Anchi, i to je život !
30.09.2008., utorak
187.Prijemni za policajce
  Za ovaj post sam potrošila puno kuna (mito, naravno), upotrijebila sam sve svoje veze...sve da bih dobila test koji ispunjavaju budući policajci. S obzirom na težinu testa...priznajem "nije lako biti hrvatski policajac". Nije im lako...nije...  Kandidati moraju znati čitati ili pisati - oboje nije potrebno. Pomočna sredstva nisu dozvoljena. Rok za izradu testa - 8 sati. Svaki koji prepiše dobije dodatnih pet bodova zbog izuzetne inicijative i snalažljivosti. Puno sreće pri rješavanju testa! Pitanja: 1. Tko je pobijedio u II svjetskom ratu, a tko je bio drugi? 2. Od čega je napravljen srebrni dolar? 3. Objasni Ajnštajnovu "teoriju relativiteta" ili napišati ber njegovo ime. 4. Velikim slovima napisati: pas, mačka, krumpir. 5. Kada počinje Dnevnik u 19:30? 6. Koliko je otprilike bilo božijih zapovijedi? 7. Postojalo je 6 kraljeva sa imenom George, zadnji se zvao George VI. Kako se zvalo ostalih pet? 8. Napisati brojeve 1-10 unazad. Za svaki pogrešno napisan broj odbija se jedan bod. 9. Tko je izumio Otto motor? 10. Koji instrument je svirao Pjero pijanist? 11. Razumiješ li Njutnov zakon gravitacije? (odgovoriti sa DA ili NE) 12. Berlin je glavni grad koje države? (ne više od jednog odgovora) 13. Zaokruži osobu koja ne odgovara sljedećem nizu: -a. Martin Luther King -b. Papa -c. Mahatma Gandhi -d. Dzek Trbosjek 14. Vasco Da Gama poduzeo je tri morska putovanja. Na jednom od njih je umro. Na kojem po redu? 15. Koliko svijećica ima četverotaktno vozilo? 16. Koliko slova ima abeceda? Koje je prvo a koje zadnje slovo? 17. Koja rijeka teče ispod savskog mosta? 18. Što znači HR naljepnica na automobilima u Hrvatskoj? 19. Koju titulu je imao Josip ban Jelačić? 20. Eva je Adamu dala (osim sebe) jedno voće. Koje? 21. Napiši datum svog rođenja 22. Koji je danas datum i koji je dan u tjednu? 23. Koliko je sati? 24. Da li su teška pitanja (odgovori sa DA ili NE) 25.Koje je ovo pitanje po redu? (odgovor donosi 25 bodova) U slučaju (ipak) ne prolaska dekan prima koverte svaki dan od 8 do 14 sati.. I tako se rađaju naši policajci, mudri, pametni, informirani i naravno nedodirljivi. Sa velikom sigurnošću možemo mirno spavati jer dok nas takvi čuvaju...ništa nas ne može iznenaditi...osim same činjenice da živimo u pravnoj i demokratskoj Hrvatskoj...oj...oj...oj...joj...najebali smo. Pozdrav od mene.  |
23.09.2008., utorak
186. POISON WHISPER
  Kad pročitate pot do kraja utkrit ćete zašto ga objavljujem ranije... I taj je dan došao. Poison whisper se udaje, 04.10.2008.u 18:30 (općina Susedgrad Sigetje 2) prestaje biti djevojka, gospodična, Maja postaje žena, gospođa M. Čak dva MM što me asociralo na film "Nazovi M radi ubojstva" pa sam našla i adekvatnu tortu za takvu priliku. Znam da trebam biti vesela, krit ću suze ko zmija noge. Alaj ću se ja napiti kad se budeš udala sve ću živo polomiti kćeri moja jedina. Sve ću živo polomiti kad se budeš udala suze ću od sviju skriti kćeri moja jedina. Suze ću od sviju skriti kad se budeš udala zeta svoga zagrliti kćeri moja jedina. Alaj ću se ja napiti kad se budeš udala nemoj me zaboraviti kćeri moja jedina. MAJA VOLI TE MAMA Ančica i znaj da od danas obožavam jesti "MM" šarene bombončiće. -Moj koentar na blogu http://poisonwhisper.blog.hr (prva u mom linku) na njen post u udaji. Naprosto sam morala objaviti ovaj svoj post ranije jer trebam ispušni ventil na činjenicu da joj vlastiti tata ne želi doći na svadbu, a po meni to je dan kada se čak i neprijatelji vole, a njih dvoje čak i nisu posvađani. ...što se tiće tvog BIOLOŠKOG TATE... koliko ti puta trebam reći, napisati svoju poznatu rečenicu: DA JE BIO DOBAR MUŽ, DA JE BIO DOBAR TATA, NE BI BIO moj BIVŠI. Milek i ja te volimo...na nas možeš računati...uvijek smo tu uz tebe i tvog Davora. Radnja dešavanja općina Susedgrad 4.10.2008. godine u 18 i 30 sati ( Sigetje 2). Voljela bi da navratite dragi moji blogeri... jedino kaj obećajem ...gutljaj votke, rakije, šampanjca ... za sreću moje kćeri Maje Glas (još kratko) KOMENTARI SU PONOVO SVIMA DOZVOLJENI |
