|
Prvi post napisan
18.09.2004. u 23:26
"Uskoro će tolerancija doći do takvog nivoa da će pametnima zabraniti da razmišljaju, kako se ne bi povrijedili osjećaji glupih.
"M. A. Bulgakov
|
Bugenvilija
15.10.2004., petak
Budale, trotli,nesposobnjakovici
Danas je dan budala za volanom, netalentiranih zemskinja svijetle boje kose. Starih prdonja, coravih, gluhih i usporenih kretnji, refleksa mrtvoga konja. Ma ne bih to ni primjetila da hakl nije poceo vec od jutra, a znam sa kime imam posla i uvijek se nanovo iznenadim. Moje najstarije djete, hm... djete svakako i to moje ali sa 19 godina nisi vise takav tumplek pa se stvari drugacije organiziraju, a ne sve navratnanos i jos u tu papazjaniju ukljuciti mene nejaku sa dvoje odojcadi. Ma nisam to htjela reci, nego morala sam dvaput u grad autom u rano jutro, kad svi jos bauljaju po cesti da pokupim odvezem dovezem njegovu visost, a kroz pola sata morala sam biti ponovo kuci da dragoga utrpam u auto i odbacim na vlak, koji eto ide u metropolu bez mene i to vec drugi put i to nije fer. Tako u toj drznedajpovucipotegnizguzitrubiljutise voznji kroz grad na kraj grada pa unaokolo jos sam fulala i cestu pa me uhvatila panika da necu uspjeti sve to stici i da cu morati cijeli vikend slusati Njegovu Visost kako zvoca i prigovara, na jednom semaforu zamolim paralelnog vozaca da me pusti prije njega u kolonu, sto on galantno mahne da moze i ja klisnem prije njega ali mi iskoci bas prije mene sa nekog parkinga sa strane neko sumnjivo vozilo naoruzano izuzetnim besmislom i antitalentom za voznju gradom. Dakle! zena je stala u velikom krizanju u kojem ima apsolutnu prednost i pustila da joj sa desna utrci traktor sa prikolicom, a meni se zuri i to jako, pa nisam mogla vjerovati, nisam mogla vjerovati da postoji nesto tako glupo na ovom svjetu do tog trenutka. Pa nek mi onda jos netko kaze da plavusa za volanom nije uobicajeno opasna po okolinu. Dobro to sam nekako zaobisla, pokupila djete pardon Njegovu Visost i vracam se brzinom munje kuci, vozim zasigurno u rizicnoj brzini za oduzimanje dozvole ali bar ne ugrozavam promet sa pimplanjem. Ponovo pred mene upuzava plavi kombi sa dva sljakera sa bjelim kapicama, valjda soboslikari ili neka slicna banda, oni puzu i dalje ja se pjenim, Njegova Visost mi prigovara, ja vicem na kretene kroz zatvoreni prozor, Njegova Visost me mirnim glasom uvjerava da me ne cuju ali da me on dobro cuje i da ne vicem toliko, dobro sad ja trubim jer to sigurno cuju banda niskoristicna sljakerska, hulje jebem im sve po spisku. Oni se puzevim korakom vuku kroz njima zeleno svjetlo, a meni se jebeno zuri pa jos se moraju spakirati, a da sendvice uopce ne spominjem. Fuck. Naravno kad ja dodjem na red vec se pali narandjasto ali ko ga je... kad se meni zuri, sto se mene tice moze biti i florescentno ljubicasto jer cu ja proci kroz njega, prolazim i izlazim na tri trake, zaobilazim pedera (oprosti Vocko), pokazujem mu srednji prst dok drugom rukom trubim, Njegova Visost zaklanja lice, srami se rodjene majke, konj, a kad sam mu jutros rekla da stvar nije izvediva i da cu dobiti slom zivaca od panike jer moram sve sama uvjek napraviti nije mi vjerovao, evo mu ga na sad, a sad se on srami, koja dvolicnost. No da, stigli su, stigli su na vrijeme na vlak, eh koja sreca i veselje. Napokon sama. Samo ja, blizanci, Kiki i ribice.
Haj haj uzivaj!
|
|
|