Bugenvilija
25.11.2004., četvrtak
ZIMA ZIMA LJUTE ZUBE IMA
 Danas se probudim nasilno kao i obicno, u 6 i 30, huljski nadasve. Pogledam u mracno jutro koje jos nije ni pocelo i ne vidim nista, nista cudno kad je vani jos debeli mrak. Odem pikavcima napraviti flasice jer su gladni i zavijaju ko vukovi, mislim da su probudili cijelu kucu, sto je i u redu, nek se zna ko je ovdije dosao sa Balkana. Vracam se izbezumljeno i usput gadjam ramenom dva stoka, ko pijanac sam svako jutro. Nekad dok sam bila mladja skocila bih ko vjeverica iz kreveta, sad mi treba bar 5 minuta da skuzim di su mi gabariti. Um mi je rasprsen u svemiru snova i ne mogu ga nikako dozvati doma, a i kad se napokon vrati nije bas sasvim cist. Zamagljen je kao prozor od susjedove kuhinje u kojoj se uvijek nesto kuha, a smrdi ko da kuhaju prljavi ves. Htjela sam ubit malo oko jos, makar sat vremena, pa onda akcija sirokih razmjera jer nije mala stvar dovesti ujutro u red razularene blizance, posebno kad sam nisi bas neki i najradije bi se scucurio u dno ormara da te nitko ne moze naci. Pokusala sam ja tako spavati dok banditici srcu svoje mlijeko ali nije mi bilo sudjeno jutros, taman kad sam zadremala Dawa je posrkao sto je imao i razgalamio se ko veliki. Probala sam ga malo dragati ali nista od toga. Rekoh, hajde malo se deri mozda se umoris ali nije se umorio, a mene je totalno razbudio, prasac mali. Vec je bilo 7 i nesto kad smo se izvukli iz toplih jorgana, pogledam van, a vani sve bijelo ko u bajci. Vauuuu kako krasno iznenadjenje, nisam ni skuzila da je padao snijeg. Nisam nista mislila jer da jesam ne bih takvo sto blesavo pomislila jer cijelu noc me zezao skoro puni mjesec pa odkud onda snijeg i to takav? Ma bila sam pre snena da o tome razmisljam. Odjenem klince i stavim ih u dnevni boravak na pod da se igraju i idem si skuhati caj, pogledam van i skuzim inje, debelo inje ko u sred zime fantasticno. Pogledam u dvoriste, a vani ludilo, debeli sloj mraza pokrivao je sve. Moje do nedavno krasno cvijece bilo je zamrznuto i bijelo, a kroz to su virili zamrznuti narandjasti cvijetovi koji jos nisu stigli strunuti. Tuzno. Dignem pogled, a nebo tamnoplavo, cisto ko suza, prekrasno. Dah se ledi dok dises, a susjedov aris u bijelom velu, kao mlada spremna za vjencanje. Nisam mogla odoljeti. Eto slike. |