Anchi, i to je život !
29.12.2007., subota
120. Nova godina
Ponekad poželim biti drugačija, poželim biti posebna... poželim biti originalna a onda sve ispadne kao šablona: - Svim svojim virtualnim prijateljima (a ima Vas, hvala Bogu) želim u Novoj godini ZDRAVLJE, puno zdravlja. Svakodnevno se susrećemo sa saznanjima da teške i opake bolesti vrebaju i mlade ljude, zato stavljam ZDRAVLJE na prvo mjesto. - Drugo što Vam želim je SREĆA, jer bez sreće nema osmjeha na Vašim licima. - Treća moja želja Vama je: dobar i stalan POSAO. - Četvrta moja želja Vama je: nađite, zadržite i uživajte u njoj... U čemu??? Pa naravno u LJUBAVi. - Peta, ali ne manje važna želja je: NEKA VAM SE OSTVARI SVE ŠTO SI SAMI ŽELITE. Puno snage za ostvarenje želja šalje Vam Ančica.  Da je Nova godina nekoć počimala na Božić kazuje i naziv za taj dan u nekim hrvatskim krajevima gdje se i danas naziva Mali Božić ili Mladi Božić. Danas je iščekivanje Nove Godine izgubilo značajku obiteljskog blagdana, ne samo u gradu nego i na selu. Nisu se sačuvala ni stara čestitanja koja isprepliču poruku o događaju Božića s novogodišnjim dobrim željama članovima obitelji i njihovom materijalnom dobru. Tako to pjeva pjesma iz Hrvatskog zagorja. Dober nom večer, gospodar, došlo je Novo leto k nam! No se leto veseli, da nam se Sinek narodil. Svetle su zvezde shajale, za one gore visoke. Oslik i volik dišeju, malo Dešco grejejo. Tople su rose padale, ke su to Diete kupale. Oslik i volik dišeju, malo Detešce nunaju, Deveojke po iže kišejo pa nam božičnice isščejo. Vaši je iži zelenje, dej vam Bog zdravlje, veselje. Važi je iži rožmarin, tru budi sam Marijin Sin, japica po lotri smicajo pa nam slanine cicajo. Devojčice mi darujemo z lepim zelenim venčekom. Naši je pesmi konac, kraj, daj Bog dušicam svetli raj. Suvremeno slavljenje Nove godine je opće; pripada svima, a ne samo kršćanima. Kako su narodni običaji gotovo zamrli, valjalo bi u tom slavljenju razvijati ljudske vrednote; osobito u čestitanju. Treba poći od činjenice da čestitanje popraćuje redovito gesta rukovanja, stisak ruku, a i ljubljenje uz riječi: "sretna ti Nova godina!" Jeste li kad razmišljali o toj tako jednostavnoj i svagdašnoj, a tako svečanoj gesti? I što nam kaže ta gesta: ruka o ruku, ruka u ruci? - "Prijatelju, želim biti s tobom, bez tebe ne mogu ostvariti sebe". - "Samo zajedno možemo ostvariti svoje snove". - "Na mene se možeš osloniti, ja te prevariti neću". - "Samo zajedno možemo sretnije naprijed!" - "Tu sam, računaj na mene". Sljedeći post...svanut će...iduće godine...  |
27.12.2007., četvrtak
119. Šoping...
Zahvaljujem se svima Vama, dragi moji čitatelji, na ljepim i iskrenim čestitkama upučenih meni i mojoj obitelji. Hvala i svima koji su me mailovima zatrpali, zahvaljujem na punom spremniku SMS poruka...a što da napišem osim veliko, veliko HVALA. Blagoslovljeni mi bili. Vračam se u svom lajavo jezičavom stilu... Mrzim gužvu, mrzim nervozu, mrzim šoping centre, mrzim...  Što mi je? Pa ovako: Odlučim ja napokon otići u nabavku svega potrebnog ali i nepotrebnog za dolazeće blagdane. S obzirom da mrzim velike šoping centre, nagovore mene moji dragi ljudi da ipak još u ovoj godini posjetim taj tako izreklamiran šoping centar "A. m" u Novom Zagrebu. Dotični centar gledam sa svog balkona ali eto tek sada sam otišla to čudo pogledati. Sam ulazak u onu klaustrofobičnu garažu mi je več digao tlak. Prvih sat vremena se ne računa, ne naplačuje se, ali od toga pola sata tražite mjesto za parkiranje. Mladi nadobudni tatini sinovi voze po toj garaži rely, gume cvile, a oni ponosno gledaju "tko me vidi, tko me vidi...". Šetamo mi tako i zaključim da su svi kafići puni a Hrvati "kao" nemaju kunica. Oko svakog kafića djeca vrište, bacaju se po onom mramornom podu doslovno nama šetačima pod noge, a mamice piju svoju kavicu i boli ih *urac što im djeca rade. Došlo mi je da jednog malog šutnem nogom. Ne, ne mrzim ja djecu, ja mrzim "neodgojenu" djecu. Djecu raznih mama koje umjesto da djecu puste da se istrče na livadi ili po nekom parku, dovedu djecu u šoping centar, da tu vrište, da se tu valjaju jer tu se neće zmazati valjajući se ko mali pajceki. Razumijem da te mame žele popiti kavu ali neka im djeca budu na stolici pored njih, a ne nama pod nogama. Doživjela sam da su i nogomet igrali... Na ulazu bi umjesto znaka da je psima ulazak zabranjen, trebao biti znak  "zabrana ulaska mladih mama s neodgojenom djecom" ili " obavezno držanje neodgojene djece na uzici".  Vjerujte mi, psi se bolje ponašaju u društvu nego ova djeca, ma to nisu djeca, to su mali neodgojeni majmuni (iz predprošlog posta). Oprostite mi "mame" ako ste prepoznalesvoju djecu i svoje ponašanje u mom postu. Odem ja van iz tog šoping centra kupivši samo čizme za kćer, 100  eura. ("Otrove", pa kaj nisi našla skuplje???). Drugi šoping centar (onaj žuti kod rotora u Zapruđu) Tu je drugačija slika. Skoro da nema kolica. Sve puno, ljudi se guraju, guraju i svoja kolica, naravno puna, do vrha puna...(opet ja zaključujem "a Hrvati nemaju novaca?") I tu djeca trče ali i plaču, zovu i traže mamu koja je izgubila svoje djete u dučanu. Moje zločeste misli "neka, neka, stavi ga na lanac". Ne znam što da kažem o takvim roditeljima, znam da ću se zamjeriti svojom izjavom ALI JA TAKVIM RODITELJIMA NI HRČKA NE BIH DALA DA MI GA ČUVAJU.  