Anchi, i to je život !

Nije da nemam ideja za novi post, imam i to jako puno.
Eto nova vijest je da je u Zagrebu danas Dan policije (hvale se oružjem ali ne i pameću).
Počeo je vodeni svijet, naime, Zagreb je sve više pod vodom, šeču dame sa šeširima po hipodromu... ali o tome ću drugom prilikom. (možda već sutra?)

Ovaj post je bio objavljen ali neki meni dragi čitatelji ne znaju za njega.
Dobro je znati, (u našoj Hrvatskoj) svatko može tuđom greškom završiti u zatvoru.
Proseduralna pogreška za koju morate čekati u zatvoru sve dok vas ne sasluša sudac, i to je to.

Odlučila sam napisati nastavak priče "Tjeralica".
Pitate se što je to OZ?
E pa ovako:
do OZZ-a vodi asfaltirana cesta, nije opločena žutim pločama nego je puna rupa, tipičnih za metropolu.
OZ je Okružni zatvor Remetinac. Pišem ovo da pomognem vama, da vam skrenem pažnju na neke jako važne činjenice o kojima se ne govori.

Jedna od jako, jako važnih stvari je, da imate kune kod sebe (barem 200) jer si tako kupujete malo komfora. Po dolasku u zatvor oduzet će vam vaše kune, ali će ih pohraniti na vaše ime u kantini. Jedino tako ćete moći sebe nabaviti neophodne stvari kavu, cigarete, sok ili čaj. Sve osim cigareta je skuplje za još jedan PDV.
Ako vas pokupe, uhite bez kuna onda ste osuđeni na dodatni užas.

Ako ste razmišljali skinuti par kila onom razvikanom UN dijetom, znajte da je ova zatvorska puno efikasnija (za 8 dana čak 6 kila manje-ja iskusila na svom tijelu).
Branimir G. je odlučio štrajkati glađu iz dva razloga: jedan svi znamo, a drugi je definitivno bila hrana.
Često nešto ne prepoznatljivo pliva ili stoji na tanjuru (CSI bi ovdje imali pune ruke posla ali nebi otkrili što se to krije u tanjuru).

Kažu na TV da se grade novi zatvori jer su ovi prebukirani, izraz pozitivan ali za hotele a ne za zatvor. Već znate iz moje priče, da se radi o sobi od 18 kvadratnih metara u kojoj je 6 kraveta, jedan wc, jedan lavabo.
Stol (obavezno s kraćom nogom) i 3 klupe.
Zamislite sada kad se negdje u gluho doba noći otvore ona grozna škripava željezna vrata i u takvu sobu vam stave još jedan krevet.
Takav padobranski krevet ja sam nazvala "Cabrio de luxe" jer je bio bez krova (kreveta na kat).
Na njemu prespavaju cure-žene najstarijeg zanata. Dovedu ih prljave, pijane ili bolesne i ostave da mi koji smo u sobi brinemo o njima.
Sva sreća što takve osobe najčešće odlaze brzo jer za njih sudovi nađu vramena. (a mi koji smo tamo "proceduralnom pogreškom, čekamo do 30 dana)

Za vrijeme boravka (godišnjeg odmora u Gardelandu, šale se moje kćeri) morate se priviknuti na kapane vode iz pipe (izgleda kao mučenje u logorima), a i na curenje vode iz najglasnijeg kotlića u Zagrebu (Zagrebčani, šparajte vodu, a ovdje curi 24 sata dnevno)).
Neme puštanja vode nakon 22 sata (bez obzira na obavljenu nuždu) jer bi dotični već spomenuti preglasni kotlići mogli prouzročiti opču paniku u obližnjem naselju (zvučalo bi kao napad na Zagreb sa zemlje).

Vratimo se mi na savijete:
smijete imati upaljač koji je proziran, da se vidi plin (nisam shvatila zašto?), grickalica za nokte je opasno oružje koje vam odmah oduzimaju (da si ne pogrickate vratne žile - pretpostavljam), turpijica može proći ali papirnata (da nebi slučajno probali turpijati rešetke).

Po dolasku u ovakvu "bajku" odmah napišite na papirić osobe za koje smatrate da bi vam mogli doći u posjetu (ne nevedeni nesmiju ni prići blizu). Otkrila sam da posjetitelji dođu ujutro i da čekaju do popodne na nekakav red.
Od stvari koje vam se smiju donjeti (samo oni s popisa) su garderoba, donje rublje, knjiga u kojoj ne daj Bože - Vanzemaljče bude nešto podcrtano (nećete ju dobiti takvu, jer tko zna koja je to šifra) i papuće ili cipele bez žniranaca da se nebi objesili. Zamislite apsurda, svaki kotlić ima špagu i to oni ne kuže, svaki wc ima ogledalo, pa ako se netko želi ubiti, dovoljno je razbiti ga i eto oružja (još jedan propust).
Mozete dobiti otvorenu šteku cigareta sa naravno RH markicom.
Strogo zabranjeno slati: sapun, higijenske potrebštine a o kozmetici maštajte noću, nema ni kap nikakvog mirisa, pa ni dezodoransa sa smrdljivu sobu.
Sve to što nesmijete dobiti zapravo smijete kupiti u onoj spomenutoj zatvorskoj kantini (kako je taj netko tamo dobio dozvolu za dućan?) ali po onim cijenama koje su još 22% veće.
Da ne pomislite kako možete u kantinu kad vam zatreba?
E, pa ne može se, samo 2 puta u 8 dana pod uvijetom da imate one kune sa početka priče i da ste spremni za pretres po odlasku i dolasku natrag na odjel (da slučajno ne švercate nešto, a stražar uz vas cijelo vrijeme, još jedan apsurd)

Molite se Bogu Vanzemaljcu da vam se ne desi greška kao meni, ali ako sami nešto zgriješite ipak, vrijedi znati:

-1. IMAJTE KUNE (200 najmanje, njima si kupujete malo komfora)
-2. PIŠITE SUCU PISMO (ime vam je na riješenju o pritvoru) I TO ODMAH PO DOLASKU
-3. BUDITE DOBRI SA CIMERIMA (ne znate tko su a ni zašto služe kaznu)
-4. PERITE RUKE (ima boleština o kojima se ne govori)
-5. LAŽITE DOKTORU (da vas boli kičma ili glava jar tako možete dobiti dopuštenje boravka u krevetu svih 24 sata)
-6 TRAŽITE PRAVO NA TEL. POZIV (jedan u tjedan dana-5 min)
-7. NE JEDITE ŠTO NEPREPOZNAJETE (ima broma ali i još svačeg neprepoznatljivog u hrani)
-8. CIGARETE DRŽITE U ĐEPU (tamo nemate prijatelja)
-9. NADAJTE SE DA JE "SUTRA" VAŠE SUTRA

Čuvajte se sami jer vas ne čuva ni policija ni pravoluđe.
Oni čuvaju dilere, ubojice, izručuju nevine ljude Hagu...

Ako vas još nešto zanima, pitajte !

Nabijem ja i državu i pravoluđe na jedan krasan...
Zašto???
Zato što idioti nakon godinu dana ponovo traže i mene i moje kćeri.
Podsjetit ću vas (koji ne znate) na događaj koji je bio u prvom mjesecu ove godine
a u nastavku ću vam napisati nova saznanja.