22.09.2008., ponedjeljak
185. Toplo-hladno
  Raj ili Pakao ? Gledam ljude tužnih lica, svi šetaju pognute glave, više gledaju svoje cipele nego gdje koračaju. Što se to desilo da je nestao osmjeh s lica, kamo nas ta ozbiljnost vodi? Svakodnevne brige i strahovi ostavljaju bore na našim licima, a bore ne možemo izbrisati. Bore više nisu odraz naših godina, postale su odraz našeg teškog životarenja. Znam, svjesna sam da je veliki postotak naših državljana na rubu egzistencije, da žive iz mjeseca u mjesec sa teretom neplačenih računa, sa ratama kredita na leđima... Teško nam je skoro svima, ali kad čujem riječi "vjeruj u Boga, on će ti pomoći" ja naprosto poludim. Postanem luđa nego što mislite da jesam. Najrađe bih počela vikati "u kojeg Boga, gdje je, neka skine paučinu s očiju i progleda, jel vidi on svoj narod napravljen na svoju sliku i priliku"? Ako smo njegova "slika" od kuda taj bol, jad, bjeda, glad i naša glupost da vjerujemo u nešto savršeno što je napravilo nešto ne savršeno i to Sotonu osobno? Gdje je on? Na Zemlji nije, ako je van Zemlje onda je na nebu, a što je na nebu je vanzemaljsko (tako su me učili u školi). Po naški rečeno, onda je Bog Vanzamaljac. Crkva je hram klanjanju Vanzemaljcima. Bila sam slučajno u tom hramu i znatiželjno sam zjakala po "svetim" slikama (koje je naravno naslikao netko za dobre novce, a ne zato kaj vjeruje u titulu "boga) i primjetim da baš ni jedna slika ne pokazuje sreću na licima. nema ni Isus, ni Marija a ni ostala nazočna škvadra osmjeh na licu.. Svi oni djeluju nekako nezadovoljno i nesretno kao i mi zemaljci. Izgleda da je religija utemeljene na običnoj psihologiji: "strah", uvečan u ime pakla i pohlepe, uvečano za obogačenje i blaženstvo na nebu (ma...malo sutra). Što će mi blaženstvo na nebu kad živim na Zemlji i to sada i ovdje? Svi mi koji uživamo i znamo živjeti život, gorjet ćemo u paklu. Uloga svećenika je ućiniti ljude uplašenima od vatre pakla i mučenja koje nas tamo čeka. Čista glupost! Tko mi može potvrditi da je tamo zaista vruće? Možda je tamo vječiti led i zima? Ako u Katoličkoj crkvi-hramu ne priznaju reinkarnaciju i život poslije života, tko im je onda opisao kako je tamo negdje? Kako znaju kad se od tamo, isto kao ni iz raja nitko još nije vratio? PAKAO mi izgleda zanimljiv: Srest ću tamo one velike ljude koje je religija osuđivala ili proglašavala namoralnima. Možda ću piti kavu sa Sokratom, možda ću moći pitati Marxa zašto je izmislio sve ono iz čega sam dobila jedinicu na Marksizmu, pardonček, na TIPSu? Možda ću moći pitati Dalia od kuda mu ideje za savršeno slikarstvo? Bit če to šareno društvo puno pjesnika, pisaca, glumaca, znanstvenika, umjetnika, ljubavnika i kurtizana. Imat čemo o čemu pričat! Svi oni su možda već odavno trebali izgorjeti, a još dan danas se o svima njima uči i spominje ih se kao mudre osobe, o njima se knjige pišu. Bit će u Paklu dobra škvadra, puno pjesme, plesa i puno puno smijeha koji nam na Zemlji nedostaje. Ak je tam vruće...kupit ću klimu, a ak je zima...pa zagrijat će se plesom. RAJ je po svemu jedno dosadno i ružno mjesto. Tamo će biti svi oni patnici, veliki mučenici i isposničke