O Bože Vanzemaljče zašto ovakvi imaju djecu a mnogi koji bi znali s djecom, djecu ne mogu imati? Treba nam novi zakon i još jedno ministarstvo: "Ministarstvo za preodgoj neodgojene djece" ili bi trebala novo formirana vlada dati još jednom dotepencu vrhunsku lokaciju u Zagrebu za šoping centar u kojem bi mogli kupovati oni s neodgojenom djecom. Ne mislim na roditelje koji svoju djecu drže za ruku, a ne mislim ni na one koji svoju djecu posjednu u tu istu košaru. Tko zna, možda roditelji ne znaju da svaka košara ima sjedalicu za djete. Kad bi se roditelji držali osnovnih pravila kulture i kada bi voljeli i pazili na svoje djete, tada me nitko nebi povlačio za rukav da me pita "jeste vidli malog dečka u zelenoj jakni?"  Ma to je prestrašno, izgubiti djete u dučanu gdje ima najmanje tisuću ljudi. Stajanje u redu za blagajnu je bilo ravno 45 minuta. Nakon potrpanih stvari u IKEA plavu torbu, blagajnica onako velikodušno kaže:- "odbijena Vam je kartica" - Ma nemoj ! - graknem ja. - Prošečite malo do telefona i nazovite dotičnu kartičnu kuću i provjerite usmeno - grakčem ja i dalje. Ode ona. Nema je sljedečih skoro pola sata. Oni svi u redu koji su čekali iza nas, nama *ebu sve po spisku a mi mirno zapalili cigaretu i smijući se čekamo.  Eto blagajnice napokon (već sam pomislila da je na more otišla) i ispričava nam se na čekanju. Naravno, pao je sistem i nije mogla dobiti autorizaciju. Izlazimo van nakon 4 sata i prasnemo u smijeh vidjevši Opel Vectru u koji su jedan po jedan ulazili Romi. Ravno 12 ih je sjelo u taj auto.  Vozač nam se nasmijao, potrubio i otišao. Bilo je to kao na skrivenoj kameri. Gledam i ne vjerujem, 12 ljudi u Vectru, bilo je samo troje djece, a ostali svi odrasli. Zamislite njihovu djecu nisam vidla da trče po dučanu a nisu ih ni izgubili. To je ipak malo za misliti, zar ne? Ili im je svejedno ako koje izgube, imaju ih oni još doma. Ironična sam, pa kaj onda? Prolupala  sam od ovih gužvi i megalomanskih trošenja nepostoječih kuna. Ljudi kupuju kao da se ponovo sprema rat: brašna, šečera, kave, mljeka, putra (na glavi), tjesta... (halo, pa samo je Božić, nije smak svijeta)Malo o cjenama:  - purica samo 180 kuna (nema manja, ima samo još puno veća) - odojak po 30 kuna (nema manji komad od 2.5 kile i dodatak pol glave) - janjetina po 45 kuna (naravno dodatak pol glave a svaki komad oko 2-3 kile) - ulje poskupjelo na 16 kuna po litri - obična kokošja jaja po 17 kuna (10 kom) - poskupjele i moje cigarete (pas im mater...) Koliko me košta Božić? - živaca (neprocjenjeno) - kuna ??? (znat ću kad mi sve dođe na naplatu)  Kako ste Vi savladali ove lude pred blagdanske dane? Sljedeći post: bude, bude... |
23.12.2007., nedjelja
118. SRETAN BOŽIĆ !
Miran, sretan i blagoslovljen Božić svim vjernicima i mojim čitateljima bez obzira bili vjernici katoličke ili pravoslavne vjeroispovjesti..
Svima želim pun stol ića i pića, zagrlite osobu pored sebe, djelite svoju beskrajnu ljubav, pokažite da poštujete ljubav, bol i žrtvu. Voli Vas Ančica BADNJAK Badnji dan ili Badnjak, a napose badnje veče, je napose bogat božićnim običajima i folklornim sadržajima. Naziv je taj dan prije Božića najvjerojatnije od riječi bdjeti, biti budan, biti bodar, tj. znači noć u kojoj se bdi. Vrhunac toga bdjenja jest proslava polnoćke. Upravo s bdjenjem je povezan niz običaja: unošenje drva "badnjaka" koje gori na ognjištu tu noć i kasnije, zatim božićne svijeće, jedne ili tri, redovito ovezane trobojnicom. Bdjenje počinje uvečer, kad se obitelj okuplja oko stola, još uvijek s posnim Polnoćkajelima, i unošenjem badnjaka i slame kad — barem u nekim hrvatskim krajevima - domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić: - "Faljen Isus! Dobro vam došla badnja vešer"! Na taj pozdrav slijedi odgovor: - "I s tobom zajedno!" Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: - "Faljen vam bio Isus i Marija. Čestita vam Badnjica!" Odgovor glasi: - "Čestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada!" U dijelu Slavonije čestitari na badnje veče ulaze u kuću i govore: - "Faljen Isus! Čestita vam badnja večer i Adam i Eva", a odgovara se: - "I vi živi i zdravi bili!" Uz donošenje panja badnjaka običaj je unositi i slamu; negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi večera s osobito biranim jelima. Badnjak u gradu, naravno, sačuvao je samo dijelak seoskih tradicija, ali slavi se uz bor, uz kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru. Najvažnije jest: bdjenje u iščekivanju polnoćke. Sudjelovanje na polnoćki smatraju vaznim i oni koji ne odlaze redovito nedjeljama na misu. Takvo božićno slavljenje badnje večeri toliko je općenito kod svih hrvatskih katolika da ukazuje opću svijest o nepobitnosti i privlačivosti otajstva Božića. Ono je drago i onim ljudskim dušama koje svoje kršćanstvo nisu razvile do pune zrelosti. Božić i njih dosiže, a božićno čestitanje je izraz da prihvaćaju kršćansku poruku o miru, ako i zastaju pred porukama o Bogu i čovjeku. BOŽIĆ Božić je rođendan Isusa Krista. Uz Uskrs to je glavni kršćanski blagdan, a proglašava da je Sin Božji postao čovjekom: radi nas ljudi i radi našega spasenja siđe s nebesa i utjelovi se.Tim riječima staro kršćansko Vjerovanje ispovijeda tu istinu vjere, a Novi Katekizam Katoličke Crkve potvrđuje i danas Andrija Buvina, Rođenje Kristovo, vratnice splitske katedrale, 12. st.dvijetisućljetnu vjeru Crkve da je Isus iz Nazareta začet po Duhu Svetom i rođen od Marije Djevice. On nije rođen ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego od Boga (Iv 1, 13). Dogodilo se to u punini vremena, u vrijeme rimskog cara Augusta, u Betlehemu judejskom. Bio je u obličju Božjem i nije držao za otimačinu da bude jednak Bogu, nego je sebe poništio uzevši obličje sluge, i postao sličan ljudima i vanjštinom bio je nađen kao čovjek (Fil 2,6-7). Postao je jedan od ljudi, njima u svemu sličan osim u grijehu, naš povijesni drug i suputnik. Blagdan Božića je stoga priznavanje Isusovog božanstva i čovještva, ali i prvi susret s njime, s cjelovitim njegovim otajstvom. Božić kao ime za taj blagdan ima osobitu ljepotu, čar i osobitu povijest. Pruža poruku o Bogu, ali isto tako poruku o čovjeku. Te dvije poruke su osnovica poruke o miru. Premda je božićno blagdanovanje utemeljeno na biblijskom Božiću i zato svojina svih kršćanskih naroda, u Hrvata je toliko istaknuto da se opravdano govori o hrvatskom Božiću, i to osobito zbog pučkih običaja, posebno jaslica, božićnog žita i drvca, — i narodnih božićnih pjesama. Blagdan Božića slavi se jedan dan, ali je blagdanovanje prošireno na pripravu i produženo svetkovanje. Božiću prethode i zatim ga slijede dani osobitog slavljenja. Svi oni čine osobit božićni krug svetkovanja koje počinje adventom — osobito zornicama i danas adventskim vijencem — preko Badnjaka stiže do Božića pa zatim Nove Godine i blagdana Bogojavljenja ili Svetih Triju kraljeva i koledanjem s blagoslovom kuća i stanova. U pola stoljeća vladavine komunizma hrvatski su katolici slavili Božić pritajeno i suzdržano, da bi slavljenje Božića danas u demokratskoj Hrvatskoj zadobilo svoj puni sjaj. Čitamo se za dva dana. |
22.12.2007., subota
117. Kemijska analiza
Dragi moji i vjerni čitatelji, moji virtualni prijatelji:
moram Vam napisati da sam ovih proteklih dana bila malo u gužvi i nekako mi se nije sjedalo na moju vruću stolicu ispred tipkovnice. Doživjela sam nekoliko zgodnih i nezgodnih situacija u ove pred Božićne dane. Napisat ću svoj osvrt na gužvu i trošenje kuna koje "navodno" manjka u Hrvata ali u sljedećem postu. Kemijska "muška" analiza žene  Element: Žena Simbol: "Ze" Relativna atomska masa: optimalna 54 kg, ali postoje izotopi koji variraju od 40 do 200kg. Zastupljenost: Veće količine se mogu naći u urbanim sredinama. Fizičke osobine: 1. Površina obično presvučena premazom u boji. 2. Zakipi odjednom, ohladi se bez razloga 3. Topi se, ako se primjeni odgovarajući postupak 4. Neukusna je, ako se pogrešno proba 5. Element se rijetko nalazi u djevičanski čistom stanju 6. Stenje, ako se primjeni pritisak na pravo mesto Kemijske osobine: 1. Lako se sjedini sa zlatom, srebrom , drugim plemenitim metalima i kamenjem. 2. Absorbira velike količine skupih materijala, 3. Eksplodira iznenada bez prethodnog upozorenja i bez poznatog razloga 4. Ne rastapa se u vodi, ali joj se aktivnost poveča ako se natopi alkoholom 5. Najefikasniji element za smanjivanje količine novca koju čovijek ima Najčešća upotreba: 1. Prije svega kao ukras, prestiž 2. Odličan medicament za relaksaciju 3. Vrlo efikasno sredstvo za čiščenje Izvršeni ogledi: 1. Pocrveni kada se zatekne bez ambalaže 2. Pozeleni kada se stavi pored boljeg uzorka 3. Poplavi ako nema uz sebe element "Ud" Opasnosti: 1. Veoma opasan element, osim u rukama stručnog lica 2. Ilegalno je imati više od jednog uzorka, mada se može posjedovati i više, ako se drže na razlicitim lokacijama. 3. Voli promjene okoline Kemijska "ženska" analiza muškarca  Element: muškarac Simbol: "Ud" Relativna atomska masa: opimalna 80, najčešće oko 100 Zastupljenost: najčešče obitavaju u zadimljenim prostorijama Fizičke osobine 1. Površina obično gruba, izgled šmirgl papira, sivo-zelen 2. Zakipi u blizini nepoznatog kemijskog elementa "Že" a uhladi se čim mu je "Že" vlastita 3. Ukusan je tek nakon što se priviknete na gorak okus 4. Element se nikad ne može naći u čistom stanju 5. Viče kad je gladan ili žedan Kemijske osobine 1. Sjedinjuje se samo sa limom i to limom u boji 2. Apsobrira velike količine alkoholnih tekučina 3. Ne rastapa se čak ni u alkoholu ali ga je moguće malo omekšati nježnim trljanjem među dlanovima 4. Često smrdi na alkoholne pare 5. U mirnom stanju ispušta čudne zvukove Najčešča upotreba 1. Koristi ga se kao oružje za pribavljanje novaca 2. Koristan u pomoći oko težih fizičkih radova 3. Jednom tjedno ga treba upotrijebiti da ne zahrđa Izvršeni ogledi: 1. Izgreban i izboran, ispucana fasada crvenim kapilarama 2. Vidljivo raste u blizini dobrog primjerka elementa "Že" 3. Poplavi kada drugi neki element "Ud" ima veće osobine Opasnost 1. Jako nestabilan element, često mjenja mjesto boravka 2. Voli promjene okoline i razne tuđe elemente "Že" 3. Ugine bez baterija (u daljinskom) 4. Nestane ako ga se ne dodiruje i ne drži na toplom Rado prihvačam Vaše dodatke u procjeni analize kemijskih elemenata žena "Že" i muškarca "Ud". Pozdrav veliki (idem dalje peći kolače) Ančica Sljedeći kritički post sutra. |
16.12.2007., nedjelja
116. Pustinja...
BUDITE FER PREMA ZADATKU. Uzmite si odmah papir i olovku i tek tada čitajte dalje.