Tjeralica - priča 1.
Sad ću napisati istinitu priču iz svog života, da vam približim razlog zašto moj blog ima
ime "i to je život"

Probudi mene jedno jutro divljačko zvono na vratima. Užas, pa taj netko pred vratima nije normalan
-mislim ja i otvorim.
A kad tamo, dva ogromna medvjeda sa službenim značkama.
-Gospođo G... dignuta je "tjeralica" za vama i vašim kćerima zbog nepreuzimanja sudskih poziva.
Ja, još onako raščupana i pospana, ništa ne razumijem i pustim ta dva medvijeda u svoj stan
i ćak ih i ponudim kavom (koja sam ja naivka), pitam o čemu se zapravo radi?
-Pa znate, protiv vas i kćeri je podignuta "tjeralica" niste se odazvale sudu i sad vas moramo uhititi
i privesti na informativni razgovor.
-Tjeralica kao za teškim kriminalcima ili Hrvatskim braniteljima, pitam ja naivka?
-Da takva ali nemojte biti tako oštri, nego ljepo se spremite i pođite s nama.
-E, jebi ga !
Odem se obući a i dalje znam da neznam o čemu se radi.
Pozovem kćeri i krenemo u avanturu.
Dolazimo u MUP i napokon saznajem da su sudski pozivi slani na krivu adresu.
Ni ja ni moje cure nismo krive za tej propust ali netko mora biti kriv.
Propust je od nekog u prijepisu koji je nepismen i koji je na pozive napisao adresu od prije 9 godina. Jedan od ona dva medvijeda objašnjava nam da je procedura takva, da moramo na sud dati izjave kao svjedoci
i da se tada skida tjeralica i ponovo smo slobodne građanke rodnog Zagreba.
Što je tu je i put nas vodi u Remetinac.

Po dolasku u zatvor saznajemo da je i bivši muž priveden sa istom pograškom u prijepisu.
Bravo, bravo za pravosuđe,
privedena cijela obitelj (kao u filmu) a nitko od nas nije kriv
(zar si se za takvu državu borio-bivši?).

Oduzimanje stvari, ponižavajući neugodni pregledi (naročito kad si nevin), smještaj u sobu od 18 kvadratnih metara sa još 5 žena. WC u istoj sobi, ograđen samo niskim zidom i klimavi lavabo. Prozori, naravno sa rešetkama, ali još gora stvar je ta da je na pola metra od rešetaka jedan zid od lima, tako da se nevidi ništa. Pogledom prema gore, nadzire se 20 cm dnevnog ili noćnog neba. Svijetlo u sobi je neko slabo (špara se na žaruljama) koje gori cijeli dan jer dnevne svijetlosti doslovce "nema". Kreveti na kat, na njima deke (zadnji puta prane još kad je ISUS hodao po zemlji), sve smrdi po nikotinu (i ja sam pušač) ali ovo je užasan ustaljen smrad. Zamislite samo kako je ugodan miris u sobi, kad 6 žena ujutro obavi svoju nuždu a na stolu je donešen doručak, koji se mora pojesti za 10 minuta. Dobro ste pročitali "donešen doručak" jer nema izlaska iz sobe. Svaki drugi dan je tuširanje i to je nešto što moram pohvaliti,
radi se o novoj kupaonici sa tri zasebne tuš kabine i bez nadzora stražarki.
Može se tuširati neograničeno dugo (kako paše mlaz vruče vode na smrznuto tijelo).
Da, zaboravila sam reći da se radi o zimskim mjesecima a da je radijator mlak.
Vratimo se natrag na sobu: znači doručak, ručak i večera u istoj sobi gdje se spava, hrče, prdi, sere ...
Horor !

Jutro, mrak, naglo se otvaraju ta ogromna željezna vrata i ulaze 5 frustriranih stražarki i viču "Pretres"
Izbace sve stvari iz ormarića, prosipaju šećer i nescafe, diraju svaki uložak, bacaju sve sa kreveta na sredinu sobe, izmješaju sve stvari ne zna se čije su čije gače ili čarape...
Na moje veselje, ja nisam trebala slagati ništa osim kreveta jer puna 3 dana nitko mi nije smio donjeti stvari
za presvući.
Tek četvrti dan smo dobile čistu garderobu od kuće.
Možete si misliti kako je ugodno spavati i sjediti 3 dana u istoj garderobi.

Svijetlo se gasi u 22 sata, a ujutro u 7 se mora stajati pored kreveta kao kip, sve dok ne prođe smjena stražarki. Nikad se ne zna kad će se otvoriti vrata, a svaki puta se mora ustati (kao u školi, pozdrav drugaricama.
Osim u sate odmora a to je od 16-18 i od 22-07 se nesmije biti ni na, a kamoli u krevetu.
Sjedi se na drvenim klupama (one u parkovima su bolje)
sa kojih skačemo ko zečevi kad se čuje otvaranje vrata.

Punih 8 dana nisam vidjela svoje kćeri jer smo sve tri bile odvojene,
a bivši muž je brojio dane kat ispod nas sa ubojicama u sobi.
Sreća u toj avanturi je ta što su nam stražarke bile naklonjene (znale su da smo tamo tuđom greškom) pa su nam dozvolile razmjenu usmenih poruka. Bile smo malo privilegirane u odnosu na druge pritvorenice i zato im jedno "hvala"

Hvala i Sanji, Arifi i Žani koje su mi pomogle i objasnile moja prava iz zatvora,
rekle su mi da pritvor može trajati do 30 dana, a da ćemo na sud biti pozvane kad sudac nađe vremena
da nas sasluša.
Krasno, sudac treba naći vremena, a mi nevine do tada sjedimo u hladnom zatvoru.

Dovedene smo u zatvor jer su ona dva medvjeda rekla da se to riješava u isti dan.
LAŽETE DRUGOVI !

Deveti dan smo napokon dočekale sudski poziv i vrijeme saslušanja
( tu ja bila upotrijebljena veza, jar da nije možda bi zaista tamo bile 30 dana,
što me nebi ni začudilo s obzirom na brzinu našeg sudstva).
Skinuta nam je tjeralica u roku od 10 minuta. Sad smo ponovo slobodne (do opet neke greške u pravosuđu-PRAVOLUĐU).
Vani je sunce, čisti zrak, ljudi...i naravno trauma mojim curama za cijeli život.

-"Tužite državu i tražite odštetu za trajnu traumu i duševnu bol"-kaže advokat, a ja ga pitam:
Tko je ikada dobio takvo ročište ako mu prezime nije medijski exponirano?
Samo se nasmijao, znala sam, nitko.

Svi mi mali obični ljudi moramo plačati kad tad svoje greške ako ih učinimo, samo "ljepa naša"
i sudstvo je nedodirljivo.
Možda i nije...


Današnji dan

Ponovo zvono na vratima. Ovaj puta plavac pješak iz VI pol. postaje Remetinac.
Otvaram jer znam da nemam putra na glavi i onako drsko kako ja to znam pitam:
.- a koga sad tražite?
- A.G (to sam ja) i M.G(jedna od kćeri)
- Zašto opet? - ja sad povisujem ton
- Niste primili poziv za informativan razgovor jer vas nema na prijavljenim adresama.
Sad već pizdim i kažem "plavom potrčku" da uđe.
Saznajem da je ovo zadnji poziv prije podizanja "tjeralice" i da imam sreću
što si je dao truda da nas traži.
U prijevodu to znači da bi i ja i moje kćeri zajedno sa bivšim mogli ponovo završiti u zatvoru Remetinac.

A stvar je ovakva:
neki idiot ili idiotkinja koji piše pozive (a zaposlen je po babi, stričevima ili zato što dobro širi noge)
nema pojma da treba otipkati naše ime u terminal i da će dobiti naše stalne adrese legalnog prebivališta
koje nam i piše u osobnim kartama a ne po starom predmetu koji se zahvaljujući sudu vucara po ladicama već godinama.
Nitko ne provjerava moguću promjenu adrese, nego šibaju pozive i boli ih kurac što će ljudi zbog takvog
propusta završiti u zatvoru. Njima radno vrijeme ide.
Za takav propust ljudskih žrtava još i zarade plaču od 4500 kuna.
Na današnjem pozivu je ponovo stara adresa zbog koje sam i bila na "godišnjem"
ali u nastavku je dopisano da neprijavljeno živim "tu gdje živim"
Čista laž, osobna mi je na ovu adresu već davno izdana i trebala bi kao takva funkcionirati.
Da kojim slučajem nisam bila danas doma, mogla sam u običnoj
rutinskoj kontroli u prometu biti uhičena i to
OPET KAO KRIMINALAC.
Procedura bi bila ista, zatvor sve dok sudac ne nađe vremena da
me-nas oslobodi s riječima "proceduralna pogreška"

E ovaj puta neću odustati od tužbe.
Bit ću ja ona koja se ide bosti s rogatima, bit ću rogata i lajava do smrti ako treba, ali pun mi je k.....
nerada i propusta u ovoj bolesnoj državi.