ružne spodobe koje su sami sebe zvali "svecima". Mučili su sami sebe svjesno i učili svoje vjernike kako da i oni to čine. Što su ti "sveci" doprinjeli? Pa oni su bili teret i paraziti društva, najljeniji i neplodni ljudi. Oni su Vampiri željni ljudske krvi, pili su krv na slamčicu jadnom i siromašnom narodu. Zapravo: oni su širili i bili začetnici psiholoških bolesti (šizofreničari), takve ljude je trebalo lječiti, a ne im se klanjati. To i takvo mjesto nije vrijedno posjete. U Raju će biti svi oni koji ne znaju da vole (a propovjedaju o ljubavi), oni koji su vjerni i moralni (pedofili koji drkaju i diraju nevinu dječicu). Bit će tamo svi koji ne znaju što je osmjeh, što je ples, što je prijatelj. Veselo društvo tužnih faca pokajničkih, koji nisu dopuštali običnom smrtniku da živi život, jer su ga proglašavali "bogohulnikom". Kažu: sreća je na nebu, znači sreća je vanzemaljska... a nama na zemlji znaći pripada nesreća ili ne kužim ?????????? Ja živim sada i ovdje. Dišem i hodam po zemlji već poveći broj godina. Mogu reći da sam sretna žena, imam dvije predivne kćeri, posao (radim, ne kradem), priuštim si ovozemaljskih grijehova poput hladne pive i dvije kutije cigareta (bez HR markice-jeftinije su), odlazim u ribičiju, šoping... Vodim život kakav ja želim, po svojim zakonima i pravilima, ne plašim se Baba roga, nemam strah od budućnosti. Volim ljudskost, a ne lažnu svetost. Gdje ću završiti jednog dana (osim u krematorijskoj peći) ne znam. Znat ću to tada. Vjerojatno ću i sa vama koji me čitate piti kavu u paklu jer i internet je grijeh. Vidimo se...tamo negdje...za puno godina... VIC: Koja je razlika između običnog pedofila i pedofila profesionalca? - Pedofil profesionalac ima završen teološki fakultet. BITI (pakao) ILI NE BITI (raj) - pitanje je sad? |
19.09.2008., petak
184. Noge...ruke...policija
  Noge...ruke...policija Koliko su noge jednog zagrebačkog močnika vrijednije od raznih polomljenih ruku, glava, kičme mladih ili običnih smrtnika? Kad batine dobije onaj tko ih zavređuje tada padaju glave i djele se otkazi, smjene... a kad policija pretuče nedužne mladiće, građane našeg grada tada nitko ni kurcem ne mrdne. Tada se ne diže buka, tada se sve zataškava. Sve smrdi od glave...a glava velika praseća, puna gnoja u ušima da nebi slučajno čula vapaj građana. Zna se, eto tako vlada Hrvatska Dezorjentirana Zajednica s Banditom u dogovoru. Baš se pitam ko bi trebao ili mogao biti sljedeći? Što se treba desiti pa da prasce nabijemo na glogov kolac na opčenarodnom veselju uz dobar roštilj i besplatnu pivicu? |
16.09.2008., utorak
11 je godina prošlo
  Živjeti bez tebe... Stvoritelju moj... Posvečujem ti ovaj kratak post, djelim sjećanje na tebe sa stotinama, tisućama virtualnih prijatelja koji ne poznaju ni mene, ni tebe. Da su te poznavali kao ja, znali bi kakav si velik čovjek bio. Danas je 11 godina od kako te nema. Nisi baš ispao fer. Otišao si samo pospremiti svoj alat na balkon... a otišao si zauvjek. Zašto se bar jednom, samo jednom nisi požalio na bolest? (sad znam na koga sam). Zašto nisi pričekao da stignem, pa došla sam za 15 minuta nakon maminog poziva? Vidjeti te na hladnom betonskom podu... Vidjeti kako ti tjelo trza pod udarcima struje... Vidjeti tebe, mog stvoritelja mrtvog...prestrašan osjećaj. Ako si otišao prerano s razlogom da očeličam, uspio si. Postala sam borac s vjetrenjačama. Tvrdoglavi borac, onako kako si me učio. Pravedan borac kako me život za ovih 11 godina naučio. Gdje bi mi bio kraj da si tu? Ja sam dobro. Tata, kako si ti ??? (16.09.1997 - 16.09.2008) |
13.09.2008., subota
182. ...da si zdrav kakti lav...
