Anchi, i to je život !

Ime Feng Shui (u daljnjem tekstu FS) potjeće iz Kine i prevodi se kao "vjetar i voda". U drevnoj je Kini korišten još prije 3000 godina. Koriste ga i danas za smještaj palača, važnih ustanova i spomenika. Gradove su gradili na temelju tog učenja, pa je tako Hong Kong izgrađen po zakonima FS. U ranim devedesetim je FS postao popularan u Sjedinjenim američkim državama, a nešto kasnije je London postao glavni grad FS u zapadnom dijelu svijeta.

Vraćam se na ideju zašto to pišem. Želim vam skrenuti pažnju koliko živimo u neredu ili "smeću". Zatrpani smo viškom predmeta u našim domovima, a oni nam kradu i prostor i energiju. Koliko samo raznih figurica sakuplja prašinu na policama, koliko novina i raznih starih časopisa tereti naš prostor a ničemu više ne služe (osim za pranje prozora)? Koliko imamo garderobe koju nismo obukli možda godinama, ali je čuvamo za neka nova, druga vremena? Vrijeme je promjena i riješimo se tog "smeća", dajmo sebi više zraka, više prostora, uredimo si dom po mjeri a ne dom skladište starina i prašine.

Po učenju FS, svaki puta kad u prostor-stan unesemo nešto novo, ili kad si kupimo novi komad odjeće, trebamo baciti nešto staro. Tako održavamo ravnotežu u prostoru. Razmislite i poduzmite nešto za svoj kvalitetniji život. Prestanimo biti kao krtice koje gomilaju i gomilaju nepotrebno. "Smeće" na ormaru nas usporava u mislima i kvalitetnom rezoniranju stvari, ispod kreveta (idealno mjesto jer se ne vidi) utjeće loše na san, česta buđenja. Okrivljujemo sve drugo ali ne vidimo da sami sebi štetimo. Očistite svoj prostor malo po malo, svaki dan barem nešto i bit će to velika promjena disanja za vas. Koliko je starih novina u vašem domu, ima li u kupaonici praznih bočica šampona, gelova ili pjena za brijanje? Koliko figurica (sakupljača prašine) ima po policama i muka vam je kad morate čistiti? Jednostavno ih za početak spremite u kutiju, a kutiju odložite u spremište. Znam, teško se odvojiti od nekih predmeta, zato ih samo uklonite, a uklonjeno nije bačeno.

Savjeti za ravnotežu u prostoru.
prema učenju FS određeni predmeti u naš prostor unose ravnotežu:

*SUNCE:
ako nemate sunce kao predmet u stanu trebate ga svakako nabaviti. Sunce predstavlja element vatre pa mu je mjesto u južnom djelu prostora-sobe. Ono nas hrani energijom ljubavi. Može ga se staviti i kod ulaznih vrata, na fasadu kuće. Koristite i svoju intuiciju i stavite ga tamo gdje osječate da vam je potrebna pažnja i ljubav kao zaštita.

*MJESEC:
kao ukrasni predmet pogodan je za spavaće i djećije sobe jer mu je primarna energija noćna i sanjalaćka. Sam pogled na "mjesec" pojačava intuiciju i djeluje smirujuće. Mjesec se često koristi čak i kao tisak na dječijim piđamicama ili tapetama.
Mjesec nema vlastitu svijetlost, nego odražava svijetlost Sunca. Preporuka je da u svakom prostoru gdje se želi uvesti mir, ima jedno Sunce i jedan Mjesec.

*SOBNA FONTANA:
blagostanje u svoj dom možete unesti ako koristite vodu i sve što je uz nju vezano. Voda je živa, diše, titra i jako je mudra (uči nas Feng Shui). Sobna fontana treba sadržavati kamenje i vodu. Svojim zvukom unosi blagostanje i mir u vaš dom. Postavljena na sjever energizira polje posla, na istoku pomaže u vračanju pozitivne energije u obiteljske odnose i popravlja narušeno zdravlje.

*AKVARIJ:
akvarij sa ribicama, biljkama i vodenim mjehurićima predstavlja mikrosliku oceana. U Kini se akvarij nalazi u svakom restoranu (osim uličnom), u svakom uredu i poslovnim prostorijama. Stara formula je imati 8 crvenih, odnosno zlatnih ribica i jednu crnu. Crna ima zadatak na sebe privlačiti negativnu energiju i lošu sreću. Zlatne ribice su simbol blagostanja i obilja. Ako nemamo akvarij, dovoljno je u prostoru imati sliku ili figuru riba ali mora ih biti uvijek neparan broj.

*DUPINI-DELFINI:
u stara vremena smatrali su ih svetim i štovali si ih kao glasnike između Zemlje i Neba. Motiv dupina danas je jako raširen i nije ga teško nabaviti. Simboli su veselja, harmonije, mudrosti i univerzalne ljubavi (kad oboli dupin, drugi ga hrane do smrti). Stavite dupina na istok, ojačat čete obiteljsku vezu i brak, dva dupina na jugozapadu aktivirat će energiju ljubavi. Stavite ih na sjeverozapad ojačat ćete prijateljske veze.

*ŠKOLJKA:
je simbol plodnosti u Kini (podsjeća izgledom na ženski organ), a u Indiji je simbol sreće i napretka. Školjku trebamo staviti pored vode i to u jugozapadni dio prostora. Tu je naj jače djelovanje na plodnost i povezuju žene s prirodom. Može se nalaziti pored obične staklenke s vodom u koju se ubaci nekoliko novčića, ali takvu vodu moramo mjenjati svaki dan.


Nadam se da ste naučili bar nešto što do sada niste znali i da ćete se potruditi bar malo u sređivanju svog doma. Kvaliteta života je ipak vaš odabir.


Što ćete prvo poduzeti ???

Noć, vruća, sparna i naravno meni još jedna od onih 365 kada radim nešto za svoju dušu. Spavam jako malo i sigurna sam da ne spadam u onu statistiku koja kaže: čovjek prespava pola života. E ja neću, to je sigurno.
Osječam se kao tipičan muškarac, sjedim, cigareta u jednoj ruci a daljinski u drugoj. Šaltam programe od prvog do 55. pa natrag. Na National geographic je nekakva zima i snijeg. Tu stanem da bar pogled rashladim kad već ne mogu sebe.