RIJEŠAVAJTE GA ISKRENO JER U PROTIVNOM LAŽETE  SEBE NE MENE.NA DNU POSTA PIŠE OBJAŠNJENJE ALI GA NE ČITAJTE SVE DOK NE DOĐETE DO KRAJA PRIČE. ODGOVOR MI MOŽETE OSTAVITI U KOMENTARU. UGODNO RIJEŠAVANJE. PUSTINJA Već danima putujete pustinjom. Umorni ste, a vode je sve manje. S vama su i ove životinje: - krava, - konj, - lav, - majmun i - ovca. Količina vode je ograničena - nedovoljno da biste vi i sve životinje na kraju izašli živi iz pustinje. No ako vodu uskratite sebi, nitko od vas neće preživjeti. Polako shvaćate, ako mislite izaći iz pustinje, trebat ćete donijeti tešku odluku. Da bi ostali preživjeli, jednu od životinja morat ćete ostaviti. Koju ćete životinju ostaviti u pustinji? (prekrižite jednu) Dobro, ostale su još četiri životinje. Sunce peče! Čini se da nema kraja. Oko vas samo pijesak. Voda nestaje brže nego što ste planirali. Dolazi vam do glave, da biste preživjeli, trebate ostaviti još jednu životinju. Koju? (prekrižite jednu) Preostale su vam tri životinje. Hodate, hodate, hodate... Vrućina, vrućina, vrućina... Katastrofa! Došli ste do oaze koju ste toliko dugo tražili, no ona je presušila! Nemate drugog izbora nego ostaviti još jednu životinju. Izaberite. (prekrižite jednu) Preostale su vam još samo dvije životinje. Marširate kroz užarenu pustinju. Kraj vaših patnji je blizu, u to ste sigurni. Nažalost, još ste sigurniji da vode nema za troje. Pustinju možete napustiti samo s JEDNOM životinjom. Izaberite koja će preživjeti uz vas? (prekrižite jednu)  REZULTAT: Test se temelji na japanskim arhetipovima prema kojima pustinja predstavlja poteškoću. Svaka od životinja predstavlja razne aspekte vašeg života. Red po kojem ste žrtvovali životinje predstavlja važnost koju im pridajete. Onu koju ste žrtvovali među prvima najmanje vam je važna, a najvažnija vam je ona koju ste zadržali do kraja. Značenje: 1. Konj predstavlja vaše strasti, vjernost. 2. Krava predstavlja temeljne potrebe, ljubav, novac. 3. Lav predstavlja ponos. 4. Ovca predstavlja prijateljstvo. 5. Majmun predstavlja vašu djecu. Kojim ste ih redoslijedom ostavljali? Koju ste životinju zadržali do kraja? Pozdrav od Ančice. Sljedeći post za dan, dva... |
12.12.2007., srijeda
115. Da je život kao "moj blog"...
Psihoterapija tipkanjem...
ili svako može imati komplekse, ali i svoj BLOG HR. Ako ću stvari baš generalizirati, ne postoji čovijek kojem je život baš-baš savršen, ako ću generalizirati, 55% ljudi su totalno glupi ili bar jednom u životu takvi ispadnu i ako ću bas generalizirati ne postoji čovijek koji nema bar jedan kompleks (ako ćemo vjerovati Freudu). Ja volim pisati svoj blog i nikoga ne tjeram da ga čita, a gušt mi je kad mi ga poročitate Vi moji virtualni prijatelji - frendovi i kad mi napišete što mislite. Iskreno, mislim da Hrvatska još nije pala pod talibansku vlast (bar ne još za sada, ne zna se pobjednik) i da pismenost, kultura i širenje informacija nije prestalo biti "in", jer ako čovijek pisanom riječju pljuje po ljudima koji vole pisati onda tu nešto opako ne štima jer upravo je pisana riječ jedan od pokretača kulture i civilizacije. Ljudi ponekad ne žele imati samo kotačić u sistemu , nego se negdje i pokazati, ostaviti trag, žele pronaći vlastitu osobnost, a možda i biti ono što im ne dopuštaju. Žele razmjenjivati informacije baš kao i frustracije ili možda žele sebe zamisliti kao pisce. Povećati svoj ego i biti zadovoljni sobom. Žele način da eliminiraju svoje frustracije! A pritom i nastaju blogovi baš kao što smo i mi ljudi, dubokoumni ili plitki... Da je život "MOJ BLOG"  Da je život "moj blog" ja bih jednim pomakom prsta stisnula "ulogiraj se" u trenutku ili čak mnogobrojnim trenucima, kada želim pokazati zube, kada želim sanjati, kada se radujem svitanju i kada sa sjetom promatram suton... Da je život "moj blog" ja bih se ulogirala da otvoreno izrazim ono što me mući, ono što me veseli, da kontriram, da povlađujem, da s osmijehom ispratim mnoge drage ljude, da iste dočekam, da podijelim zagrljaj kome je potreban, da obrišem suzu s obraza s kojeg je skliznula, da tresnem istinu u lice onome tko ju je zaslužio, da pišem jer dok pišem znam da postojim..., jer dok pišem znam da sam još uvijek onoliko posebna koliko je dozvoljeno da se istakneš..., jer dok pišem za mene ne postoji granica, nema nemogućeg, nema nestvarnog... i ja živim, živim punim plućima, na svoj način, na samo svoj način i nitko nema prava da mi to ičime oduzme... Da je život "moj blog" ja bih u svoj svijet šarenila i kiša pozvala sve ljude, sve one individue koje osjećaju, koje se razlikuju, koje znaju da imaju ono nešto, ono drukčije nešto, osobe bez sputanosti, osobe sa smislom za humor, poneke bez smisla, socijalno osjetljive, društveno neprilagođene, prilike što hodaju svijetom, a samnom dijele samo to što pišu, ili čak nešto više, dobrodošli u svakom trenutku ljudi kojima ne znam lica, ali osjećam da ih prepoznajem.... Da je život kao "moj blog" ja bih se jednostavno odlogirala i stajala bih cijeli dan promatrajući zbivanja oko sebe, a da nitko i ne zna da sam prisutna... Slušala bih tuđa šaputanja, tuđe misli, gledala njihove pokrete, kao mali perverzni visual-freak, a da do mene ne mogu, da im se obratim kada poželim i da im se ukažem kad za to osjetim potrebu... Da je život "moj blog" ja bih se samo odlogirala i ne bih imala gastritis zbog nekih spodoba u menopauzi koje su se mjesecima iskaljivale nadamnom... Zaobišle bi me misli koje me se ne tiču, koje me ne zanimaju i ne želim za njih znati...Stajala bih u svome kutku svijeta, zatvarajući malim X-om svoj prozor i bila bih zaklonjena... Da je život "moj blog" ja bih zatvorila stranice svoga romana za one apatične, za one što me muče, za beskičmenjake, za one bez stava, za sve one koji me bole, za one kojima je hrabrost da komentiraju anonimni, za one koji sude i vrijeđaju i za one koji se oglušuju na patnje, na vapaje, na osjećaje, na suze, na pjesme i na ljubav... Da je moj život kao "moj blog" nebih imala problema sa ne plačenim računima, sa frustriranim babama na šalteru banaka kojima se neke stvari ne mogu ni rukama ni nogama objasniti, riječi ne rezumiju... Da je život "moj blog" sada bih otišla, pritisnula tipku "objavi" i mirno legla natrag u topao krevet. Ali život nije "moj blog", život je život. Ponekad tužan, sumoran kao današnji dan, užurban...? Zašto žurimo pa svi ćemo stići (neki prije, neki kasnije) na kraj svoga životnog puta. Život je vječita borba s nekakvim zmajevima i ne vidljivim neprijateljima... Zato ja volim svoj blog, on je moj život kojim mogu upravljati upotrebljavajući par tipkica, tu sam ja doma. Tu pijem kavu s Vama, sa svojim virtualnim prijateljima kojima samo nick znam. To mi je dovoljno. Eh, da barem je život MOJ BLOG |