Jebu invalide, jebu samohrane roditelje, jebu Hrvatske branitelje, jebu sve po spisku, jebu koga mogu.
E mene više nebudete jebali gospodo, puklo je nešto u meni i sad idemo na sud ali sa imenima i funkcijama.

Tražim odštetu za 9 dana zatvora, za duševnu bol
(kad može Ankica, može i Ančica),
za traume svojoj djeci, za sramotu kod poslodavaca,
za sve nemirne snove i trzaja u snu mojih kćeri...
Tražim ostavke odgovornih osoba za ovakve propuste.

Pa nisam ni ja ona koja nemam nekih veza, a da će pasti glave, hoće.
Dvije su mogučnosti:
jedna je moja a druga tuđa.
Ako padne moja, past će i više tuđih.

Za "miran" dom spremna.

Na vlasti je Hrvatska DEZORJENTIRANA zajednica u kojoj vam nepismeni debili, dotepenci kroje sudbinu SLOBODA ili ZATVOR.

Ponovo pitam IRONIČNO za koga ćete glasati?

Sve više gradskih ljudi voli pobjeći u prirodu.

Kad živite u Zagrebu, pobjeći malo u Maksimir, na Jarun ili Bundek (Bandek) je spas za oči i dušu.

Ove je godine gradonačelnik vidio da se fino može zaraditi od promoviranja dva jezera
u Zagrebu (Jarun i Bundek), pa je odlučio da se Zagrebu "dogodi" još jedno jezero i to doslovno u centru grada.

Stanari Kupske ulice nisu ni znali da im buka od građevinskih strojeva najavljuje ARMAGEDON.
Žalili su se oni i na buku, na potporne zidove a i znali su da je podzemna voda veliki neprijatelj gradnje.
Stizala su upozorenja u Poglavarstvo ali...
Ljepo je imati još jedno jezero ili bazen u gradu, kupališta nikad dovoljno zar ne?

U djeliću sekunde, zemlja guta domove starosjedioca grada, nestaje im sve što su godinama čuvali,
nestaju im uspomene, slike, kućni ljubimci...nestaje im cijeli život.

Prašina se slegne a Kupska postaje kupalište sa temeljima domova nekadašnjih stanara.
Ljude smjesti naš gradonačelnik u hostele koji pošteno nisu očiščeni još od vremena
dok su u njemu živjele izbjeglice,
Staru bakicu skoro nepokretnu smještaju na prvi kat i to tako da ju nose jer nema lifta
(a kako će van???).
Ne razmišljaju da ta baka ima pravo na život
ili su je tu smjestili i čekaju da umre?
Jedna manje za isplatu štete (misle "oni").

Pogled na Zagreb iz ptičje perspektive:
novo zeleno jezero ispred dotične mega zgrade ??? neću reklamirati čije.
Pa moraju i djelatnici koji će tamo raditi imati ljepi pogled a starosjedioci Zagreba nemaju dom.
Ma nema veze, to su ionako siroti ljudi, njima je i u hostelu dobro, ne trebaju trošiti na hranu,
ne plačaju struju, vodu a i bit će počasni gosti na kupalištu u Kupskoj.

Ono što ja želim: (a ja sam zločesta)
da im padne onaj kran na spomenutu zgradu,
da im voda i dalje nastavi izvirati i da napokon počne panika u Zagrebu.
Tko zna koliko je podzemna voda napravila svojih tunela,
tko zna što će se još u Zagrebu srušiti...
Možda gradonačelnik, možda vlada a možda ćemo svi mi od muke popadati
kad jednog dana shvatimo
da nam je život ugrožen zbog prodaje zemljišta koja nisu stabilna za velike građevine.

Pogledajte malo Zagreb,
sve neke mega građevine, niću ko gljive.
Još malo pa će nam i zraka ponestati.

Gdje ćemo tražiti zrak?
Na Jarunu, Bundeku, Maksimiru ili u centru grada na novom jezeru?
Baš me zanima kako će se zvati i
tko će prerezati svečanu vrpcu pri otvorenju novog jezera-kupališta?

Imate vi ideju ???

Nekako sam u raspoloženju da ne želim pisati kritike na državu, gradonačelnika,
policiju ili kupnju dionica. Samo se živciram a nisu ni spomena vrijedni.
Oni koji su vrijedni spomena su muškarci.
Muškarci bez kojih ipak ne možemo bez obzira koliko mi želimo biti same ili
vikale na sav glas "ja sam emancipirana žena".
Emancipirane žene, tko su one?
Tko njima buši zid od armiranog betona, tko im popravlja auto, tko im prvi pritekne u pomoć?
Žena ženi ??? NE nikada, pomogne joj muškarac.
Iza svake uspješne žene postoji bar jedan muškarac. (skromno?)

Kako ja gledam na muškarce?

Muškarci, ah ti naši muškarci.
Njihove majke naprave sina kao grudu tjesta.
Tjesto koje je majka spremno čuvala za buduću žrtvu zvanu "žena".
Takvu bezobličnu masu tjesta mi dobijemo da napravimo nešto.
Iz ničeg napraviti nešto, što bi Ajnštajn na to rekao?

Recept:

Uzmite dotičnu spomenutu grudu bezobličnog tjesta (dobiveno od majke-svekrve) u ruke,
polagano, sasvim nježno ga gnječite između dlanova,
oblikujte malu lopticu.
Lopticu tjesta pokrijte krpom i pustite da se na toplom polagano diže (na tjesto mislim)
Kad se digne (i dalje je riječ o tjestu),
ubacite ga u vruće ulje, jako vruće ulje.
Tjesto neka cvrći, neka osjeti vrućinu.
Neka se tako pati pune 2 minute.
Okrenite ga, neka se pati tj. ispeče i na drugoj strani
Kad mu se zarumeni i drugi obraz,
kada dobije zlatnožutu boju,
položite ga na na bijelu plahtu-salvetu da malo ohladi.
Onako još toplog, ponovo ga uzmite u ruke
i unutrašnjost mu napunite pekmezom od marelice,
Da bi naše tjesto bilo slatko,
pošećerite ga fino mljevenim šećerom u prahu
i to je to.

Iz bezoblične mase tjesta (mamin sin)
napravile smo predivnu zlatnožutu krafnu
ispunjenu finim slatkim pekmezom (naš muškarac).
OPREZ : krafne vole i druge žene
zato brzo označite svoju krafnu sočnim ugrizom.
To je sad vaša muška krafna.

Krafna je sretna jer je recept uspio.
Ako vam ipak ne uspije recept od prve, ne brinite.
Pa nije teško napraviti novu krafnu, brašna i jaja ima u svakom dućanu.

Dobar tek

Inspirirana mailom kojeg sam danas dobila a sastoji se od puno riječi sa slovo "S" i slova "W" u kojem sam ja ispala vještica ha, ha dobila sam ideju za post. (fala ti "Bane")
Dala sam si zadatak probati napisati priču sa jednim slovom, a da to ipak ima neki smisao.

"Put prema predgrađu" - priča 1

Povremena potreba pobjeći Puntom prema predgrađu.
Puniti pluća, prozračiti pamet.
Putujem.
Pješački prijelaz prelazi pješak.
Pijan, pun pive, posrće prijelazom.
- Pazi pijanico! - povičem.
Posrnuli pijani pješak pljune prema Puntu,
prekune, pokaže prst ..
Pomislim: ponekad pravo pješaka predstavlja pravi problem.
Pozvati policiju???
Propisi pa prekršaji, pa prutićem po prstićima prekršitelju propisa.
Puno puta prekršitelj pobjegne
pa popušimo pravilnik.


