Bayasaa, momo i masleni čaj...
Prošlu nedelju kad smo se oprostili sa Maitreya projektom, umjesto kući, otišli smo do naših prijatelja Mongolaca. Svu robicu blizanaca dobije njihov sin Nomunbileg. Inače nas je teško natjerati uopće na bilo koju akciju sa blizancima jer to iziskuje strateško planiranje koje nam se obično, ne da poduzimati ali ovaj put nismo mogli preskočiti tako izuzetnu priliku i ne otići po blagoslov i pri tom pogledati svete relikvije koje će kasnije biti ugrađene u oltar srca, statue Buddhe Maitreye, ali o tome sam već pisala dva posta niže pa mi se ne da ponavljati. Kiša je lijevala ko iz kabla kod nas. U Minhenu je sipila ali je svejedno bilo sve i više nego mokro i grozno, a sa blizancima hakl do jaja. Kad se sad sjetim, uopće mi nije jasno kak smo se upusili u tu avanturu, posebno jer smo se i naklipsali po gradu. Nema šanse se sparkati u pješačkoj zoni, gdje je bila izložba i kasnije kod Bayasae u studenskom gradu. Uglavnom, Bayasaa je za nas radila momo, mongolsku klopu koja je kod njih nešto najnormalnije kao kod nas štrukli sa sirom, samo puno hranjivije i jače. Momo je zapravo dim sum ali mongolska varijanta sa mesom, povrćem i rezancima. Tjesto je integralno i nesoljeno. Oni zapravo jedu skoro neslanu hranu. Probali smo jednom jakov sir, koji je bio potpuno neslan i masan ko vrag sa vrlo vrlo egzotičnim okusom i mirisom ali nije bio loš ako ste to pomislili, dapače, bio je izvrstan, žestok ali odličan. Dakle, momo je punjeno tjesto i kuhan na pari. Tibetanci imaju nešto vrlo slično ali sam zaboravila kako se zove, to smo jeli za Losar (tibetanska nova godina), kad je Lamica radio klopu i tada se te punjene torbice kuhaju u juhi i to je izvrsno. Najsmješnije je što uz to ide salata od paradajza. Meni to nikako ne ide zajedno ali šta je tu je. Sva klopa im je jako jednostavna i fokusirana samo na jednu vrstu jela. Nema sosova, juha i predjela. Samo jedno glavno jelo. Oh da, i skoro zaboravih, za dobrodošlicu se servira masleni (putreni) čaj. To je onaj veliki lonac na peći lijevo ili ona zdjelica ispred mene. Kad sam to popila dobila sam još jedan isti takav, a taman sam mislila da sam se riješila istoga. Ma ne, nije loš ali bi mi čaša vina ili pive sigurno bolje legla. Da sam znala da će mi još natočiti, polako bi ga pijuckala cijele večeri ;)
|