08.12.2007., subota
113. LIGHT život ?!?
Jučer sam na policama jednog trgovačkog centra primjetila nešto i odmah stala ko ukopana - nisam mogla vjerovati. Među mineralnim i inim vodama, ljepo na polici ponosno stoji roza (žemska ;-)) flašica mineralne vode. Što je tu sad čudno? Ne bi ništa bilo čudno, mineralna ko mineralna, ali na ovoj piše stoji LIGHT! Voda? Light? Moolim?!? Voda i kalorije? Jesam li ja polupala lončiće, ili sam se ja zapravo udebljala od velike količine popijene vode po ljeti? Nisam mogla tek tako proći, zaustavila sam se i uzela je u ruke, da vidim i tu glupost. Mislim, šta sve još neće izmisliti? Gotovo svaka namirnica postoji i u light verziji. Šta fali običnom starom jogurtu, običnom starom voćnom jogurtu, svježem siru, sirnim namazima, maslacu, margarinu, čokoladi, Kiki bombonima, Domaćica keksima, pa čak i kaugumama....? Light. Lagano. Sve sa vrlo malo, skoro ništa kalorija. Ma moš si mislit. Doduše, uvijek će biti osoba koji će padat na tu foru. Moja mama je jedna od takvih osoba. Sve što ima oznaku LIGHT je za nju zdravo i pravo.. Manje kalorija, više okusa. Užitka. Whatever. Smijem se na sve to. Proizvodi koji imaju malo (manje kilo) kalorija u pravilu su bogati lošim masnoćama, tako da ne znaš koja solucija je gora od koje. Ako uzmeš "regularni" proizvod, uneseš više kalorija, a ako uzmeš light verziju, unosiš u organizam tko zna koju kemiju i loše masnoće, što je dugoročno puno gore za organizam. I još jedna stvar - ste primjetili da light verzije uvijek dolaze u VEĆIM pakiranjima? Uzet ću za primjer jogurt. Obični jogurt ima 60 - 80 kalorija (kako koji) za 100 ml. Dolazi u pakiranju od 180 ili 200 ml. Znači - 160 kalorija maksimalno. Jedan light jogurt ima nešto malo manje od 50 kalorija za 100 ml, ali dolazi u pakovanju od pola litre. Ili litre. Nije teško izračunati gdje ima više kalorija, bez obzira što piše LIGHT. Ljudi su uglavnom u zabludi i ne čitaju mala slova na velikim pakiranjima. Kad popijete jedan takav light jogurt, uvijek imate osjećaj da "nije to to". Nešto fali. I zato dolaze u velikim pakiranjima da nas zavaraju. Nedostatak hranjivosti i okusa nadomjestili su količinom. Koliko kalorija unesete kad popijete pola litre light jogurta? Čisti trgovački trik sa špiglima... No, da se vratim na onu famoznu LIGHT vodu. Što je to? To vam je obična mineralna voda koja je samo malo manje gazirana nego inače. Ako već ne volite puno gazirana pića, dajte ljudi, zar je teško ostavit bocu malo otvorenu da mjehurići ishlape? Kao što sam već rekla, uvijek će bit ljudi koji će padati na te fore. Light mineralna, light, margarin, light mljeko, light piva... Izmislili su i light cigarete. Imaju navodno manje nikotina, katrana ali ih zato popušite pola više nego da pušite one bez "light" oznake. Rak tu, rak tam...za sve je kriva cigareta. Probajte doktoru reći da ste nepušač, odmah će biti drugačija dijagnoza. Ja sam to napravila na jednom snimanju pluča. Na pitanje dali sam pušač, važmo sam odgovorila "ni slučajno". U torbi je bila otvorena prva od dvije kutije koliko ih dnevno popušim. No, dobro znam i sama da sam do sada popušila dobar Mercedes ili dvosoban stan ali, *ebi ga. Kad mi je slika bila gotova, doktor ju onako prema svijetlu pogleda i kaže "eto vidi se što su zdrava pluča ne pušača". Da ne bi bilo zaključaka da ne uvlačim...uvlačim i pjevam bez dima (nisam ja mala beba). Kad će izmisliti light votku, light konjak, light viski...pa da se napijemo zdravo i da umremo onako iz čistog mira? S obzirom na nas potrošače, proizvođači smišljavaju doslovno gluposti. Ako počnem živjeti po savjetima i preporukama onda bi to izgledalo ovako: -u jutro kad me probudi eko pjetao, skinem masku s očiju, masku koja je ispunjena zdravim travama za opuštanje očnih mišića, (zapalim cigaretu)onda odem u kupaonu i osvežim se mlakom vodom, pa sve hladnijom, pa ledeno hladnom jer to je za bolju cirkulaciju, laganim pokretom istapkam lice, uzimam četkicu za zube koja ima obavezno savitljiv vrat da ne moram ja savijati zglob ruke, pa njome operem zube (popijem srk kave), onda okrenem tu famoznu četkicu jer na drugoj strani je čistač jezika koji je naravno meni od životne važnosti. Da nemam ribač jezika bila bih još jezičavija i prostija, to su za mene izmislili. Nakon druge popušene cigarete i još nekoliko srka kave vračam se nanjeti kremu protiv bora na lice, zapravo mi trebaju dvije kreme. jedna je protiv bora oko mojih plavih očiju a druga protiv bora za moje (četrdesetogodišnje i kusur) lice. Nakon toga eko češljem treba iščetkati kosu sa najmanje 50 prolaska kroz kosu. Nanjeti malo pudera, malo rumenila, malo šminke na usta, malo maskare za trepavice...skinuti se... oprati... obući i otići na posao, u grad ili u šopibg. Obavezan zdrav doručak, zdrav ručak, naravno sve light pa čak i voda. Naveće: skinuti šminku. Uzimam mljeko za čiščenje lica, pa nakon toga tonik da se lice osvježi, nakon toga trebam staviti kremu jako masnu oko očiu protiv podočnjaka i vlažnu na lice jer atmosferske prilike-neprilike čine svoje. Operem zube, iščetkam jezik od prostota, stavitm masku na oči i molim boga da se do sobe ne ubijem hodajući ko sljepac. Važno je da zapamtim da je sve to jako zdravo i da mi briga za mene produžuje život. Zdrava hrana, zdrava kozmetika, zdrav život, puno sna, život bez stresa...glupost. Pa ja živim u Zagrebu a Zagreb nije grad iz bajke. Možda nekim dotepencima Zagreb predstavlja bajku, raj na zemlji, ali nama Zagrepčanima samim njihovim dolaskom dolazi još veči stres. Ako se držimo pravila "samo što je zdravo" moći čemo živjeti ko Metuzalem 900 i nešto godina, nećemo stariti, svi ćemo zaustaviti godine kojekakvim kremama i pomadicama i izgledat čemo kao da nam je svima 33 Isusovih godina. Smatram da ću ako ovako nastavim danas morati jako isčetkavati svoj jezik. Pametnije mi je da stanem s pisanjem i da napravim završetak posta.  PITI  ili NE PITI light vodu, light jogurt, light kavu, light pivu, pušiti light cigarete PITANJE JE SAD ?KAKO GOT ŽIVJELI OD NEČEG SE MORA I UMRIJETI. Kako Vi živite s tim LIGHTom ??? Sljedeći post za dva dana. |