"Patkograd" - priča 2

Prekrasno predvečerje.
Patak Pjero Pepić punomasan patak
poštuje patku Pepicu poznatu preljubnicu Patkograda.
Previše poštovanja ponuka patka prositi Pepicu.
Platinasti prsen.pokloni Patkici.
-"prihvačam"- progovori patkica Pepica
Patkograđani puni ponosa prirede pir.
Puno pića, pive, pereca, pečenih prasaca...
Ples, Prljavi ples.
Ponoć.
Pijani Patkograđani podrijemali po parkovima.

"Problem" - priča 3

Problem Pere Perovića: prsluk.
Pijući pivo prolio Pero pivo po plavom prsluku.
Poludio.
Prolazeći parkom pogleda potok.
Preskoći plitak potok.
Preskačući padne.
Prijeka potreba potjera Peru probati prati plavi prsluk.
Provlači prsluk površinom plitkog potoka.
Pun potok plivajučih prljavština pa prsluk postane prljaviji, pun pljesni...
Pomisli: pranjem postao prljaviji, pljesniviji...
Popizdi Pero pa pljune i prekune:
pas psu pomajku...

"Prevoditeljica" - priča 4 posvećena Punohranojmajčici (sorry to je zbog rime).

Predraga prijateljica prevodi pjesme, postove.
Puhnu propuh, prehladi prijateljicu.
Prehlađena prijateljica pokušava pobjediti prehladu, pijući presličino piće.
Prošla ponoć,
pijući piće polako pokušava prevesti Poljski.
Poljski prijevod predstavlja prijateljici problem.
PRIJEVOD:
Pita putnik Poljaka:
- Pane Poljak, pošto pehar pive?
- Pet poljskih para.
- Pa, puno para platim pehar piva.
- Poljska puno preskupa...
Propuh ponovo puhne prijateljici po plečima,
prijateljica priđe prozoru,
pogleda prirodu, pomisli :
predivan ponoćni pogled po parku...
Predah od prijevoda, pridrema...

"Pileći paprikaš" priča 5

Potrebno:
povrće plus picek
Propržiti papriku, pa paradajz.
Pirjati polako, pa pridodati piceka.
Povremeno promješati, ponekad protresti posudu.
Posipati peršinom,
popapriti paprom.
Prosipati po plitkoj plitici punoj palente.
Pojesti pileći paprikaš pa podrignuti.



Hajde probajte Vi, dragi moji
komentirati ili napisati sve sa istim slovom.
Bit će smijeha...

Upravo sam saznala...

Ubiti nekog u Hrvatskoj je 50 dana zatvora.

Naime, UKINUT je pritvor balavcu Hrvoju Žužiću 23 godine star (sinu vlasnika Soliduma i sutkinje u V. Gorici)

On je 01.08. u pijanom stanju usmrtio Ružicu Pavić (19) i teško ozljedio njenog dečka koji je još u bolnici.

Odluku o ukidanju pritvora u kojem je bio 50 dana, donjelo je Vijeće Opžinskog suda u Velikoj Gorici (naravno mama je ispružila svoje krakove a tata je podmitio pola sudskog vijeća)

Izrećena mu je kazna PRIVREMENO oduzimanje vozačke dozvole kako bi bio spriječen daljnjih prekršaja. Kažu da mu je pritvor bio dovoljna opomena i kazna.


Gdje mi to živimo???
Pustiti balavca natrag na slobodu i kazniti ga samo oduzimanjem dozvole.
Ljudi moji, pa on već ima novu dozvolu i među nama je negdje u prometu.
Smije nam se u lice, zakonodavstvo nam se smije, a naša djecu su isto tu negdje...

Koliko je još smrti potrebno da pravosuđe postane pravosuđe a ne PRAVOLUĐE.

ISTINITA PRIČA IZ ŽIVOTA primjer 1.
Bivše naselje u kojem sam živjela je Zapruđe.
Tamo se automobili parkiraju uz rubnjak jer nema dovoljno parkirnih mjesta.
Moj tadašnji susjed je izlazio svojim autom na cestu i tek što je krenuo mali dječak mu je podletio pod vozilo za loptom.
Dječak je imao slomljenu nogu, susjed je dobio kaznu zatvora u trajanju 9 mjeseci. Alkohola u krvi "0".

ISTINITA PRIČA IZ ŽIVOTA primjer 2.
Prijatelj je na isti način "samo" srušio djete. Djete se diglo i pobjeglo ali "dobri" građani su pozvali policiju.
Prijatelj je dobio 3 mjeseca uvjetno i 6 mjeseci oduzimanja vozačke dozvole. Alkohola u krvi "0".

ISTINITA PRIČA IZ ŽIVOTA primjer Žužić.
Vozač pijan ko zemlja, vozi BMW oko 150 na sat, naleti na auto Ružice, Ružica ostaje na mjestu mrtva, njen dečko ostaje invalid a junior Žužić završi u pritvoru na 50 dana i dobije kaznu privremenog oduzimanja vozačke dozvole. Napominjem PRIVREMENO ODUZIMANJE VOZAČKE DOZVOLE ZA UBISTVO U TO U PIJANOM STANJU.
Alkohola u krvi "bog te pita koliko"
Eto to je kad je mama sudac na istom sudu u Velikoj Gorici.
Znači: ubistvo = 50 dana zatvora ako ti je mama sudac a tata tajkun.

ZA KOGA ĆETE GLASATI U LJEPOJ NAŠOJ???

U zadnje vrijeme često razmišljam o životu i smrti.
Zašto?
Pojma nemam.
Možda me malo zabrinula smrt, koja tako iznenada dođe i ode zajedno s nama ruku pod ruku.

Svi žive jedu, hodaju, ljube i spavaju.
A ipak, po meni ne žive. U iluziji su da žive.
U dnu vjeruju da imaju kuću, ili posao, ili djecu, ženu, muža, novac ili moć.
Sve je to ništa ako nisi ono što jesi ili ako nemaš sebe.
Sigurna sam da se život, pa taman bio i najjednostavniji, shvaća na iskrivljen način ako nisi u miru sa sobom.
Prva i najvažnija misao bez koje se ne može naučiti živjeti, je da postoji smrt.
Ljudsko biće je jedino stvorenje koje zna da mora umrijeti!!!
Mnogi koji život postavljaju na sigurnosti, svodeći na minimum rizike, ne susreću se sa novim iskustvima.
Da bi se doista živjelo ponekad trebamo ostaviti poznato radi nepoznatog, napustiti sigurnost radi nesigurnosti. Opčenito u nama postoji strah od novog kad se osjeća nesigurnost, kad se ne osjeća na razini vlastite mogučnosti.
Život je zanimljiv kad ga se živi odvažno, prolazeći novim i neistraženim putevima.
Budite radoznali i spontani. Živite ovaj jedini život koji imate (jedini za koji znamo da ga imamo).

Sastavni dio života je smrt.
Bez smrti nema života, ne možemo dati smisao životu, niti stvarima koje nas okružuju, ako ne priznajemo smrt.
Samim rođenjem počinje period odbrojavanja a ne dobivanja na vremenu.
Samim rođenjem počinjemo umirati.
Sigurna sam da ove moje riječi izgledaju neugodno. Malo ljudi misli na vlastitu smrt.
Strah nas je od nepoznatog, strah nas je straha od neznanja.
Bojimo se jer smo je samo indirektno vidjeli ili su nam o njoj pričali ali je nismo proživjeli.
Što zapravo znamo o smrti?
Ništa i sve.
Što znamo o tome gdje smo bili prije rođenja?
Sve i ništa.