Dokumentarna emisija o dvojci arhitekata u Švedskoj koji grade hotel, ali ne bilo kakav, hotel je od leda. Počinju ga graditi sa međunarodnom ekipom u zimskim mjesecima i gradnja traje punih 6 tjedana po 24 sata dnevno. Za hotel od nekoliko tisuća kvadratnih metara potrebno im je tisuće tona snijega i leda. Već 17 godina, svake zime nikne na obali Švedske hotel imenom "Lapland". Malo selo Jokasjarvi koje se ni na karti ne može naći, postaje svjetski poznato kao ledeno svijetsko čudo.
Posebnio prilagođenim strojevima upuhuju snijeg i sitna zrnca leda (kasnije se to poveže) u kalupe za zidove, pregrade, ormare, sve...
Snice (upuhani led) ručno se obrađuje do savršene glatkoće. Ne smije biti nikakve neravnine na zidovima koji su visoki čak do 10 metara. Sve se izrađuje tako, da vodu uzimaju iz savršeno čiste planinske riječice, jer samo voda koja je savršeno čista daje savršeno proziran led. Reljefni ukrasi na zidovima hotela, okviri ogledala, skulpture, stolice, kreveti, ormari, sve je ledeno.

Za svijetlosne efekte u sobama i opčenito u hotelu koriste optička vlakna, tako da se boje preljevaju jedna u drugu. Sve je prozirno i obojeno a opet neprozirno, ne mogu to opisati. Gledam i ne vjerujem kako je predivno za oči i zavidim svima koji to mogu doživjeti, osjetiti tu svježinu, hladnoću i ljepotu.
Sobe i apartmani rezervirani su već u proljeće za tek dolazeću zimu. Hotel radi 3 mjeseca, do proljeća kad led počinje da se otapa. U takvom hotelu imaju i čistačice, ali ne brišu prašinu, nego šeću sa lopaticama i kanticama. Čiste ili bolje rečeno malo stružu pod ako je prljav i snijeg iznose van. Gosti govore da je tamo spavati kao da spavate u drugom nekom svijetu. Vlada savršena tišina i mir. Samo ponekad se čuje pucketanje u ledu ali nije zastrašujuće nego smirujuće. Nema muzike, nema tv (nema mexičkih ni argentinskih serija - koje blagostanje), samo osječaj opuštanja. U sobama je temperatura do 5 stupnja a u crkvi mora biti -5. Da, ima hotel i crkvu i to sa ledenom kupolom visokom 10 metara. U njoj je i oltar, klupe pa i Isus na raspelu je od leda (ledeni Isus-simbolika ili...). Svake zime tu se vjenća nekoliko desetina parova. Nakon ceremonije vjenćanja, slavi se u baru koji je naravno od leda. Piće se servira u prozirne ledene čaše (potrebno je do 2000 čaša dnevno), sjedi se na barskim stolicama (pogodite od čega su?) i možete čak i kavu naručiti ali je morate brzo popiti da ne ostanete bez šalice.
Hotel ima 12.000 noćenja za ta tri mjeseca i preko 40.000 posjetilaca koji šeću, slikaju i ne vjeruju svojim očima, što je sve u stanju napraviti čovijek. Šeću galerijama među unikatnim umjetninama koje neće postojati za par mjeseci. Graditelji su zadovoljni jer kažu: imamo zagarantirani posao za svaku godinu. Za ovu 2007/2008 planiraju napraviti svoj osamnaesti hotel, do sada naj veći, naj spektakularniji, za upis u knjigu rekorda.
Hotel "Lapland" kratko zasja svojom spektakularnom ljepotom a onda se vraća prirodi od koje je bio uzet.

Zašto ja ovo pišem?
Zato što je sada u mojoj radnoj sobi 30 stupnjeva. Hladim se običnim ventilatorom i ovom pričom. Zamišljam kako bi bilo dobro malo pobjeći u takav hotel, ali Švedska je daleko, frižider mi je bliži a u njemu se hladi ledeni čaj od breskve. Žedna sam, vruće mi je, odoh ja po čaj...


Kako se vi hladite? Imate neki savjet osim "kupi klimu"?

Bit će ovo Moj pogled na blogove po kojima šetam i ljudima smetam

Volim šetati po blogovima, to me opušta. Tuđi blogovi mi daju sliku osobe koja piše, a i gledam svijet tuđim očima. Te tuđe oči, viđenja i iskustva, meni su kao nevidljivi prijatelj koji samnom komunicira pisanim riječima.Šetam ja tako i trošim svoje vrijeme. Često sam samo promatrač-čitač koji ne ostavlja svoj trag jer jednostavno ne znam kako komentirati "ono" svašta što se nađe napisano. Ima blogova koji su toliko dječiji da bi za takve trebala postojati posebna oznaka poput dude ili dječje igračke, pa da mi malo stariji ne zalutamo u vrtić. Nemojte me krivo shvatiti, ali večinu takvih blogova pišu djeca koja su tek naučila prelaziti cestu. Po imenima blogova ne može se znati tko sjedi za tipkovnicom. Takvi postovi su prepuni poziva na tulume (jer starci nisu doma), poziva na koncerte, razmjena sličica idola...Komentari na takvim blogovima su: "dođi vidi imam novi post", ili "svrati do mene", ili "baš ti je blog cool, navrati do mene"...
Kliknem i pobjegnem.

Ima blogova koji me iritiraju poput onih prepunih obiteljskih slika iz obiteljskog albuma. Ma koga zanima kako izgleda nečiji muž, žena ili kakav je razmještaj namještaja u sobi?
Što bih ja imala od toga da svojim dig. aparatom (Sony sa 7,2 megapixela,3xoptički i 6xdigitalni zoom) slikam svoje kćeri na unikatnoj kožnoj garnituri iza koje je polica-zid sa oko 1000 knjiga. Da li nekog zanima moj Samsung plazma tv od 107 cm, da li želite vidjeti moju đunglu od cvijeća u dnevnom boravku iz kojeg puca pogled na Zagreb? Da li je čitaocima potrebna informacija kako moje mačke spavaju, što jedu ili kako pišaju u svoj mačiji wc koji je u mramornoj kupaonici sa Versace pločicama s potpisom (samo je jedna potpisana)? Koliko vas bi tada čitalo moj blog?