  ... i da si zdrav kakti lav maš penez kakti knez apetit kakti kit piš me vrit pa smo kvit.... (stara purgerska pjesmica) Kako treba izgledati jedan ZDRAVI dan na neozbiljan ANCHI način??? Lječnici, nutricionisti, i bla bla ini kažu: - svaki dan moramo pojesti jednu jabuku radi pektina i jednu bananu radi kalija. - također i naranču zbog vitamina C ... I obavezno popiti jednu šalicu zelenog čaja (bez šećera za prevenciju dijabetesa) za smanjenje masnoće u krvi... - svakoga dana moramo popiti dvije litre vode (da, i poslije je ispišati, što udvostručuje vrijeme koje smo do sada provodili u WC-u) - svakoga dana treba uzeti barem jedan Bio.... ili jedan jogurt da biste imali sve dobre bakterije (za koje nitko ne zna šta su točno), ali ako se ne opskrbiš sa barem milijun i pol tih bakterija, vidjećeš vraga.... - Svakoga dana jedan aspirin, za prevenciju od srčanog infarkta... i jednu čašu crnog vina, također protiv infarkta... I jednu čašu bijelog, za živčani sustav... I jedan pelinkovac-gorki ili konjak za tlak (ne znam koji, niski ili visoki)... I jednu čašu pive, ne mogu se sjetiti za šta... (možda za bolji rad bubrega?) - Ako sve to zajedno popiješ možeš dobiti moždani infarkt, ali ne sekiraj se, nećeš ni znati što te snašlo. - Svakoga dana treba jesti balastne tvari. Puno, puno, čak previše, balastnih tvari, dok ne posereš govno veličine rukometne lopte (to je zdravo). - Potrebno je 4 do 6 dnevnih obroka, laganih, s tim da ne smiješ zaboraviti žvakati svaki zalogaj 20 puta. Tako da ti samo za jelo treba 2 sata... - Eh da, iza svakog jela trebalo bi oprati zube, tako da zube treba oprati i poslije jabuke, poslije jogurta, poslije banane, poslije balastnih tvari... I tako sve dok imaš zube u ustima, s tim da ne zaboraviš zubni konac, masažu desni i ispiranje vodicom za usta, vodicom za ugodniji dah...(savjeti stomatologa ne?), ribanje jezika... - Bilo bi dobro urediti kupatilo, možda staviti unutra CD player ili TV, jer s obzirom na vodu, balastne tvari i zube, provest ćeš puno, puno vremena unutra... Takve igračke držite udaljene od vode da ne dobijete strujni udar mašući mokrom kosom... - Treba spavati 8 i raditi preko 8 sati, plus 2 za jelo, to je 18. Ostaje ti 6 sati, ako nije gužva u prometu ali svejedno na promet do i sa posla ostajemo bez još 1 sata. Prema statistikama, TV se gleda prosječno cca 3 sata dnevno. Sada se to više ne može, jer svakoga dana treba hodati najmanje pola sata (savjet: nakon 15 min kreni natrag jer ako ne, pola sata postaje cijeli sat). Treba njegovati prijateljstva, jer su poput biljaka, treba ih održavati svakodnevno. Pretpostavljam i kada ideš na put... Znači 8+8+2+1+3=22 sata + šetnja 1 = 23 sata, pa + pa + pa+ = (27sati) a dan još uvijek ima samo 24 sata. - Između ostalog, moraš ostati informiran, i čitati barem dvije dnevne i nekoliko tjednih novina, da bi imao kritički stav.. Seksati se treba svaki dan, ali bez upadanja u rutinu: treba biti inovativan, kreativan i iznova osvajati. Za sve ovo treba vremena... Da ne govorimo o tantričkom sexu. - Treba imati vremena i za dodir s prirodom, pranje poda, suđa. veša, brisanje prašine, konačno, pa i pripremiti svu tu hranu, da ne govorimo o tome što sve treba ako imaš kućnog ljubimca ili djecu... Računica kaže da je za sve to potrebno minimalno 27 sati. Jedina mogućnost koja se nameće je raditi nekoliko stvari istovremeno (osim ako niste D.Coperfild): tuširaj se hladnom vodom i drži usta otvorena - tako ćeš popiti 2 litre vode, dok izlaziš iz kupaone s četkicom za zube u ustima, istovremeno se seksaj (tantrički) s partnerom koji istovremeno gleda TV i čita novine dok ti onako usput pereš pod. Ostala ti je jedna ruka slobodna? Nazovi prijatelje! I rodbinu! Tipkaj novi post ! Popij vino (nakon razgovora s rodbinom će ti sigurno trebati). Sada Vas pozdravljam, jer između jabuke, jogurta, pive, prve litre vode i trećeg obroka s dnevnom dozom balastnom tvari, ne znam više šta trebam, ali moram hitno u WC. Trčim......... Ušparat ću par minuta istovremeno depilirajući noge ili režuči nokte ... |
09.09.2008., utorak
181.Eclipse
  10.09.2008. dan kad bi mogli otkriti što je bilo "prije", ali isto tako dan kada bi se mogla desiti velika katastrofa. Živi bili... Život je vječan sukob, dobra i zla, borba između crnog i bijelog... ljubavi i raskida... života i smrti... početka i kraja... Vječna dilema: što je bilo prije: KOKOŠ ILI JAJE??? |
06.09.2008., subota
180. Život kao "moj blog"...
  Psihoterapija tipkanjem...  ili svako može imati komplekse, ali i svoj BLOG.HR. Ako ću stvari baš generalizirati, ne postoji čovjek kojem je život baš-baš savršen, ako ću generalizirati, 55% ljudi su totalno glupi ili bar jednom u životu takvi ispadnu i ako ću bas generalizirati ne postoji čovjek koji nema bar jedan kompleks (ako ćemo vjerovati Freudu). Ja volim pisati svoj blog i nikoga ne tjeram da ga čita, al gušt mi je kad ga poročitate Vi moji virtualni prijatelji - frendovi i kad mi napišete što mislite. Iskreno, mislim da Hrvatska još nije pala pod talibansku vlast (bar ne još za sada) i da pismenost, kultura i širenje informacija nije prestalo biti "in", jer ako čovijek pisanom riječju pljuje po ljudima koji vole pisati onda tu nešto opako ne štima jer upravo je pisana riječ jedan od pokretača kulture i civilizacije. Ljudi ponekad ne žele imati samo kotačić u sistemu , nego se negdje i pokazati, ostaviti trag, žele pronaći vlastitu osobnost, a možda i biti ono što im ne dopuštaju. Žele razmjenjivati informacije baš kao i frustracije ili možda žele sebe zamisliti kao pisce. Povećati svoj ego i biti zadovoljni sobom. Žele način da eliminiraju svoje frustracije! A pritom i nastaju blogovi baš kao što smo i mi ljudi, dubokoumni ili plitki... Da je život "MOJ BLOG"  Da je život "moj blog" ja bih jednim pomakom prsta stisnula "ulogiraj se" u trenutku ili čak mnogobrojnim trenucima, kada želim pokazati zube, kada želim sanjati, kada se radujem svitanju i kada sa sjetom promatram suton... Da je život "moj blog" ja bih se ulogirala da otvoreno izrazim ono što me mući, ono što me veseli, da kontriram, da povlađujem, da s osmijehom ispratim mnoge drage ljude, da iste dočekam, da podijelim zagrljaj kome je potreban, da obrišem suzu s obraza s kojeg je skliznula, da tresnem istinu u lice onome tko ju je zaslužio, da pišem jer dok pišem znam da postojim..., jer dok pišem znam da sam još uvijek onoliko posebna koliko je dozvoljeno da se istakneš..., jer dok pišem za mene ne postoji granica, nema nemogućeg, nema nestvarnog... i ja živim, živim punim plućima, na svoj način, na samo svoj način i nitko nema