Reinkarnacija.
Ima li je ili ne, pitanje je sada?
Da li postoji tamo negdje vreća sa dušama i kada nekome zatreba duša,
eto je stiže, ili je to samo još jedna priča za naivne i malu djecu?
- "Umrijeti se ne može"- tvrdi Dalaj Lama.
- "Reinkarnacija ne postoji" - tvrdi Kršćanstvo.
Pa gdje ću onda završiti jednog dana?
Da li ću karmom biti vraćena natrag da otplačujem svoje navodne dugove
ili ću u paklu piti kavu sa filozofima, naučnicima, umjetnicima...???
Ma reći ću: baš me briga.

Živim ovaj život, ovdje i sada. Za neke je moj život neprihvatljiv.
Živim život i dišem punim plučima bez obzira što pušim ko Turčin, u crkvu me ni mrtvu nemogu uvesti
(pao bi krov s nje),
volim se najesti, onako da imam osječaj da ću puknuti, volim novac,
obožavam trošiti na kojekakve bedastoće...(mrzim kad ga nemam dovoljno)
Sve grijeh do grijeha. Ali...
Uživam u svemu, volim sve probati, volim sve znati, ubija me činjenica da netko nešto zna
a ja moram šutjeti od neznanja. Brzo priručnici, riječnici, skripte i knjige lete kroz moje prste.
Baš sam znatiželjna baba.

Znatiželjna???
A zašto ja sve ovo sada pišem???
Zaboravila sam, neznam, možda je razlog onaj post od neki dan "40+"
(zaboravim što sam time htijela reći...)

Imate li vi nešto za dodati???

Razbibriga su najčešče križaljke.
(mala pomoć za lakše riješavanje)


Američka marka vozila (4 slova, prvo F): FIĆO

Vrsta metala (4 slova): PLEH

Dio pribora za jelo (3 slova): ZUB

Ženka goveda (5 slova): GOVNA

Žensko dijete (3 slova): ONA

Najmanji troznamenkasti broj (3 slova): 000

Mjera za težinu (4 slova): KUNA

Inicijali pjesnika Jesenjina (2 slova): PJ

Morski greben (2 slova): MG

Sestrin muž (5 slova): SAFET

Kartaška igra (4 slova) CRNA

Duboki ženski glas (3 slova): DAJ

Svi putevi vode u ... (3 slova): CRO

Završenost s lizanjem (9 slova): ORALNISEX

Mjera za dragocjenost (5 slova): NOVAC

Dragi kamen (4 slova): SKUP

Zajednica žene i muškarca (4 slova): STAN

Lopov (3 slova): HDZ

Kokošji proizvod (4 slova): JUHA

Nervozna žena ima...(3 slova): SMS

Neizliječiva bolest (3 slova): ČIR

Najzdravije piće (4 slova): PIVA

Telefon (3 slova): ZVR

Grad u Italiji (3 slova): ROM

Vrsta životinje s kučicom (3 slova): PAS

Nije gladan (3 slova): JEO

Vidi sliku (5 slova): JESAM

Svečano odjelo (4 slova): CRNO

Onaj tko voli isti spol je... (3 slova): LUD

Hladno oružje (3 slova): TOP

Mužjak vrane (6 slova): VRANAC

Stanovnik Tirane (7 slova): TIRANIN

Doživljaj pri spavanju (3 slova): SEX

Dio kupaonice (4 slova): VODA

Mitski letač (4 slova): MUJO

Životinja s rogovima (3 slova): PUŽ



Dodajte nešto i vi ako se sjetite. Budite od koristi "nama" neznalicama.

Stvoritelju moj...

Posvečujem ti ovaj kratak post, djelim sječanje na tebe sa stotinama,
tisućama virtualnih prijatelja koji ne poznaju ni mene, ni tebe.

Da su te poznavali kao ja, znali bi kakav si velik čovijek bio.

Danas je 10 godina od kako te nema. Nisi baš ispao fer.
Otišao si samo pospremiti svoj alat na balkon...
a otišao si zauvjek.

Zašto se bar jednom, samo jednom nisi požalio na bolest?
(sad znam na koga sam).

Zašto nisi pričekao da stignem, pa došla sam za 15 minuta nakon maminog poziva?

Vidjeti te na hladnom betonskom podu...
Vidjeti kako ti tjelo trza pod udarcima struje...
Vidjeti tebe, mog stvoritelja mrtvog...nije mi bilo ni malo lako.

Ako si otišao prerano s razlogom da očeličam, uspio si.
Postala sam borac s vjetrenjačama.
Tvrdoglavi borac, onako kako si me učio.
Pravedan borac kako me život za ovih 10 godina naučio.
Gdje bi mi bio kraj da si tu?

Ja sam dobro.

Tata, kako si ti??? (16.09.1997-16-09-2007)

Pisano da svi vide i bez pomagala

1. Otmičari nisu baš zainteresirani za tebe.

2. U slučaju otmice vjerojatno će te prvu pustiti.

3. Nitko ne očekuje, da ćeš kamo pobjeći.

4. Ljudi te zovu u 11 ujutro i pitaju: „Oprosti jesam li te probudio?"

5. Ljudi te više ne gledaju kao hipohondra.

6. Ničeg više nema što trebaš naučiti udarajući glavom u zid.

7. Stvari koje sada kupuješ, nećeš više „iznositi".

8. Mirno možeš večerati u 4h poslijepodne.

9. Možeš preživjeti dan bez seksa, ali bez naočala ne. (zato je veliki font)

10. U svađu možeš uči jedino još oko mirovinskih stupova.

11. Više ne razmišljaš o ograničenju brzine kao o izazovu.

12. Prestaješ uvlačiti trbuh bez obzira tko ulazi u sobu.

13. Pjevaš i zviždiš uz melodiju mobitela.

14. Vid ti se više neće bitno pogoršati.

15. Tvoje investicije u zdravstvenu blagajnu konačno se isplate.

16. Tvoje kosti su sigurnija vremenska prognoza nego od Meteorološkog zavoda.

17. Tvoje tajne su potpuno sigurne kod tvojih prijatelja, jer ih se ni oni više ne sjećaju.

18. Proizvodnja moždanih stanica je konačno smanjena na prihvatljiv nivo.

19. Ne možeš se sjetiti, tko ti je poslao ovu listu.

20. Primjećuješ li da je ova informacija napisana velikim slovima da bi ti bilo što lakše čitati.

Ispričaj ovo svima, kojih se sjetiš... (ako se nekog sjetiš)

(dobila mailom ali se ne sječam od koga...)

Znam da ste VI dragi moji čitatelji naučeni da ja pišem samo kritički, svojim prstićima tipkam a jezikom mašem.
Ovaj puta ću se malo okrenuti na bolesti, sexsualne nastranosti, devijacije.
Obečajem da ću se brzo vratiti staroj navici pisanja ali mislim da i ovo trebate znati, jer svi živimo u nekom susjedstvu a ne znamo gdje živi potencijalna opasnost, ne znamo ni tko su nam susjedi, kolege na poslu...
Ništa mi ne znamo ali vrijedi znati...

Okruženi smo svakodnevno sexualnim devijacijama a mnogi ne razlikuju koja je koja. Ovih dana aktualni su (opet) pedofili i to me potaklo na ovaj post.

Čak iako smatrate da vas ova tema ne zanima, pročitajte jer, sexualnost se mora proučavati kao cjelina.

Postoji nekoliko kategorija devijacija.