Iz takvog bloga se krije snobizam, a to nisam ja. Ja sam "ova" ovdje sa srcem i dušom, sa svojim stajalištem i poštenim životom. Imam svoj pogled na život, na bisere iz života. Sada kada sam spomenula biser, skrenut ću pažnju na blog od meni drage "Pearl" koja piše iz dalekog nam svijeta. Piše na način koji se meni sviđa (možda se vama neće svidjeti ali to je stvar ukusa). Meni dragi blogovi su u mom linku. Izdvojila bih još neke: "Crni Isus" piše priče iz svog života, "Krijesnica" ima zanimljivih tema i rasprava. Želite se nasmijati, tada pogledajte "Vicevi>fun" (tu se čak i ja nalazim kao mala pomoć), "1Njofra" ima izvrsne fotografije koje je potrebno komentirati na humorni način. Na žalost tu ima više poziva i pozdrava nego pravih komentara (što nije kriv vlasnik posta). I tu sam ostavila trag jer imam svoj baner "i to je život".
Želite li znati kako je težak život u Sahari, svratite do "Trbuhom za kruhom" Kako se opušta i zabavlja to zna "Bane"., Što se sluša u Japanu zna "Ayumi". U ptrazi za Svetim gralom je "Dado". Posebne otkačene fotografije ima "Danči" (gdje ih samo nađe?). "Korak od sna" i "Biti bolji" pišu o temama koje vrijedi pročitati. O crkvi, oko nje i protiv svećenika rat vodi "Ateizam" a "Arhangel" ima predivnih tema i krasnih vlastoručno izrađenih ikona. Njih naj češće napadaju svi koji su povijest markirali i o povijesti pojma nemaju.

Nikako da čitaoci nauče, da mi pisci svojih postova izražavamo svoje mišljenje, da nam je to mali ispušni ventil. Na svom blogu možemo pisati što želimo i kako želimo. Nema smisla da nas napadaju i pljuju, samo zato što se netko ne slaže sa nama. Umjesto pljuvanja i glupog komentiranja puno je jednostavnije kliknuti na neki drugi blog. Ako ja volim ribolov to mi ne daje pravo da pljujem po onima kojima je to glupo potrošeno vrijeme. Meni je glupo kad 11 muškaraca trče za loptom (novcem), ili kad se gleda tenis od kojeg me zabole vratni mišići (ljevo, desno, ljevo,desno...), ali i to pretrpim u ime sporta ili osobe uz sebe.

Tko sam ja da smijem nametati nešto svoje nekome kome je moje nepoznato ili neprihvatljivo? Kako bi izgledalo da sad počnem soliti pamet svima sa smeđim očima, da smo bolji mi sa plavim, da su tamnokosi bolji ljubavnici, da su žene bolji kuhari (svjetski poznati kuhari su muškarci)? Takva razmišljanja i nametanja ja nazivam "plitki mozgovi"

Vračam se na blogove. Imam osječaj da večina piše postove za druge a ne za sebe. Bitan im je broj komentara, pa se nađe 66 komentara od samo 3 iste osobe (već spomenuti pozivi, želje i pozdravi).
Kriteriji za Cool i Almost cool blog je totalno smiješan. Bitne su slike i komentari, pa se na tim listama nađu ona već spomenuta djeca koja se kroz komentar dopisuju ili slike obiteljskog nedjeljnog stola. Volim pogledati kvalitetne fotografije, one na kojima je stalo vrijeme, gdje je zabilježen neki važan trenutak (poplave, požari, nesreće). Namještene fotografije su ipak za obiteljski album, za uspomenu sebi ne za nas čitaoce. Ako se takvim blogom želi pokazati tko što ima i kako živi, onda je to po mome mišljenju jadno. Ima blogova koji su toliko kičasti i blješte da ih je nemoguće čitati. Pozadine znaju biti iritantne za oči, a dokaz tome je činjenica da vlasnici takvih blogova to ne primječuju jer su osljepili od vlastitog remek-djela. Čak i boje na postu vrište "u pomoć, promjeni me"!

Kao što vidite ovaj puta sam "mali kritičar" na svom blogu. Dala sam si oduška i izbacila iz sebe svoje doživljavanje tuđih blogova. Na svom terenu sam ja gazda i pišem što hoću. Nikog nisam kritizirala imenom pa ako se netko nađe uvrijeđen ja tome nisam kriva. Svatko ima pravo na svoj izražaj, a ja na svom blogu imam pravo napisati "koliko tu gluposti ima".

Voljela bih znati vaše mišljenje o temi "blogovi". Prihvačam sve komentare jer svatko ima pravo (na mom blogu) na svoje mišljenje ali ne i na pljuvanje u dalj.

Život

-Tragedija života nije toliko u tome što smo propatili, nego u tome koliko smo promašili.
-Polovica života je ispunjena željama a druga nezadovoljstvom.
-Život je lavirint u kojem smo zalutali čak prije nego smo prohodali.
-Život nam se kreće između onog što hočemo i onog što moramo.
-Život je: kajanje zbog prošlosti, dosada u sadašnjosti i strah od budućnosti.
-Život je vrijeme, zato ne gubi vrijeme, nego živi život.
-Volite život kao partnera. Lijep je al zna biti glup.
-Život nisu dani koji su prošli, već oni koje pamtimo.
-Život je komedija onima koji misle, tragedija onima koji osjećaju.
-Goli život:- pa to je pornografija.
-Život je ko telefon: neka vam se žena ubaci u vezu a vi izgubite vezu s okolinom.
-Da je život lijep, ne bi plakali čim se rodimo.
-Stari ili mladi, svi smo mi ovog trenutka na svom zadnjem putovanju. (an-chi)