prava da mi to ičime oduzme... Da je život "moj blog" ja bih u svoj svijet šarenila i kiša pozvala sve ljude, sve one individue koje osjećaju, koje se razlikuju, koje znaju da imaju ono nešto, ono drukčije nešto, osobe bez sputanosti, osobe sa smislom za humor, poneke bez smisla, socijalno osjetljive, društveno neprilagođene, prilike što hodaju svijetom, a samnom dijele samo to što pišu, ili čak nešto više, dobrodošli u svakom trenutku ljudi kojima ne znam lica, ali osjećam da ih prepoznajem.... Da je život kao "moj blog" ja bih se jednostavno odlogirala i stajala bih cijeli dan promatrajući zbivanja oko sebe, a da nitko i ne zna da sam prisutna... Slušala bih tuđa šaputanja, tuđe misli, gledala njihove pokrete, kao mali perverzni visual-freak, a da do mene ne mogu, da im se obratim kada poželim i da im se ukažem kad za to osjetim potrebu... Da je život "moj blog" ja bih se samo odlogirala i ne bih imala gastritis zbog nekih spodoba u koje su se mjesecima iskaljivale nadamnom... Zaobišle bi me misli koje me se ne tiču, koje me ne zanimaju i ne želim za njih znati...Stajala bih u svome kutku svijeta, zatvarajući malim X-om svoj prozor i bila bih zaklonjena... Da je život "moj blog" ja bih zatvorila stranice svoga romana za one apatične, za one što me muče, za beskičmenjake, za one bez stava, za sve one koji me bole, za one kojima je hrabrost da komentiraju anonimni, za one koji sude i vrijeđaju i za one koji se oglušuju na patnje, na vapaje, na osjećaje, na suze, na pjesme i na ljubav... Ali život nije "moj blog", život je život. Ponekad tužan, sumoran kao današnji dan, užurban...? Zašto žurimo pa svi ćemo stići (neki prije, neki kasnije) na kraj svoga životnog puta. Život je vječita borba s nekakvim zmajevima i nevidljivim neprijateljima... Zato ja volim svoj blog, on je moj život u virtuali kojim mogu upravljati upotrebljavajući par tipkica, tu sam doma. Tu pijem kavu s Vama, sa svojim virtualnim prijateljima kojima samo nick znam. To mi je dovoljno. Eh, da barem je život MOJ BLOG VAŽNA OBAVJEST: ANARA je "vaskrso" kao "Subselium" koji i dalje na isti način proganja moje ime i proziva moj blog na linč. Ako dobijete njegovu terorističku poruku pritisnite mu "spam" i prijavite ga blogeditoru. Ovo mu je već "ne znam" koji nick. Češće mjenja nickove od vlastitih gača pa zato tako smrdi na mom blogu. Popiknuo se na mene iz svojih bolesnih namjera. Vaš blog, Vaš nick bi mogao biti sljedeći u njegovom bolesnom umu. Anchi Ponavljam: ANARA ili SUBSELIUM ostavi moje čitatelje, mene i moj blog na miru. Imat ćeš velikih problema sa zakonom i svojom IP adresom (u Stubičkim toplicama) s koje tipkaš. |
02.09.2008., utorak
179. agresori po blogovima (s dodatkom posta)
 ...bez komentara... MOJE UPOZORENJE dato još prije DVA mjeseca: ANARA: najosnovniju stvar nisi savladao a to je da se komentira tekst posta a ne moji čitatelji. U buduće, napadneš li još jednog mog čitatelja brisat ću tvoje komentare. Neću dozvoliti da se kod mene čitatelji vrijeđaju i nazivaju "FAŠISTIMA", glupanima. neznalicama koji seru.... Teške riječi, jako teške... Kad ti se ne sviđa Rvatska, pa idi negdje drugdje. Makni mi se s bloga, fino i kulturno jer ćeš u protivnom biti u "zabranjenom pristupu" "Po šumama i gorama naše Zemlje...." ANCHI, i to je život • 02.07.2008. u 