-1. devijacije fizološkog karaktera: homosexualnost, bisexualnost i transsexualnost
-2. devijacije simboličkog karaktera: fetišizam i travestizam
-3. devijacije koje vezuju bol uz zadovoljstvo: sadizam i mazohizam
-4. devijacije deliktnog karaktera: incest, pedofilija, voajerizam i egzibicionizam
-5. devijacije u suprotnosti s klasičnim pojmom para: zamjena partnera, triolizam

Grupa o kojoj ću početi pisati je trenutno naj aktualnija (bar u medijima ovih dana)
-DEVIJACIJA DELIKTNOG KARAKTERA :

INCEST
-Za razliku od mnogih religija, zakon ne zabranjuje uvijek odnos između rođaka. No zabranjuje odnos između oca i usvojene kćeri.
Spomenut ću jednu pravnu zanimljivost. Jedino se vaginalni snošaj smatra incestom (zato jer se za posljedicu može imati rođenje djeteta). Uobičajno je da se o incestu govori kad je u pitanju spolni odnos između oca i kćeri, majke i sina te brata i sestre.
Čak će i naj liberalnijem duhu biti teško ne osuditi tako nešto.
Najčešči incest je između oca i kćeri. Do njega rijetko dolazi bez prisile i prijetnje ili psihičkog pritiska. Za razliku od incesta majka i sin, incest između brata i sestre dosta je čest. Psihijatri i sexolozi često govore o tome da takva veza između brata i sestre ne mora ostaviti trag na budućem sexualnom životu.
Ja se tu s tom konstatacijom ne slažem. Imati snošaj sa svojom sestrom ili bratom ipak po meni nije igra nego sexualna privlačnost prema osobi gdje se to nebi smijelo manifestirati.

PEDOFILIJA
-Pedofil je netko tko voli djecu.
Bilo bi to jako pozitivna emocija kada ta ljubav ne bi bila perverznog karaktera koji od nje čini zločin u očima nas, a i u očima zakona.
Ne treba odmah zaključiti da je to osoba koja siluje malu djecu.
Ne, to je osoba koja će se zadovoljiti milovanjem, dodirivanjem ili masturbiranjem na sliku malog djeteta. Kad ja kažem malog, za mene je to raspon do 13 godina.
Osobe tj. djeca od 13 na više godina, su već dobro upučena u sexualnost i zato tu treba biti malo manje oprezan. Najveću opreznost trebamo uputiti prema djeci od 5 pa do 11 godina jer oni još nisu svijesni opasnosti od nekog "stričeka" koji ga nudi bombolima, sladoledom ili igračkom.
Važno je komunicirati sa svojim djetetom, upozoriti ga na razne "stričeke" koji vrebaju. Možda svoju djecu trebamo zaštititi ćak i strahom. Djeca u toj dobi razumiju što je strah ali ne razumiju pojam "opasnost" jer to nisu iskusila.

-Karakteristična crta pedofila je slabost i stidljivost. Pedofili se najčešče boje odnosa sa zrelom ženom jer strahuje da bi možda mogao biti podčinjen umjesto da on dominira. On želi dominaciju u svakom pogledu.
S djecom mu se sve čini lakšim, pa čak i ako ne dođe do sexualnog čina. Djeca su po prirodi znatiželjna, još uvijek ne razlikuju dobro od zla. Pedofilu se baš to sviđa, naivnost djeteta.
Pedofilija je najčešče nježnog i nimalo agresivnog karaktera, rijetko se pribjegava oblicima nasilja ili prisile. Večinom se svodi na dodirivanje.
Pedofil će iskoristiti naivnost "žrtve" koja još ne zna razliku između onog što je dozvoljeno i onog što nije.
"Žrtva" (djete) najčešče nije nepovjerljiva prema pedofilu budući da je to možda susjed, prijatelj obitelji, daljnji rođak, nastavnik tjelesnog ili svećenik. U svakom slučaju se radi o osobi koja ima otvoren put do vašeg djeteta jer ima čak i vaše povjerenje.
-Pedofilija je tipično muška perverzija ali nije na odmet znati da i žene znaju imati takve sklonosti.
Koliko naše rasuđivanje može biti u krivom smjeru govori primjer:
nepoznata žena u parku grli vaše djete govoreći kako je sladak mali i pritišče ga uz sebe. Vi čete s njom normalno nastaviti razgovarati ali ako to učini nepoznat muškarac vikat čete ili ga tresnuti šakom u glavu.
-Kao i homosexualnost, pedofilija je teško ispravljiva devijacija.
Pedofil nije odabrao da takav postane več je žrtva nagona koji ne može suspregnuti. Najviše što može učiniti je da se integrira u svijet odraslih ako,
kažem "ako" uspije imati sexualni odnos sa odraslom ženom, postoji velika šansa da sam zatraži lječničku pomoć. Kada je svijestan svog stanja, svoje bolesti a nastavi dalje sa pedofilijom treba ga kazniti a ne braniti kao neuračunljivu osobu.
Kako je neuračunljiv ako zna da može imati i normalan odnos?
Znači da zna, svijestan je da ove radnje sa djecom nisu normalne.

-Ja bih sve uhvačene pedofile bez obzira bili oni državni službenici ili svečenici istetovirala po licu. Na primjer neka na licu imaju tetovažu "dude" ili "beby flašice" ili neznam čega još, ali to treba biti u crvenom trokutu kao prometni znak upozorenja. Kad takvog čovjeka-stričeka vidi "naše" djete neka odmah počne vrištati, uperiti prstičem u dotičnog i neka glasno viču U POMOĆ !

- Zadnja dešavanja u našem modernom vremenu, gdje je tehnologija komuniciranja otišla daleko, nesmijete dozvoliti da vas pregazi vrijeme.
Pedofili su skriveni iza internetskih Chatova, Iskrica i Smokvica ili SMS poruka.
Vaše djete cijeli dan nešto tipka a vi ne brinete. Zašto?
Pa vi to plačate a moglo bi platiti i vaše djete na ružan način.
Znam, neki roditelji puno rade, neki se svade, neki u svom djetetu gledaju dobrog anđela...
Roditelji obratite pažnju bez obzira na pomanjkanje vremena ili zainteresiranosti, čime se zanima vaše djete.
Time mu možete spasiti djetinjstvo i mladost.

DEVIJACIJA FIZIOLOŠKOG KARAKTERA

-HOMOSEXUALNOST:

Potrebno je najprije ispraviti zabludu koja nastaje između izjednačavanja homosexualnosti i pederastije.
Prefiks "homo" ovdje znači "sličan", a ne "čovjek"
-Homosexsualnost je genetskog porijekla; homosexualac ne odabire svoju sexualnu orijentaciju, nego se takav najčešče rodi. Moguće je da se homosexualcem može i postati, nekad zbog lošeg odnosa ili nezadovoljavajučeg heterosexualnog iskustva.
Homosexualnost je stara skoro koliko i svijet.
Još u staroj Grčki i Rimu to je bila uobičajena pojava.
Krivo je rašireno znanje da se homosexualan par sastoji od jednog aktivno i jednog pasivnog partnera.
Naime, pravi homosexualac igra obje uloge. U toj igri sami određuju pravila, tko je tko i kada.

Ja i dalje kažem: te ljude treba lječiti jer njihov izbor nije prirodan, nije prihvatljiv. Sve je to izopačeno. Znam, sad opet sljedi napad ne mene kao i pri pisanju postova "GAY parada i budućnost"
ali ako sam ja vama ne normanla po svojim shvačanjima, vjerujte i vi ste meni ali i večini stanovnika naše Zemlje. Pametnije bi bilo da se takvi ljudi koji su svijesni ovako glupog sexualnog izbora lječe. Kada bih ja primjetila da gledam za ženama isti tren bih otišla kod kolege psihologa po pomoć.