06.12.2007., četvrtak
112. Krampusi među nama
Krampusi
Svi će danas pisati i pričati o Sv. Nikoli ali ja naravno moram biti drugačija. Kao klinceza razumjela sam jedino to, da Sv.Nikola, iz nekog, samo njemu poznatog razloga, vodi KRAMPUSA na lancu. Malo sam odrasla (kak to ljepo zvuči, malo odrasla, ha ha) i vidjela sam da su još uvijek vezani lancima. Sv.Nikola je šetao po trgovini i kupovao darove, a Krampus je sjedio za blagajnom i lupao štapom Sv. Nikole po podu, govoreći da se darovi plaćaju. Izdavao je neke dugačke papire sa ciframa od kojeg se i zdravom Sv.Nikoli zavrti u glavi. Ti blagajnasti Krampusi ne bace ni mali osmijeh prema nama a mi tako lako bacamo kune prema njemu. Trošimo svoje da bi kojekakve blagajnice krampusice dobili svoju plaču, da se robovlasnici Krampusića voze u dobrim "krampomobilima", da troše na svoje "krampoljubavnice". Množe se i pare s razlogom, da ne bi zemlja "Krampogovina" ostala bez potomaka. Svi Krampodomoljubi se sjatili u Metropolu i žive na "kramposnobovski" način, u prijevodu to znači: žive na račun nas malih Sv.Nikola. SVI SMO MI SV. NIKOLA. Mislim...mislim...čini mi se (nije dobro kad previše mislim, umara me) da će opet našom ljepom vladati Krampusi. Mi kao neki sveci ne želimo se nikome zamjeriti, mi patimo, mi se borimo živjeti život. Ma koji život? Po kojim zakonima živimo život? Tu ponovo dolazimo do zaključka "KRAMPUSOVI ZAKONI". BTW jeste li ikad zapitali zašto je Krampus (ili kako ga god zvali) često obučen u sado-mazo - like opremu? Tip je obučen u crnu kožu s rogovima i repom. I često ima bič ili šibu.  Malo sam čitala o tom "biću" tu i tamo i čini se da je on ostatak predaje o Lokiju. Sv.Nikola (Sinterklaas, Father Christmas, Santa Claus) je zapravo ostatak nordijskog božanstva Thora. Thor je imao svog vječnog dosadnjakovića Lokija, božanstvo koje je samo znalo za zajebanciju i orgijanje s bilo čim što mu je palo pod ruke. Žene, muškarci, životinje, biljke, sve. Kad je počelo pokrštavanje nordijaca, Thor je mogao postati ovaj bradonja, a Loki nije mogao službeno postati ništa. No nisu ga zaboravili. Narodna predaja ga je postavila za Krampusa. Krampus je došao i do Austrije i skupa s tim, do sjevernih dijelova današnje Hrvatske koja je bila u Austro Ugarskoj. Da, Zagreb je oduvijek volio oponašati Beč. (imamo i tramvaj aha...)Krampus se često prikazivao kao nekakvo pagansko dlakavo biće sličnije kozi nego humanoidu, ali ni to nije vječni prikaz. Sve češće se počeo prikazivati kao čovjek obučen u crnu kožu, dlakav, repat i s ogromnim natečenim crvenim jezikom (a što ste mislili, da će biti umjesto jezika?) te kopitima, simbolom jarca, pohotnog Sotone. Imao je i lance. Zašto me to tako strašno podsjeća na popularnu sliku sado-mazo-a i gnjusnu bestijaliju? Na "neke" parade po našem gradu, po Berlinu...? Sve me to na nešto podsjeća ali moje vijuge ne funkcioniraju najbolje po danu... Na što me to podsjeća...??? Krampus, tj. Loki, bio jedan od glavnih dijelova bestijalnih običaja pagana. To vam je ono kad se ljudi seksaju sa životinjam, (da ne bi netko ostao uskraćen za informaciju). Kad bolje razmislim, tu ima i skatofilije. stalno mu se vidi šupak, (sram ga bilo fuj, bljak...) a imao je dugački debeli crveni jezik ( e o tome bi se mogao čak i post napisat, kaj je, je).Dakle, Krampus je zapravo bestijalno i pomalo pedofilsko (eto sjetila sam se na što me podsječa) stvorenje koje se uvaljuje u običaje Crkve. Dlakavi manijak u crnoj koži s kopitima i rogovima, koji ima bič/šibu, ne bi trebao biti čak ni blizu djece (da ne postane još i pedofil, navodno je to virus koji crkvom vlada). Zanimljivo. Sljedeći put kad ga vidite na cesti, šutnite ga u jaja. Ili još bolje, u onaj debeli, dugački crveni, natečeni jezik. Tamo ga vjerojatno više boli.Tko se boji KRAMPUSA ??? I svejedno, na kraju, svim Nikolinama i Nikolama… Sve najbolje za njihov dan… I sretno svim Varaždincima, pomorcima i ostalima kojima je Sv. Nikola zaštitnik… A ja ću još jednom proviriti u svoje čizmice kad se vratim doma (zato i idem van u tenisicama)… Tko zna…možda se dragi svetac sjeti jedne malo starije (malo prosjede ali friško ofarbane) djevojčice… Sljedeći post je već spreman. |
05.12.2007., srijeda
111."Ljube" sretan ti rođendan
Vjerujem ti sve
Slučaj naš kao bezbroj slučajeva oko nas svakog dana, ti si uspio me uvjeriti sad da još me voliš isto ko i prije, da ljubav naša ima za te istu draž, ja vjerujem ti pa makar bila laž Jer otkad jedno kraj drugog živimo, a htjeli smo to, ja znam da se mora prihvatiti čak i laž, zato mili moj vjerujem ti sve. Život je naš tako monoton i prazan, svaki dan i svaku noć, još nas veže samo navika za sad. I ti i ja se vrtimo u krugu tom, u krugu u kom ostat ćemo zajedno, jer to je sve što nam je ostalo Ponekad ipak mi priđeš, nježno i poljubiš me, zaustavljam dah da bi čula riječi te, i tad mili moj Vjerujem ti sve, Vjerujem ti sve... |
04.12.2007., utorak
110. Nikada nisam, a tako sam željela...
glassanchi: Nikada nisam, a tako sam željela...
Zatekao me "Nikad kao Bane" malo nespremnu. Počeo je neku igru u kojoj nama, drugim blogerima zada temu posta a mi trebamo pisati. Ja sam dobila temu "Nikad nisam, a tako sam željela..." Čak sam i dobro prošla s obzirom na ostale blogere: svijet u boci: Želim li ostati zauvijek mlad? derza fanistori: Koji mi je najsretniji trenutak u životu? kacun: Šta sam želio biti kada odrastem? dida 99: Koji bih superjunak bio i zašto? jako cudna1: U njegovom zagrljaju aparatczyk: Šta je za mene ljubav? glassanchi: Nikada nisam, a tako sam željela... euklid: Prva Dinamova tekma na kojoj sam bio ribafish: Život samca u Zagrebu Baš me zanima kako će ostali blogeri izvršiti-svršiti svoj zadatak. NIKAD NISAM, A TAKO SAM ŽELJELA... Kad razmišljam o sebi, sebi kao ženi, PRVO što mi pada na pamet je da sam željela bar tjedan dana biti muško i voditi ljubav sa ženama. Onako po muški, ševiti do jutra da otkrijem kakav je osjećaj vrhunca kod muškarca. Mnogi će ovim mojim priznanjem možda biti šokirani ali ovo je moj blog i ovdje ja pišem svoj dnevnik. Kako je to zavesti ženu? Kako joj se uvući u krevet? Kako ju zadovoljiti? Jooj imam mali milion "kako". A mislim, ne mislim, ja znam da bih bila savršen muškarac, ja naime jako dobro znam gdje je G-točka, ja znam što žene vole, znam svaku točku ženskog tijela i kako svaka ta točka reagira na prste, na jezik, na toplo, na hladno... Večina muškaraca samo nagađa ili misli da su dobri ljubavnici. Ja kao žena mogu slobodno napisati da NEMATE POJMA. Mi fine cure, ženice šutimo da slučajno vaše Visočanstvo ne ponizimo ili da Visočanstvu ne kažemo da su naše dojke osjetljive, da se ne grizu kao jabuke, da je hladna ruka jako neugodna, da ne volimo da nas navlače za uši u žaru svoje extaze, da je sperma bljutava... Ja bih bila savršen muškarac. Vodila bih curu van, kupila joj cvijeće, omiljene bombone (bajadere uvijek pale), držala ju za ruku, ponosno ju predstavljala svojim prijateljima, mazila bih ju dok gleda glupe serije, nakon skuhanog ručka (koji je skuhala ona) ja bih oprao suđe... Kompromis je na prvom mjestu...kad se male ruke slože, živjeti se sretno može... Željela sam i još uvijek želim prodrijeti u taj muški mozak, skrenuti muškarcima pažnju na nas žene, dati im na znanje da nije "papak" onaj koji pomaže ženi... Ali to je "Nemoguća misija" čak i za Toma C. jer muškarac ima dvije glave, ali zeznuto je to što ne mogu istovremeno misliti. Ili jedna misli i radi svoje ili to čini druga...zajedno? Nema šanse. Možda je ipak bolje da sam žena? Da, definitivno smo inteligentnije. Mi istovremeno možemo kuhati za šparetom, voditi ljubav, slušati da nam djete ne uđe u kuhinju, javiti se mami ili frendici na mobitel, svršiti i sve to a da nam ručak ne zagori.  DRUGO: Nikad nisam, a željela sam pljunuti Ministru u kavu. To mi nikad nije uspjelo zato što mu je uvijek cura sa šanka kavu nosila. TREĆE: Nikad nisam razmišljala o smrti kao o nekom kraju, a željela sam da vidim što ima tamo negdje iza paravana života. Nagutala sam se tableta i završila u bolnici sa ispumpanim želucem i dijagnozom "suicidna". Ma kaj got, ja sam samo bila znatiželjna. ČETVRTO:. Nikad nisam dobila, a tako sam si željela dobiti sedmicu na "lotu" Ta želja me i dalje drži ali ću vjerojatno morati listić ispuniti, tako da se razlikujem od Škota. PETO: Nikad nisam, a tako sam željela imati puno prijatelja u ovakvom virtualnom svijetu. Sada sam sretna jer prijatelja imam puno, nije važno kako tko izgleda, nije važno ime, važni ste mi VI makar imali smiješan nick. ŠESTO: Nikad nisam uspijela, a tako sam željela za sve mačke lutalice u Zapruđu nađem topli dom i smještaj. Uspijela sam većem broju spasiti život ali sam svejedno nezadovoljna.  SEDMO: Nikad nisam, a toliko sam željela svojim prijateljicama iz stvarnog života reći zapravo čistu istinu. Zašto? Pa vjerojatno zato što nitko ne voli čuti pravu i gorku istinu. Kako da kažem: "čuj draga, noge imaš ko srna. Ne tak vitke, nego dlakave", ili " znaš draga, vidjela sam te kroz prozor kako se ljubiš s mojim mužem dok je tvoj spavao u susjednoj sobi"...Pa da, jednostavnije je muža nabiti na kolac, nego raskopati tuđi brak (ha ha ironija života). OSMO: Nikad nisam, a željela sam naučiti matematiku bez upotrebe kalkulatora. No dobro, osnove znam da ne ispadne sad kak sam bedasta, ali ako treba "pješke" izračunati nešto kompliciranije odmah se ja služim kalkulatorom. DEVETO: Nikad nisam, a željela sam voziti tenk ili sjesti na atomsku bombu da osjetim što je snaga među nogama. (tko to ima pokvarenu maštu, ha ???)  DESETO: Nikad nisam, a željela sam letjeti u balonu. Sada su me malo pregazile godine pa se baš više nebi ni usudila. Možda, možda, ali mi napišite gdje da kupim pelene za odrasle?  JEDANAJSTO: Nikad nisam, a tako sam željela reći "BANE jel ti to nas zajebavaš"? Domaći uradak (po Hrvatski) je gotov. Molim ocjenu. Sljedeći post samo što nije. |
03.12.2007., ponedjeljak
109.Anđeleee...
