam umorna zadnjih pet-šest dana, vrijeme je totalno blesavo, kao da nije kraj 10. već valjda početak 9. Ujutro krene sa maglicom koja se vrlo rano podigne i onda sunce luduje li luduje i sa njim i svi komarci i muhe koji još nisu krepali od starosti. Dnevne temperature su oko 19-22, a noćne oko 7-10, ljudi moji, nema mrazeva, nema hladnoće, pravo zakašnjelo proljeće ili još gore, repriza proljeća u zagasitim jesenjim bojama. Degutantno, ma ni to nije prava riječ. Volim ja jesen ali pravu, ne lažnu, volim i proljeće ali pravo, a ne poluraspadnuto i smrdljivo. Takvo mi je i raspoloženje, čas me pere euforija topline i sunca, čas me baca u depresiju truljenja i raspadanja svud oko nas. Pa onda i ta boleština koju su nam nametnuli mediji, koju ne želim niti spominjati jer ne vjerujem u svu tu priču oko pandemije i slične gluposti. Eno je Umorni Konj dao jedini pravi osvrt na situaciju. Varaju nas i lažu i mažu kako im se digne ona stvar. Ljuti me to jer im nitko ništa ne može, a oni nonšalantno manipuliraju masama, a sve u korist svojih ionako debelih i dubokih džepova. Mrzim poredak stvari i mrzim prevarante i lopove i sve one koji im dopuštaju da to rade na tako beskičmenjaćki način. Nadam se da će im se vratiti o glavu. Mi možemo do prekosutra vikati i protestirati i mahati zastavicama, pa nikom ništa. Kako prekinuti začarani krug? |