Ljubav

-Kako je ljepo biti ljubljen zbog samog sebe.
-Pijem da je zaboravim al je tada "duplo" volim.
-Ljubav se rađa iz znatiželje a često traje zbog navike.
-Teško je kad čovjek voli nekog tko ga više ne voli, ali je još teže kad vas voli onaj koga ne volite.
-Želiš li kupiti ljubav? Kupi si psa.
-Volim te danas više nego jučer, a mnogo manje nego sutra.
-Kad čovijek otkrije zašto nekog voli, tada više ne voli.
-U ljubavnoj svađi pobjedi onaj koji popusti.
-Nema života bez ljubavi, ni ljubavi bez ljubomore, ni ljubomore bez varanja, ni varanja bez razloga.
-Nakon ljubavi ostaju nam djeca.
-Intimnost rađa prijezir i -djecu.
-Kad se ljubav prekine, ne može se nastaviti a da se ne vidi čvor.
-"Ljubav" znam kako se to piše, ali kako se to čuva? (an-chi)

Srce i sreća

-Mnogi misle da imaju dobro srce a zapravo imaju samo dobre živce.
-Srce nema bore, ne stari i ne treba mu lifting.
-Srce je nepromoćivo ko kišobran. Ne reagira na suze.
-čudno je kako je malo potrebno za sreću a još čudnije kako nam baš to malo nedostaje.
-Sreća je sastavljena od toliko djelova koliko joj još fali.
-Ništa nije tako bolno kao sreća drugih (pa ljudi smo).
-Posljednja stepenica nesreće je ujedno prva za sreću.
-Sreća je izbjeći nesreću.

Istina

-Ima puno istina u koje je bolje ne vjerovati.
-Istina postoji. Izmišlja se samo laž.
-Tražiti istinu ne znači naći ono što je poželjno.
-Biti pametan je znati razlikovati istinu koju treba reći od one koju je bolje prešutjeti.
-Ako neistina ima dobru svrhu, zna biti vrijednija od same istine.
-Istinu je lako prepoznati, naj ćešće je neugodna.
-Iskrenost obično vodi u propast.
-Jako je malo ljudi koji će iskreno i odvažno reći "ne znam".
-Kako je ponekad teško iskreno se veseliti tuđem uspijehu.
-Istina ponekad nije dobitak nego gubitak.
-Govorim uvijek istinu i to me košta koji puta sreće, koji puta ljubavi (an-chi).


(želite li još???)

Religija

-Na svijetu postoje dvije vrste ljudi: inteligentni bez religije i religiozni bez inteligencije.
-Diskutirati s pobožnim kršćanima isto je kao i pokušati jegulju zadržati u ruci. Skliska je.
-Pobožni se koriste razumom kako bi dokazali da se razumom ne moža koristiti.
-Ne peci svog bližnjeg na vatri zbog vjere, to manje što ga nemožeš pojesti.
-Vjera je kao Krijesnica njoj je, da bi svijetlila potreban mrak.
-Religija je pobjeda teologa nad ljudskom slabošću.
-Zašto ni u jednoj vjeri ne postoji zapovjed "Radi"?
-Mjerilo je dobre religije ako možeš učiniti šalu na njen račun.
-Nema ni jedne religije koja nije bezbožno rušila, palila i ubijala.
-Biblija ne može biti od boga već i zato što on o sebi govori previše dobro, a loše o nama ljudima.
-Ako se Isusovo tjelo pretvara u kruh onda ga ne smijemo jesti.

Prijatelj

-Jedina nagrada vrlini je vrlina; jedini način da imaš prijatelja je biti prijatelj.
-Prijatelj je remek-djelo prirode.
-Prijatelju lako opraštamo pogreške koje nas se ne tiću.
-Gotovo svi ljudi kojima pomogneš prestaju biti tvoji prijatelji.
-Pravog prijatelja upoznamo tek kada ga izgubimo.
-Plašljiv prijatelj opasan je neprijatelj, jer neprijatelja se bojiš, a u prijatelja se uzdaš.
-Prijateljstvo je najfiniji oblik egoizma, mnogo finiji i od ljubavi.
-Prijateljstvo dvije žene uvijek je samo zavjera protiv treće.
-Želiš znati tko ti je prijatelj? Zatraži novac na posudbu. (an-chi)

Muškarac

-Kad muškarac misli da je osvojio ženu, već je uhvačen.
-Kad bi muškarci bili takvi ljubavnici kako pričaju, žene ne bi imale vremena ni da se počešljaju.
-Htjeli biste znati jesu li inteligentni muškarci dobri muževi? Ali... pa oni se uopće ne žene.
-Za muškarca ništa nije nemoguće. Samo ako im pođe za rukom da to sami ne moraju učiniti.
-Muškarac može biti sretan sa svakom ženom dok mu u život ne uđe druga.
-Muškarci su naj nježniji kad im oprostimo avanturu.
-Teško nam je s njima, a još teže bez njih. (an-chi)

Žene

-Onaj koji drži pticu za rep i ženu za riječ, može se reči da ništa ne drži.
-Ljubav žene napisana je na vodi a vjernost ucrtana u pjesku.
-Onaj tko može upravljati ženom, može vladati čitavim narodom.
-Žene nikad ne vide što muškarci čine za njih ali jako pamte ono što ne učine.
-Žena je Sfinga, zagonetka za cijeli život.
-Žena ima veliku dušu koja naj češće živi kod ljubavnika.
-Lijepa je svaka žena, osim vlastite.
-Poštene žene ne mogu prežaliti pogreške koje nisu učinile.
-Žena je ponekad kao svraka, obožava svjetlucave predmete.
-Večina je poštenih žena skriveno blago koje je sigurno samo zato jer ga nitko ne traži.

(sada se opuštam i pišem aforizme. Želite li još aforizama? O čemu? )

Ovo je zadnji post u mojoj triologiji. Spomenut ću još jednom za sve čitaoce: nisam ja protiv Biblije i Boga-Vanzemaljca, ja pišem o lažima kojima nas crkva-svećenici zasipaju onako kako im to odgovara. Toćno je da takvo stajalište podupire i država, jer sve je to biznis, biznis je lova, a lova je da se troši za vlastite potrebe. Mali komadić kruha daju gladnima da im zamažu oći, a oni žive na kolačima.

