66. Živjeti bez tebe...
Stvoritelju moj...
Posvečujem ti ovaj kratak post, djelim sječanje na tebe sa stotinama, tisućama virtualnih prijatelja koji ne poznaju ni mene, ni tebe. Da su te poznavali kao ja, znali bi kakav si velik čovijek bio. Danas je 10 godina od kako te nema. Nisi baš ispao fer. Otišao si samo pospremiti svoj alat na balkon... a otišao si zauvjek. Zašto se bar jednom, samo jednom nisi požalio na bolest? (sad znam na koga sam). Zašto nisi pričekao da stignem, pa došla sam za 15 minuta nakon maminog poziva? Vidjeti te na hladnom betonskom podu... Vidjeti kako ti tjelo trza pod udarcima struje... Vidjeti tebe, mog stvoritelja mrtvog...nije mi bilo ni malo lako. Ako si otišao prerano s razlogom da očeličam, uspio si. Postala sam borac s vjetrenjačama. Tvrdoglavi borac, onako kako si me učio. Pravedan borac kako me život za ovih 10 godina naučio. Gdje bi mi bio kraj da si tu? Ja sam dobro. Tata, kako si ti??? (16.09.1997-16-09-2007) |
< | rujan, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |