Bugenvilija
01.11.2004., ponedjeljak
 Nisam vec dugo dugo bila doma, pre dugo. Kad sam u Hrvatskoj obavezno odem didi na grob jer imam potrebu za tim ne zato jer su sisvete, zapravo za sisvete nikad ni ne idemo jer je premalo slobodnih dana. Sad bas imam zelju ali mogu jedino zapaliti svijecu na kucnom oltaru, kao i za bivseg pokojnog i naseg dobrog prijatelja koji nas je tako naprasno napustio. To su mi jedini mrtvi za sad, srecom. Nekako su me smrti dragih izbjegavale, nadam se da ce se taj trend i nastaviti. Sto reci. Zima nam se priblizava djinovskim koracima, mrak pada ranije nego smo navikli, lisce je zuto i mrtvo, pitanje je dana kad ce sve biti golo, golo i mrtvo i tako do treceg mjeseca. Brrr |