CRKVENI BLAGDANI

Božić
luka 2:8-11 pokazuje da su pastiri bili na poljima noću u vrijeme Isusova rođenja. Stada zimu provode u zatvorenim prostorijama, pa se iz toga odmah vidi da tradicionalan datum obilježavanja Božića, zimi, nije toćan.
"The encyclopedia Americana" nas obavještava: Razlog utvrđivanja 25.12. kao Božića pomalo je nejasan, ali smatra se da je taj dan odabran da bi odgovarao poganskim praznicima koji su padali u vrijeme zimskog solsticija, kad se dani počinju produživati, pa se time slavilo "ponovno rođenje sunca"... U to vrijeme odvijale su se i rimske Saturnalije, praznik posvećen Saturnu, bogu poljoprivrede i obnovljene snage Sunca. Za neke Božićne običaje smatra se da vuku korjen iz te poganske slave. (svezak 6 str. 666) Zanimljivo na kojoj se stranici to nalazi, na Sotoninom broju.
"New catholic encyclopedia" priznaje: Datum Kristova rođenja nije poznat. U evanđeljima se ne ukazuje ni na jedan dan ni na mjesec. Prema pretpostavci H. Usenera...a koju prihvaća večina današnjih izučavatelja kao datum Kristovog rođenja određen je dan zimskog solsticija 25.12 po julijanskom kalendaru, a 6.01 po egipadskom. Na taj dan, kad se sunce počinje vračati na sjeverno nebo, poganski poklonici Mitre slavili "rođendan nepobjedivog Sunca". Na dan 25.12. 274. Aurelije je objavio da je Sunce-bog glavni bog carstva i posvetio mu hram u Campusu Martiusu. Božić potječe iz vremena kada je kult sunca u Rimu bio naročito jak. (svezak 3. str. 656)

Uskrs

U Novom zavjetu nigdje se ne ukazuje na to da se slavio Uskrs. Uskrs ima svoje porijeklo u velikom broju poganskih običaja kojima se slavilo povratak proljeća. Jaje je simbol klicanja života u rano proljeće... kunić-zeko je poganski simbol i uvijek je bio znak plodnosti (svezak 5. str.227)

Dušni dan-Svisveti

Dušni dan je dan u koji Katolićka crkva obilježava sjećanje na preminule. Elementi običaja povezanog s blagdanom Svisveti mogu se pronaći još u druidskoj ceremoniji iz predkrščanskih vremena. Kelti su imali praznike za dva najveća boga, boga Sunca i boga mrtvih zvanog Samhain, čiji su se praznici održavali 1. 11.,što je ujedno bio početak keltske Nove godine. Praznik mrtvih postepeno je unešen u kršćanski ritual (svezak 13. str.725). Takvi praznici, kojima se odaje čast "duhovima umrlih" kao da su živi u nekom drugom području, suprotni su biblijskom opisu stanja u kojem se nalaze mrtvi (Ps.146:4)

Nova godina i Valentinovo

Prema "The world book encyclopedii" 46.g.pr.ne. rimski vladar Julije Cezar utvrdio je 1. sječnja kao Novu godinu. Rimljani su taj dan posvetili Janusu, bogu ulaza i početka. Mjesec sječanj-januar nazvan je po Janusu koji je imao dva lica, jedno okrenuto naprijed, drugo natrag (svezak 14. str.237)
Ista nas enciklopedija obavještava: dan sv. Valentina je blagdan u čast dvojce kršćanskih mučenika po imenu Valentin. Običaji vezani s tim dolaze od drevnog rimskog praznika zvanog "Lupercalija" koji se odvijao 15.02. Tim se praznikom slavilo Junonu, rimsku božicu žena i braka, i Pana boga prirode. ( Pan-osveži dan)

Duše i krv

Crkva uči vjernike da životinje nemaju dušu, da su bezdušna stvorenja a demant tome je u Mojs. 9:4 "al ne jedite mesa s dušom njegovom", a to mu je krv. U 9:5 "jer ću i vašu krv, duše vaše iskati (tražiti). To znači: krv svake životinje koja nam služi za hranu, treba biti puštena u zemlju (u prah se vraća). Ne smije ju se koristiti ni kao piće ni kao jelo.
Kako sada objasniti transfuziju? Dajemo svoju dušu i primamo tuđu?
Kako objasniti katolićkom narodu koji obožava zimsku hranu: dinstano zelje, restani krumpir i pečene krvavice (kobasice napravljene od svinjske krvi-fuuuuj!) da čak i jedu hranu koja je protiv boga?

Vjerni moji čitaoci, sama sebi sam dosadila sa ovom temom i ne želim više pisati o Katolićkoj crkvi jer ne zavređuje ni moju ni vašu pažnju. Nadam se da se bar netko od vas zapitao "Što nam to rade, ispiru mozak i doje nam djecu a nisu majke nego naj češće psihićko poremećene osobe", "Tko nam djecu ući lažima"? Po Bibliji se ništa ne svetkuje ni ne slavi. Ima još blagdana koji naravno "svi" slave samo zato da se ne radi. Tijelovo 07.06.,Velika gospa 15.08.,Sv. Stjepan prvomučenik 26.12.,sveta Tri kralja 06.01.,pa Uskrsni ponedjeljak-dan poslije uskrsa promjenjivog datuma. U "ljepoj" našoj ima puno i državnih praznika (mislim pet) od kojih jedino priznajem Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 05.08. Kad padnu praznici na petak ili ponedjeljak onda je to raj u Hrvatskoj.

Moja molitva: "hvala ti Bože na toliko neradnih dana u Hrvatskoj, u kojoj ima skoro pola milijona nezaposlenih"

Ne volim hramove jer su ih izgradili sebi, ne volim licimjerstvo, ne volim kada se lopovi kriju iza dobročinitelja, ne volim svečenike, ne volim ništa što smrdi na ovozemaljsku crkvu.