ANĐELE
Pogledaj dom svoj, Anđele, i skini paučinu s očiju, vidjet ćeš prizore potresne, vidjet ćeš nesretne i bolesne, vidjet ćeš čemer, smrt i jad. Pogledaj stado, Anđele, sve sami bogalji i prosjaci, sljepi tumaraju u gomili, svima su kičmu polomili, od tebe očekuju spas. Pogledaj bagru, Anđele, njihova duša je prokleta, svima su stavili amove, sebi sagradili hramove, ruke im ogrezle u krv. Podigni mač svoj, Anđele, sjeti se križarskih ratova, sjeti se priklanih vratova, kad dođes Bogu na istinu, nek ti u duši vlada mir. Usliši molitve, Anđele, dabogda pocrkali dušmani, pa budi Anđeo osvete, neka na svojoj koži osjete, što znači bjeda, strah i bol. Da li itko ima strah od Sudnjeg dana, od "lošeg" sutra...? Da li to i sam Anđeo ne želi da gleda bagru koja nas "je" a i bude krala, bagru koja sebi gradi hramove na naš račun, na račun malog čovijeka, Hrvata, smrtnika i blogera. Koliko još možemo podnjeti tereta na svojoj kičmi prije nego pukne ili smo kukavice pa čemo nabaviti nove tačke kad nećemo moći više nositi na kičmi. Kakvi smo to mi postali, kakav je to Anđeo kad gleda (ako gleda) i igra šah sa ljudima ? Bjeli Anđeo? Crni Anđeo? Koji od njih zapravo čuva nas ??? ANĐELE, SKINI PAUČINU S OČIJU VIDJET ĆEŠ PRIZORE POTRESNE, VIDJET ĆEŠ NE SRETNE I BOLESNE... USLIŠI MOLITVE ANĐELE DA BOG DA POCRKALI ... (tu Vi dopišite što želite) Sljedeći post već možda sutra. |
01.12.2007., subota
108. Boje i riječi
Nekako sam bezvoljna i zato ću i Vas pokušati malo zabaviti.
Zapravo zabavit ću Vaš mozak. Ljeva strana želi čitati boje a desna strana želi čitati riječi. Probajte brzo čitati BOJE, ne riječi i to glasno da bi vam se društvo moglo smijati. ŽUTA PLAVA NARANČASTA CRVENA ZELENA LJUBIČASTA CRNA PLAVA NARANČASTA ŽUTA ZELENA ŽUTA PLAVA CRVENA NARANČASTA CRNA ZELENA CRNA LJUBIČASTA PLAVA LJUBIČASTA NARANČASTA CRVENA Kako Vam ide čitanje boja ??? Sljedeći post jako skoro ako mi netko ne izbriše blog. |
107 U boj, u boj...
Napali hakeri blogove.
Koje li hrabrosti??? I kaj sad, sad negdje sjede piju kavu i DIVE SE SAMI SEBI, napravili su svoje životno djelo. Životno djelo im je učinila majka koja ih je takve rodila. Blago nama s takvim uredništvom, s vlasnikom NOVA TV koju boli *urac za nas blogere. Nisu se ni oglasili, pa makar i sa bbeeee ili muuuuu ili ia ia ia..... Pa kaj će im onda BLOG.HR, zašto su ga kupili??? Kuna vrti gdje bušilica neće. U BOJ, U BOJ ZA BLOG SVOJ BLOGERSKI MANIFEST ! 1. Ako ste vlasnici, vodite računa o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uvećava vašu imovinu i vašu dobit. 2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez plaće, budite barem fer! 3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega čuti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu. 4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomoć, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo. 5. Dosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje! 6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, čak i u virtualnom svijetu. 7. Ako blogeri pišu svaki dan, nađite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja. 8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana. (od 30.11. osim objave manifesta). 9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo. 10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i riječi, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi će odustati, mnogi već jesu. 11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova. I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao čak četiri, zar ne zaslužuje pomoć? 12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja! 13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomoć i prirodno je očekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju. 14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju. 15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tumačiti. Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati. 16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uvećavati. 17. Mi blogeri očito volimo pisati i biti čitani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi. No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas! Jednostavna logika. 18. Kada vas nešto pitamo odgovorite! 19. Nemojte nas pitati da li nam se blog sviđa! Kada ne bi bilo tako, većina nas ne bi bila tu gdje jesmo! No, ako želite i da ostanemo tu i privučemo još blogera, potrudite se malo kad zagusti. 20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!! 21. Ni na jedan mail niste našli vremena da odgovorite. Čemu mail adresa kad ničemu ne služi? Ovaj manifest pošaljite na što je god moguće više blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere! Neki blogovi su danas (01.12) opet nestali, sutra to može biti moj ili vaš Zato iskopirajte si ovaj manifest i objavite samo njega. Moramo podržavati jedan drugog jer ovi "gore" to ne čine. MI STVARAMO BLOG!!! Svi Vi koji ćete objaviti manifest na svom blogu, neka mi to napišu u komentaru |