Ovih dana cirkus na jednoj tv (nisu me platili pa nema besplatne reklame) glavni "glumac", pardonček, glavna "diva" je homosexualac.
Ljudi moji, pa nas gledatelje netko j... a mi to još i dozvolimo. Svake godine netko nastupi u toj kući tko se izdvaja:
izgledom, pameti ili sexualnošču. Mogao bi "diva" čak i pobjediti !
Znate zašto??? Pa da pokažemo CNN i cijeloj Europi da smo liberalni narod. Prvo Rom pa peder.
Živjela homosexualnost ali na pustom otoku. Otoku gdje će svi oni biti takvi, voljet će se međusobno
i mi ćemo voljeti njih ali što dalje od nas i naših gradova.
Ma pogledajte sami kakav je to primjer vašoj djeci.
Propagiramo simpatičnu homosexualnost. Zamislite da vaš sin jedan dan počne hodati i ponašati se kao "diva", pa zašto ne, tv je i edukacijski program a djete još ne razlikuje dobro od zla.
Čekam spremna pljuvanje po sebi zbog svog stava. (imam kišobran)

-TRANSSEXUALNOST:
Velika je greška izjednačavati transsexualca i homosexualca.
Trenssexualac je muškarac koji se osječa kao žena ili žena koja se osječa kao muškarac.
To ne treba mješati sa travestitom. Travestit, naime ima povremenu potrebu da uzima izgled suprotnog spola u načinu govora, oblačenja i ponašanja a da pri tome ne negira svoj spol. Naprotiv, ponosan je na svoju spolnu pripadnost.
Transsexualci obaju spolova jednako pate budući da su svijesni svoje anormalnosti. U njima vrebaju tjeskoba, stres, duševni poremečaji. Ponekad im može pomoći medicinski tretman ili dobar psiholog. Svi oni čeznu za promjenom spola jer se osječaju zarobljenicima u vlastitom tijelu. U Sjedinjenim Američkim Državama, operirani transsexualac može promjeniti spol i stupiti u brak, dok je to recimo u drugim državama još na razmatranju.

Mogla bih ja o temi devijacija u sexu pisati po svim onim navodima ali znam da vas to malo zamara.
Znam, svi smo mi pametni i ne treba nam tuđe znanje.

Pozdravljam vas i do čitanja.

(večina če se zakačiti da komentiraju homosexualce a post je pisan u totalno drugoj namjeri - nitko ne čita mala slova)

Glasine, glasine...

Skloni smo svakakvim pričama, volimo sve znati, pa ljudi smo i to nas razlikuje od ostalih živučih stvorenja koja šeču, gmižu ili plivaju u našem svijetu.

Glasine navodno kažu o tragediji na Kornatima :

Dečki su još u zrakomlatu točili gorivo iz trećeg spremnika u svoje male rezervoare koje nose na leđima a koriste ih za pogon male pumpe za gašenje požara. Vodu nisu točili jer su je trebali točiti na tlu iz kruške.
U tom točenju je došlo do malog proljevanja benzina koji ih je "navodno" malo pošpricao. Odjela su im znači "navodno" bila polivena benzinom.
U takvim se slučajevima zapovjednik očituje na način da povlači dečke natrag ali to ovaj puta nije bio slučaj jer se "navodno" radilo o malom požaru niskog raslinja.

NAVODNO:
- Navodno su forenzičari otkrili da se radi o čudnoj ljepljivoj travi na Kornatima koja se doslovno ljepi za odječu. U dodiru sa polivenim odjelima stvara hodajuću buktinju.
- Navodno je kruška puna spasonosne vode bila udaljena od njihovog iskrcaja nekih 800 ili čak i više metara.
- Navodno je Slavica odbio poslati kanader jer je sam, i to s kopna zaključio da požar nije velikih razmjera.
- Navodno se oglušio i pilot zrakomlata (čije se ime još nezna) kada su zvali da se vrati po njih.
- Navodno se vatra još jače rasplamsala kovitlanjem elise zrakomlata.
- Navodno će naravno biti kriv običan opušak a ne radnici koji su čak snimljeni da su si pekli ribe na roštinju.
- Navodno se čak optužuje pokojni Dino Klarić kao zapovjednik. (da, u Hrvatskoj je najlakše mrtve okrivit jer oni se ne mogu braniti)
- Navodno naši lječnici nisu znali uzeti uzorak kože kako treba.
- Navodno je to bila medijska laž (demant u vjestima od neki dan)
- A danas u vjestima kažu da su tek danas dobili dobar uzorak kože jer da onaj od ranije nije bio dobro uzet.
- Navodno nas malo .... a mi to ne osjetimo.

ČINJENICA:
da je 11 ljudi izgorjelo, preminulo.

Heroja koji brinu o našoj imovini, koji gase čak i kada smo sami krivi za nemar.
Heroja koji su uvijek spremni da izlože smrti svoj život, da bi spasili naš.

POGINULI:

1. Dino Klarić (1974.)

2. Ivan Marinković (1970.)

3. Ivica Crvelin (1955.)

4. Gabrijel Skočić (1988.)

5. Marko Stančić (1990.)

6. Hrvoje Strikoman (1988.)

7. Ante Crvelin 23 god

8. Tomislav Crvelin 23 god

9. Josip Lučić , 19. god

10. Marinko Knežević, 52. god

11. Karlo Ševerdija, 19. god

Dino Klarić, Ivan Marinković,Ivica Crvelin i Marinko Knežević su iz Javne vatrogasne postrojbe Šibenik.

17-godišnji Marko Stančić, Ante Crvelin, Tomislav Crvelin i Josip Lučić su članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tisno.

Gabrijel Skočić,Hrvoje Strikoman i Josip Lučić su članovi su iz DVD Vodice.

Teške ozljede zadobili su Frane Lučić iz DVD Tisno i Ante Juričev Mikulin iz DVD Vodice. Njima je život i dalje u opasnosti.

Ne mogu zamisliti kako će se ti vatrogasci osječati kada saznaju da su im svi prijatelji poginuli. Ne mogu zamisliti koju će težinu na sebi nositi kada se budu sreli sa obitelji preminulih, jednostavno ne mogu.
Pitam se: koliko će nam trebati da ih zaboravimo?

Sve je u našoj ljepoj ali truloj Hrvatskoj vjest, vjest koja brzo pada u zaborav.
Bojim se da će i vatrogasci brzo pasti u zaborav.
Važnije vjesti poput novog uhvačenog pedofila u Katoličkoj crkvi, gdje je premijer odgodio svoje govore...
Zaista je velika vijest da se Kirin pohvali kako su napokon uhvatili okorjelog kriminalca za kojim su tragali pune dvije godine, koji je počinio teška kaznena djela provala i otuđenja... (čak dvije godine?)
Znate čega?
Običnih bicikla.
Ministarstvo unutarnjih poslova se hvali jednom takvom informacijom, uhvatili su malog lopovčića koji je krao obične bicikle a gradom šeču mafijoze, dileri, šverceri i potencijalni ubojice za volanom (sa barem 20 prometnih prekršaja ako ne i sa 40, plus još malo promila...)
O kojoj ja to državi pišem, gdje ja to živim?
Hrvatska.
Hrvatska raj na Zemlji u kojoj treba dvije godine da se uhvati običan kradljivac. Kako onda očekivati da će se riješiti krupnije stvari.
Kako poslati djete u školu, da prelazi cestu na pješačkom kada je upaljeno ZELENO svijetlo a znamo da su pijanci i prekršitelji za volanom?
Oni tako pijani ili za volanom tatinog BMWa ne vide svoje crveno na semaforu a ne vide ni "naše" djete na pješačkom.
Da li itko zna što je sa balavcem sinom Žužića ili što je sa pijanom babom koja je usmrtila djete na pješačkom? Nema daljnjih vjesti od MUPa o tome. Koje su sankcije za prekršitelje i ubojice?
Imati dobre veze ili bogate roditelje?
Mislim da će i ova tragedija na Kornatima biti zaboravljena uskoro, dat će nam nove vijesti i skrenuti nas na nova dešavanja, nova velika uhičenja ili nove najave predizbornih skupova.
Je, to me baš zanima, sad ću mirnije spavati jer znam da mi je bicikl siguran ali djete...

Naj novija vjest organizira se humanitarni koncert na Poljudu čija sredstva zarađena od karata idu obiteljima preminulih. Ma sve je to ljepo i humano ali...
Opet ja sa svojim ALI,
ali kako mogu pjevati, plesati i skakati na koncertu a ljudi su mrtvi.
Koliko će dotični pjevači povečati svoj tiraž prodanih Compat diskova na jednoj tako NE HUMANOJ reklami?
Jesam li ja u krivu ili gledam prekritički i sa sumnjom na takva dešavanja u Hrvatskoj?

Što vi o tome mislite? Ima li boljih načina sakupljanja novčanih pomoći za obitelji osim pjesme i plesa?
Zabava i besplatna reklama na račun mrtvih. Užas, jezivo i sramotno.
Ja se nikako ne slažem sa takvim odlukama ministra Primorca,
koji dok to priča smiješka se kameri a time i svima nama u lice. Licimjerstvo.

Sramim se takve Hrvatske ali ponosna sam što sam Hrvat.

PS: današnje vijesti HRT 1 program u 19 i 30 (10.09.2007)
Vijest prva: Petrač dobio još 20 mjeseci zatvora
Vijest druga: pedofil u pritvoru.
Vijest treća: (tek treća) vatrogasci i dalje u smrtnoj opasnosti.

Eto, sve što sam gore napisala u popodnevnim satima, već se danas naveče obistinilo..
Žalosno.
Sretnija bih bila da nisam u pravu.

Znam, svi pričaju ovih dana o požaru na Kornatima.
Mislila sam da neću pisati o tome, ali jednostavno bjes me na to tjera.

Napisat ću svoje mišljenje o slučaju, napisat ću koje informacije imam (a imam ih iz jako pouzdanih krugova). Lajava sam i dugog jezika kao i uvijek i zato ću za sam početak napisati:
- "Dragi Sanaderu, da li imaš još barem 12 miljona kuna za vatrogasnu opremu, naravno ako ti milioni ne trebaju za obnovu neke crkve ili ako ne trebaju za izgradnju novih garaža?
Premijeru zašto je danas proglašen dan žalosti kada se cijeli dan na CMC vrte spotovi i pušta vesela muzika? Tko je taj koji dan žalosti ne poštuje?"

Koliko je Eura vrijedan jedan život u Hrvatskoj?

Nastavak moje ogorčenosti ide u smjeru samih Vatrogasaca. Kako je moguće da se "digne" dobrovoljni sastav jedinice i da ih se pošalje na požarište koje se inače ne gasi?
Kako se mogao naći maloljetnik koji nebi ni zakonski, ni ustavom smio biti u aktivnom gašenju?
Kontradiktornosti pršte na sve strane pa i do izjave obiteljskog prijatelja preminulog maloljetnika koji je izjavio mami "da sam znao što će se desiti, nebih tamo poslao tvog sina".
Što bi to trebalo značiti, da bi poslao nečijeg drugog sina ali ne ovog?

U kakvoj to državi živimo kada kriju ime pilota zrakomlata koji ih je iskrcao na krivom mjestu, kada je "kruška" bila bačena 500 metara dalje, kada su na leđima imali pumpe za gašenje pune benzina ali nisu imali ni kapi vode.
Do vode su trebali preći tih 500 metara kroz vatreni obruč koji je zahvatio i karnistar sa gorivom. Navodno je karnistar explodirao i zahvatio ih je plamen koji ima puno veću toplinsku energiju nego što ima nisko raslinje.

Zašto se zrakomlat nije vratio po njih kada su tražili evakuaciju, zašto je pilot slušao MP3?
Zašto se sada prebacuje krivnja na još jedno djete i njegov navodno bačen opušak?
Nije kriv opušak, nije kriva vatra, KRIVI SU LJUDI I NEKA ODGOVARAJU NADLEŽNI, neka odgovaraju isti oni koji u jednoj izjavi kažu da se takvi požari na Kornatima ne gase, a onda kažu da se intervenira na svaki poziv.
Lažete gospodo, perete ruke (imate vode jel da?) od svojih riječi. Nismo mi baš toliko naivni, nismo mi svi gluhi, ima nas koji slušamo što tko govori.

Danas su bili neki "hrabri" i napali Mesića vezanog za njegovu izjavu. Zašto???
On je samo rekao da se takva gašenja inače smatraju avanturom, što bi i bilo da netko nije zajebao cijelu akciju.

Pitam se gdje su nestale ovce sa Kornata?
Kako to da nije nađen ni jedan leš izgorene ovce a izgorilo je toliko vatrogasaca?
Kako su ovce znale za požar i kako su one uspijele pobjeći na vrijeme?
Ah da, pa one nisu imale benzin na leđima i imaju dobrog ovna koji ih je na vrijeme izvukao iz obruća.
Ovce su ispale pametnije od zapovjednika koji je svoje ljude bez vode, bez kapi vode poslao u vatru, u smrt.
Ovan je svoje ovce spasio.

Dalje: kažu danas u medijima da nema repetitora na Kornatima i da je to dodatna otežavajuća okolnost.
Ma nemojte pričati gluposti, sada će i za to biti netko kriv.
Zar nitko ne zna da postoje satelitski mobiteli, da im je cijena od 500 do 1000 eura?
Jedan takav bi spasio puno života ali jebi ga kad je našoj vladi važniji crkveni toranj u Udbini i garaže na Rebru od ljudskih života i satelitskih mobitela.
T-HT (kratica od "trebamo hrvatske tragedije") ima već broj za sakupljanje novaca za obitelji nastradalih.
To bi bilo u radu kada se iza toga opet nešto nebi krilo. Ja im ne vjerujem.
Zar stvarno ovakvu tragediju žele upotrijebiti za porast vrijednosti svojih dionica koje idu u prodaju za par dana?
Da li će se država odreći PDVa od tih poziva i to ponovo pokloniti debelog guski zvanoj "crkva"?

Što će se još desiti do izbora? Kakve će sve tragedije biti upotrebljene za dobivanje glasova?


Znam za sebe HDZ je luzer.

Nekako nemam volju za pisanjem i mojim poznatim kritiziranjem.
Još me nije uhvatila žuta minuta "oštrog prsta" pa vas zato i dalje ne opterečujem teškim postovima.
Nadoknadit ću ja to, obečajem.


- Bit ćemo sigurni iza ovog stakla. (prasak stakla)

- Naravno da je sterilno. (nije bilo)

- Tako je pitom da mu možeš i glavu gurnuti u usta. (ali samo jednom)

- Bio je svjež prošle nedjelje.

- Ovo su jestive gljive. (pupavka)

- Presjeci crvenu žicu... (bila je plava)

- Tako se i treba čuti. (prasak, bum)

- Ma, imamo dovoljno goriva za još par sati leta. (nad oceanom)

- Ne boj se, napadaju samo kad su gladni. (ipak to nije tako)

- Mogu zadržati dah duže od tebe. (vidim da si mogao)

- Nikad me neće naći u ovom ormaru. (nađen kostur nakon 7 godina)

- Nista ne može poći naopako. (može, može tako lako)

- Daj mi šibicu. Čini mi se da je rezervoar prazan. (nije bio)

- Naravno da polarni medvjedi ne mogu ući u iglo. (ali ga mogu srušiti)

- Ne treba mi tjelohra...

- Samo im kaži da si moj prijatelj. (ali bio je ženin ljubavnik)

- Vjeruj mi, uopće ne boli! (a ha, malo sutra)

- Nož nije pravi. (bio je)

- Ne brinite se, puška je zakoćena. (nije bila)

- Popij ovo! (arsen)

- Ha! Ta stvarčica ne bi ni muhu ubila. (ali čovijeka...)

- Dušo, siguran sam da sam zaključao vrata. (ipak je zaboravio)

- Padobrani se ne otvaraju samo na filmu. (tras)

- Ej (hik), pridržite mi (hik) pivo i gledajte ovo.

- Sada je trenutak. Sve ili ništa... (bilo je ništa)

- Tu priču su izmislili samo da bi plašili djecu. (doživio infarkt od straha)

- Nitko neće saznati, pa ni tvoj muž. (prevario se, saznao je)

- Nemaš ti muda da povućeš obarač! (tko jel ja? bum)

- Ups! (ipak je bilo sklisko)


Do čitanja.