Božje ime

Nesumnjivo, svatko koga poznaješ posjeduje svoje vlastito ime. Bog također posjeduje svoje osobno ime, koje ga razlikuje od svih drugih. Bog nije nikakvo ime, to je titula, kao ministar, sudac, kralj...
Božje ime upoznajemo kroz Bibliju u kojoj se pojavljuje čak 7000 puta. Znate li kako se zove Bog čije ime zazivate kad ste u nevolji, koga molite? Večina nezna jer se to ne uči u crkvi, tamo je Bog jednostavno Bog i točka. Uzmite sami Bibliju u ruke i potražite sami : psalmi 83:18 NZ (novi zavjet), otkrivenje 19:1-6 NZ..
JHVH je ime koje piše u Bibliji. U drevna vremena hebrejski jezik pisan je bez samoglasnija, dakle bez slova a, e, i, o, u, koja nama pomažu u izgovaranju rijeći. Problem je što neznamo toćno koje su samoglasnike upotrijebljavali Izraelci. Nepoznat je toćan izgovor pa neki učenjaci smatraju korektnim da je Božje ime "JAHVE".
Zato kad netko kaže "ne vjerujem u Boga" isto je i kad kaže "ne vjerujem ministru ili sucu". Zašto toliko mržnje ako netko i prekune Boga, pa kunemo mi sve koji nam nisu po volji. Bog je samo titula, bog nije osoba (u fizičkom obliku, možda u duhovnom). Vjerujem u duhovno ali to ja ne moram zvati Bog, bog je izmišljena riječ i ja joj se ne klanjam.
Ja Boga zovem Vanzemaljac jer po Bibliji nije sa zemlje, tamo je negdje na nebu, a sve što je sa neba je vanzemaljsko (ili griješim)?
Jednom u budućnosti možda netko neće znati kako smo mi izgovarali "TLFN" a to je običan telefon. Isto je i sa JHVH ili YHWH a mi kažemo Jahve ili Jehova (ne, nisam jehovin svjedok)

Križ

Križ je po mišljenju večine iz kršćanstva sredstvo na kojem je pogubljen Isus. Izraz je preveden iz latinske rijeći "crux". Grčka riječ stauros je u klasičnom prijevodu značila samo uspravni stup, kolac. U Djelima apostolskim 5:30 i 10:39 u prevodu Daničić-Karađić piše "drvo". U brojnim spisima koji sačinjavaju Novi zavjet nema ni jedne rečenice gde bi našli podatak da je to bio križ kakvom se danas vjernici klanjaju u crkvama ili još gore, nose kao privjesak na lančiću (ako je zlatan, još bolje). Pa dobro ljudi, kakvi ste to kada nosit na vratu nešto takvo?
Križ u obliku "crux ansata" (egipadski križ) nosili su u ruci egipadski svećenici i papski kraljevi kao simbol svoje vlasti kao svečenika boga sunca i taj se križ nazivao "znak života".
Oblik križa kakvog crkva slavi, potjeće iz stare Kalideje, a korišten je kao simbol boga Tamuza (jer je oblika mističnog slova Tau, prvog slova njegovog imena). Koristio se i u Egiptu. Sredinom 3. stoljeća naše ere, crkve su izmjenile neke nauke kršćanske vjere. Tako je Tau ili T, u svom obliku promjenjen u nešto sa sniženim poprečnim krakom. Tako je nastao Kristov križ (An expository distionary of new testament (riječnik novozavjetnih rijeći) London 1962 (str.256)

-1.Kor.10:14 NZ. "ljubljeni moji bježite od idolopoklonstva" (idol je predođba ili simbol koji je predmet snažnog štovanja ili obožavanja)
-2. Mojs. 20:4, 5 SZ "ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodama ili pod zemljom. Ne klanjaj im se, niti im služi"

Kako sad objasniti svima koji nose križeve da rade protiv istog tog Boga kojeg obožavaju? Kako reći ljudima da križ nije križ, nego stup, ali na stup bi bilo puno teže zavariti jadnog Isusa a ne križu kao privjesak puno bolje izgleda. Odvratno!

-3. Mojs. 26:1, 2 SZ. "ne pravite sebi kumira, ne podižite sebi ni kipa ni spomen stupa, ne postavljajte u svojoj zemlji kamenja s likovima da pred njih padate...jer ja sam Jahve, Bog vaš"

Što sada reći onim staricama koji u hodočašću (bilo gdje) kupuju slike navodnih svetaca, pale svijeće sa naljepnicom Isusa (baš je jako vjerski gledati kako se taj Isus rastapa, pa nema kosu, pa nema oči, gle nema više glave...). Zar su to vjernici ili neznalice? Njima oćito svečenici nisu predali Biblijsko učenje, nego rade biznis zajedno sa državom od ubranog poreza na prodana izmišljena sranja. Zašto takve gluposti dozvoljava ovozemaljski poglavar Papa, zar je zaista sve biznis? A tko to plaća? Naravno neuk narod koji ne želi sam uzeti Bibliju u ruke i postat učen. Sve tamo piše, crno na bijelo. Manje će ljudi biti grešni kad prestanu ići u crkvu slušati lažne propovjedi, slušati prijetnje poput "platite za iskup vaše duše".

Ma ko je on da će mene razriješiti mojih grijehova, običan smrtnik kao i ja ali sa malo više grijehova jer ih on svjesno čini, malo više škole od mene. Odlučio je biti svečenik jer ima besplatan stan, hranu (i to vrhunsku, nije on željan kruha), vozi dobar auto, ševi gdje stigne a ni djeca nisu pošteđena od njihovih sexualnih požuda.

Gdje je svečenik koji ne laže, koji je bezgrešan,kad živi u hramu koji je pun lažnih idola, pa i razapetog Isusa kojem se klanja. To izgleda ovako: ".dobro jutro Isuse, kako si danas, baš te je dobro vidjeti ovako razapetog, danas baš dobro izgledaš... Molim te Bože da danas dođe dovoljan broj vjernika, znaš, gori mi rezerva na BMW-u"

Do čitanja dragi moji strpljivi čitaoci. (sljedi nastavak za koji dan)

Prošli i budućih nakoliko postova.

Vidim da čitaoce zanima tko sam ja kada tako pišem. Evo odgovora:
-obična žena, Hrvatica, Zagrebčanka (po korijenima i to jako dubokim), načitana, sa svojim stavovima i principima. Tvrdoglava žena kojoj nitko ne može nametnuti nešto svoje, prije nego to sama saznam.
Znam, neki se ne slažu sa mojim pogledom na crkvu, propovjedi i svećenike, ali sjetite se da je to MOJE
stajalište, ne treba to biti i vaše. Na dnu svakog posta piše "komentar" i ako mi imate što napisati i želite li mi skrenuti pažnju na svoje stajalište, rado ću vas pročitati ali se neću raspravljati.