00:34 I SAD SE ČUDI "KO PURA DREKU" KAD SAM GA MAKNULA. POVRIJEĐEN EGO, ŽENA (ŽENTURAČA kako me on naziva) GA IZBACILA NA ULICU. IPAK IMA KOMENTAR I TO KAO NAJ NOVIJA AGRESIJA ONIH IZ (Analne radionice) ANALNI napad na sve ČITATELJE koji ne podržavaju teror, agresiju i koji mene čitaju. Sad se sami možete uvjeriti "koga" sam ja trpila na svom blogu više od godinu dana. Stalno piše da sam ja njega napadala i da sam ja njemu uskratila moć tipkanja u svrhu obrane, a činjenica je da je ON taj koji sve redom napada (sada i sve Vas vrijeđa). Veliki "sveučilišni profesori " koji su stvarno opsjednuti samnom. Da li to njegov (ANALNI) starješina, poglavica ili vođa čopora zna, da li zna ili je i sam bolesna osoba pa podržava i dozvoljava da mu se članovi ponašaju ko ljudski izrodi? Sam sebi piše postove i komentare s visokim znanjem hrvatskog jezika. - "UMIJETE"....koga treba umiti????????? - "DOTLE"....ne znam kaj znači - "DOSEGLI"....valjda došli - "DRPAČINA....ne znam kaj znači Post Analne radionice: Zanimljivo da nitko ne komentira ili osporava navode Anare o Ančibabetinusinim postovima u kojima se obilato lupeta po povijesti ili prodaje bižuterija ili se nudi porno sex daleko od ljubavi ili piše pravopis. Zar je moguće da su navijačke strasti jedini način osporavanja činjenica? Zar umijete jedino slati kiss ili :) ili navijati? Zar smo dotle dosegli? Nije zabavno, već tužno. 04.09.2008. u 10:34 • 1 Komentara • Print • # Priznajemo - iznenađeni smo kako nitko ne govori o činjenicama, o krivim navodima, o pokvarenom marketingu kada se prodaje bižuterija, o književno bezvrijednom opisu seksa koji ljubav svodi na drpačinu, o gluparanju bez pokrića? Svi navijaju, čast izuzecima, vidimo kako sline cure! Da se malo prestrojite u glavi? Da počnete misliti a manje linčovati? Dajte opovrgnite sve naše navode o učestalom Ančibabinom lupetanju na svom blogu! Ne znate ili nećete, lakše je navijati i biti skinhedsi! Dok sami ne promislite mi vam ne možemo pomoći. ANARA A Anchi im poručuje TEŠKO HRVATSKOJ AKO NAM TAKVI TREBAJU POMOĆI, a zapravo tko uopće traži njihovu pomoć? |
01.09.2008., ponedjeljak
178. Glagoljica u nakitu
Glagoljica je slavensko pismo nastalo stilizacijom grčke kurzive oko sredine XI stoljeća. Kao autor glagoljice spominje se najviše Sv. Ćiril, koji je ovo pismo upotrijebio za svoj prijevod crkvenih knjiga na staroslavenski jezik. Glagoljica se javlja u dva oblika: obla i uglata. Pretpostavlja se da su se te osobine kasnije razvile. Najstariji hrvatski glagoljični spomenik, Bašćanska ploča, pokazuje umjerenu oblost, no uglata glagoljica specifični je hrvatski oblik glagoljice. Javlja se u Hrvatskoj počevši od XII st., najčešća je u primorskim krajevima (Istra, Hrvatsko Primorje, Dalmacija, zadarski i kvarnerski otoci, prije svega Krk, Cres i Lošinj), ali se nalazi i u unutrašnjosti Like i Krbave, sve do Kupe, čak do Međimurja i slovenskih krajeva. Najveći procvat doživljava kod Hrvata u XIV i XV stoljeću. Iz tog su razdoblja najbrojniji i najljepši glagoljaški rukopisi kao što je Vatikanski misal iz 1315.   Želite li kojim slućajem originalan nakit za sebe ili za sebi dragu osobu posjetite www.gorkovstudio.com. Znam da nije moj stil raklama ali sve se jednom mora probati. Ančica |
Savijeti i pomoć oboljelima od karcinoma