Godinama (iz znatiželje) čitam knjige o raznim religijama. Najdraže mi je čitati Bibliju jer uz nju posjedujem zavidan broj biblijskih priručnika i enciklopedija. Katolik sam, neću napisati vjernik jer se ne osječam tako. Grešnik sam, imam svoje poroke i ne želim biti "glumica" zbog drugih. Ja u crkvu neidem, mise (lažne) ne slušam, slušam jedino zvono jer stanujem 100 metara do tog svećeničkog hrama. Nisam se udala po crkvenim zakonima, držim tradiciju Božića i Uskrsa, ali stvarno samo zato što volim dom okićen za vrijeme tih dana. Volim zvončiće, lampice i tisuću malih sakupljaća prašine poput svijećnjaka, kuglica i firurica. Volim kad su mi prsti pofarbani od farbe za jaja, ne volim kad mi se vodene naljepnice zaljepe jedna za drugu.
Svoje sam kćeri uputila u osnove Biblije i katolicizma. Nisam ih tjerala na vjeronauk.
Jednu kćer sam dala krstiti (po tradiciji) kad je imala svega mjesec dana. Bio je to pritisak na mene mladu mamu, od strane roditelja, kumova. Drugoj sam kćeri dozvolila da sama odlući da li to želi i nije bila krštena do svoje 13 godine, kada je to zaželjela (zgodno, ona se sjeća krštenja i moći će o tome pričati svojoj djeci). Obje kćeri imaju sve sakramente. Mirno spavam jer znam da postupam ispravno, nikome ne namećem ono što bi ja željela.

Malo jesam čudna po pitanju Biblije. Za mene je i dalje stvotitelj Vanzemaljac koji nas je naselio na zemlju kao koloniju. Mi smo njegov običan exsperiment koji mu baš i nije uspio. Postali smo svojeglavi i ne poslušni.
Zašto se mnogi ljute kad kažem vanzemaljac, pa kad je! Znanost govori: sve što nije sa zemlje je vanzemaljsko. Logično, zar ne?

Neka bude Stvoritelj i neba i zemlje.

S obzirom da smo mi smrtnici zakinuti za shvačanje pojma "beskonačno" ne možemo i nikad nečemo znati koliki je svemir (a i njega je stvorio Vanzemaljac), tko smo onda mi koji nešto kritiziramo i koji se svađamo oko toga "tko je u pravu" kada to za sada još nećemo saznati.
Ponavljam: obična sam žena-katolik (po nasljedstvu), sa svojim pogledima na razlike između Biblije-pisane rijeći i interpretacije s kojima nas žele zatupiti svećenici. Jednostavno, smeta mi što narod lažu. Ja jedino ovako mogu dići svoj glas. Moji postovi zato imaju takav naslov:

Biblija kaže..........svećenik laže

Prvo da vas malo ugnjavim sa osnovnim podacima o Bibliji.
1. Biblija je bestseler, najraširenija knjiga svih vremena. Prema Guinessu je tiskana (po procjeni) u oko 2 700 000 000 primjeraka. Ni jedna druga knjiga u povjesti nije doživjela toliku nakladu.
2. Prevedena je na oko 1800 jezika, dostupna je za 98% stanovništva.

Ona nije samo knjiga, ona je dragocjena biblioteka od 66 knjiga. One sadrže zakone, povjest, proročanstva, poeziju, savjete. Stoljećima prije Krista vjerni Židovi ili Izraejci napisali su prvih 39 knjiga, uglavnom na hebrejskom jeziku. Taj dio naziva se Stari zavjet. Posljednjih 27 knjiga napisali su krščani na grčkom i taj dio nazivamo Novim zavjetom. Tih 66 knjiga pisano je u razdoblju od 1600 godina,s tim da je započeto kad je Egipad bio dominirajuća sila, a završeno kad je Rim gospodario svijetom.
Protivljenje prevođenju Biblije
Krščanstvo kakvo danas poznajemo nastalo je u vrijeme Konstantina. Od tada iskvareno krščanstvo, koje je već pustilo korjene, nije više činilo čistu religioznu organizaciju, već je bilo dio države, a njegovi vođe igrali su važnu ulogu u politici. Konačno je crkva upotrebila svoju političku moć na način potpuno suprotan biblijskom krščanstvu, izazvavši za Bibliju jako opasnu situaciju. Kako? E pa ovako:
Izumiranjem latinskog kao narodnog jezika pojavila se potreba za novim prijevodima. Katolička crkva se s tim nije složila. Papi je bilo do toga da sve ostane na latinskom jeziku, sadržaj je trebao ostati "tajan" a ne dostupan običnom narodu. Tokom srednjeg vjeka crkva je postajala sve okorjelija u svom odbojnom stavu prema Bibliji na jeziku naroda. Godine 1199 papa Inocenc III napisao je nadbiskupu od Metza toliko strogo pismo, da je ovaj od straha dao zapaliti sve Biblije u Njemačkoj. Laici (mi, narod) ne smijemo posjedovati nikakve biblijske knjige. Bilo je mnogo takvih slučajeva gdje su i ljudi bili zapaljeni na lomači ako su krili i posjedovali Bibliju.
Cilj ovih i takvih crkvenih dostojanstvenika nije bio uništavanje Biblije, oni su nju željeli "fosilizirati" tj. ostaviti na jeziku da ju mogu čitati samo odabrani.
Nakon pobune protestantizma protiv rimokatoličke vlasti u 16. stoljeću, bila je sama Rimokatolička crkva primorana izdati biblijske prijevode na jezicima evropskih naroda. Posljedica toga bio je tridesetogodišnji rat (1618-1648). Katolici su mrzili protestante, a ovi su pak mrzili katolike.
Smrt u ime religije
Mnogi kojima nije dosadno ovo čitati vjerojatno će se složiti samnom da je u ime religije učinjeno mnogo toga što se Bibliji ne bi sviđalo. Namjerno sam napisala Biblije a ne Bog (bog je titula a ne ime, to ću objasniti drugi put ali sa potkrepljenim izvadcima iz same Biblije-svetog pisma).
U proteklim svjetskim ratovima, koje su preživjeli miliuni naših suvremenika, crkve su pozivale svoje vjernike da ubijaju. Londonski biskup je poznat po svojim povicim "ubijte Njemce-ubijte ih" Po drugoj strani se oglasio nadbiskup Kolna koji je vojnicima govorio "zapovjedamo vam u ime Boga da se do posljednje kapi krvi borite za slavu i čast zemlje"
Tako su katolici ubijali katolike uz odobrenje svojih religioznih vođa, jednako su tada činili i protestanti. Zbog zločina koja su se činila u ime Boga tjekom povjesti, miliuni ljudi su se okrenuli protiv Biblije i Boga. Oni okrivljuju Boga radi strašnih religioznih ratova između katolika i muslimana, križarskih ratova, ratova između muslimana i hindusa. Sjetimo se ubijanja Židova u ime Krista i okrutne katoličke inkvizicije. Bitno je da ti, tadašnji religiozni vođe glasno govore kako im je Bog otac. (ma kaj got!)

Budući da mnoge religije ne poštuju pisanu rijeć u Bibliji, slobodno možemo reći da se crkva (institucija prostitucije) ne pridržava osnovnih zakona Božijih. Koristeći Bibliju nije znak da se pridržavaju pisane rijeći. Tako mažu oči vjernicima, a oni sami interpretiraju Božiju riječ kako im kada odgovara. Stoga je Apostol Pavao pohvalio ljude koji su nakon njegove propovjedi sami potražili gdje je to zapisano (djela apostolska 17:10,11).
Religija koju Bog (vanzamaljac-kažem ja) odobrava mora biti u potpunom skladu sa djelovima Biblije, a sve drugo odbacuje (2. Timoteju 3:10)

Dala sam sama sebi zadatak za sljedeći post ili možda dva, izvući orginalne zapise iz Biblije i sami ćete vidjeti koliko je crkva prilagodila Bibliju sebi, koliko je krivo tumači, koliko kontradiktornosti, koliko laži...

Gledam ljude tužnih lica, svi šetaju pognute glave, više gledaju svoje cipele nego gdja koračaju. Što se to desilo da je nestao osmjeh s lica, kamo nas ta ozbiljnost vodi?

Znam, svjesna sam da je veliki postotak naših državljana na rubu egzistencije, da žive iz mjeseca u mjesec sa teretom ne plačenih računa ili sa ratama kredita na leđima. Teško nam je skoro svima ali kad čujem riječi "vjeruj u Boga, on će ti pomoći" tad bih najrađe počela vikati "u kojeg Boga, gdje je, neka skine paučinu s očiju i progleda"?
Gdje je on? Na Zemlji nije, ako je van Zemlje onda je na nebu, a što je na nebu je vanzemaljsko (tako su me učili u školi). Po naški rečeno, onda je Bog Vanzamaljac. Crkva je hram klanjanju Vanzemaljcima.

Bila sam slučajno u tom hramu i znatiželjno sam zjakala po "svetim" slikama (koje je naravno naslikao netko za dobre novce) i primjetim da baš ni jedna slika ne pokazuje sreću na licima ni Isusa, ni Marije a ni ostale nazoćne škvadre. Svi oni djeluju nekako nezadovoljno i nesretno kao i mi zemaljci. Izgleda mi: da je religija utemeljene na običnoj psihologiji: "strah", uvečan u ime pakla i pohlepe, uvečano za obogačenje i blaženstvo na nebu (kod vanzemaljaca). Svi mi koji uživamo i znamo živjeti život, gorjet ćemo u paklu. Uloga svečenika je učiniti ljude uplašenima od vatre pakla i mučenja koje nas tamo čeka.
Čista glupost!
Ako u Katoličkoj crkvi-hramu ne priznaju reinkarnaciju i život poslije života, tko im je onda opisao kako je tamo negdje? Kako znaju kad se od tamo, isto kao ni iz raja nitko još nije vratio?

PAKAO mi izgleda zanimljiv: srest ću tamo one velike ljude koje je religija osuđivala ili proglašavala namoralnima. Možda ću piti kavu sa Sokratom, možda ću moći pitati Marxa zašto je izmislio sve ono iz čega sam dobila jedinicu na Marksizmu?  Bit če to šareno društvo puno pjesnika, pisaca, glumaca, znanstvenika, umjetnika, ljubavnika i kurtizana. Imat čemo o čemu pričat!
Svi oni su možda već odavno trebali izgorjeti a još dan danas se o svima njima uči i spominje ih se kao mudre osobe, o njima se knjige pišu. Bit će u Paklu puno pjesme, plesa i puno puno smijeha koji na Zemlji nedostaje.

RAJ je po svemu jedno dosadno i ružno mjesto. Tamo će biti svi oni patnici, veliki mučenici i isposničke ružne spodobe koje su sebe zvali "svecima". Mučili su sami sebe svjesno i učili svoje vjernike kako da i oni to čine. Što su ti "sveci" iz raja doprinjeli, pa oni su bili teret i paraziti društva, najljeniji i neplodni ljudi. Oni su Vampiri željni ljudske krvi, pili su krv na slamčicu jadnom i siromašnom narodu. Zapravo: oni su širili i bili začetnici psiholoških bolesti (šizofreničari), takve ljude je trebalo lječiti a ne im se klanjati. To i takvo mjesto nije vrijedno posjete.
U Raju će biti svi oni koji ne znaju da vole (a propovjedaju o ljubavi), oni koji su vjerni i moralni (pedofili). Bit će tamo svi koji ne znaju što je osmjeh, što je ples, što je prijatelj. Veselo društvo tužnih faca pokajničkih, koji nisu dopuštali običnom smrtniku da živi život, jer su ga proglašavali "bogohulnikom". Kažu: sreća je na nebu (znači vanzemaljska).

Ja živim sada i ovdje. Dišem i hodam po zemlji već poveći broj godina. Mogu reći da sam sretna žena, imam dvije predivne kćeri, posao (radim, ne kradem), priuštim si ovozemaljskih grijehova poput hladne pive i dvije kutije cigareta (bez HR markice-jeftinije su). Vodim život kakav ja želim, po svojim zakonima i pravilima, ne plašim se Baba roga, nemam strah od budućnosti. Volim ljudskost a ne svetost.
Gdje ću završiti jednog dana (osim u krematorijskoj peći) ne znam. Znat ću to tada. Vjerojatno ću i sa vama koji me čitate piti kavu jer i internet je grijeh.

BITI (pakao) ILI NE BITI (raj) - pitanje je sad?