Marketing
Ja, mali kritičar
Bit će ovo Moj pogled na blogove po kojima šetam i ljudima smetam
Volim šetati po blogovima, to me opušta. Tuđi blogovi mi daju sliku osobe koja piše, a i gledam svijet tuđim očima. Te tuđe oči, viđenja i iskustva, meni su kao nevidljivi prijatelj koji samnom komunicira pisanim riječima.Šetam ja tako i trošim svoje vrijeme. Često sam samo promatrač-čitač koji ne ostavlja svoj trag jer jednostavno ne znam kako komentirati "ono" svašta što se nađe napisano. Ima blogova koji su toliko dječiji da bi za takve trebala postojati posebna oznaka poput dude ili dječje igračke, pa da mi malo stariji ne zalutamo u vrtić. Nemojte me krivo shvatiti, ali večinu takvih blogova pišu djeca koja su tek naučila prelaziti cestu. Po imenima blogova ne može se znati tko sjedi za tipkovnicom. Takvi postovi su prepuni poziva na tulume (jer starci nisu doma), poziva na koncerte, razmjena sličica idola...Komentari na takvim blogovima su: "dođi vidi imam novi post", ili "svrati do mene", ili "baš ti je blog cool, navrati do mene"...
Kliknem i pobjegnem. 
Ima blogova koji me iritiraju poput onih prepunih obiteljskih slika iz obiteljskog albuma. Ma koga zanima kako izgleda nečiji muž, žena ili kakav je razmještaj namještaja u sobi?
Što bih ja imala od toga da svojim dig. aparatom (Sony sa 7,2 megapixela,3xoptički i 6xdigitalni zoom) slikam svoje kćeri na unikatnoj kožnoj garnituri iza koje je polica-zid sa oko 1000 knjiga. Da li nekog zanima moj Samsung plazma tv od 107 cm, da li želite vidjeti moju đunglu od cvijeća u dnevnom boravku iz kojeg puca pogled na Zagreb? Da li je čitaocima potrebna informacija kako moje mačke spavaju, što jedu ili kako pišaju u svoj mačiji wc koji je u mramornoj kupaonici sa Versace pločicama s potpisom (samo je jedna potpisana)? Koliko vas bi tada čitalo moj blog? 
Iz takvog bloga se krije snobizam, a to nisam ja. Ja sam "ova" ovdje sa srcem i dušom, sa svojim stajalištem i poštenim životom. Imam svoj pogled na život, na bisere iz života. Sada kada sam spomenula biser, skrenut ću pažnju na blog od meni drage "Pearl" koja piše iz dalekog nam svijeta. Piše na način koji se meni sviđa (možda se vama neće svidjeti ali to je stvar ukusa). Meni dragi blogovi su u mom linku. Izdvojila bih još neke: "Crni Isus" piše priče iz svog života, "Krijesnica" ima zanimljivih tema i rasprava. Želite se nasmijati, tada pogledajte "Vicevi>fun" (tu se čak i ja nalazim kao mala pomoć), "1Njofra" ima izvrsne fotografije koje je potrebno komentirati na humorni način. Na žalost tu ima više poziva i pozdrava nego pravih komentara (što nije kriv vlasnik posta). I tu sam ostavila trag jer imam svoj baner "i to je život".
Želite li znati kako je težak život u Sahari, svratite do "Trbuhom za kruhom" Kako se opušta i zabavlja to zna "Bane"., Što se sluša u Japanu zna "Ayumi". U ptrazi za Svetim gralom je "Dado". Posebne otkačene fotografije ima "Danči" (gdje ih samo nađe?). "Korak od sna" i "Biti bolji" pišu o temama koje vrijedi pročitati. O crkvi, oko nje i protiv svećenika rat vodi "Ateizam" a "Arhangel" ima predivnih tema i krasnih vlastoručno izrađenih ikona. Njih naj češće napadaju svi koji su povijest markirali i o povijesti pojma nemaju. 
Nikako da čitaoci nauče, da mi pisci svojih postova izražavamo svoje mišljenje, da nam je to mali ispušni ventil. Na svom blogu možemo pisati što želimo i kako želimo. Nema smisla da nas napadaju i pljuju, samo zato što se netko ne slaže sa nama. Umjesto pljuvanja i glupog komentiranja puno je jednostavnije kliknuti na neki drugi blog. Ako ja volim ribolov to mi ne daje pravo da pljujem po onima kojima je to glupo potrošeno vrijeme. Meni je glupo kad 11 muškaraca trče za loptom (novcem), ili kad se gleda tenis od kojeg me zabole vratni mišići (ljevo, desno, ljevo,desno...), ali i to pretrpim u ime sporta ili osobe uz sebe. 
Tko sam ja da smijem nametati nešto svoje nekome kome je moje nepoznato ili neprihvatljivo? Kako bi izgledalo da sad počnem soliti pamet svima sa smeđim očima, da smo bolji mi sa plavim, da su tamnokosi bolji ljubavnici, da su žene bolji kuhari (svjetski poznati kuhari su muškarci)? Takva razmišljanja i nametanja ja nazivam "plitki mozgovi" 
Vračam se na blogove. Imam osječaj da večina piše postove za druge a ne za sebe. Bitan im je broj komentara, pa se nađe 66 komentara od samo 3 iste osobe (već spomenuti pozivi, želje i pozdravi).
Kriteriji za Cool i Almost cool blog je totalno smiješan. Bitne su slike i komentari, pa se na tim listama nađu ona već spomenuta djeca koja se kroz komentar dopisuju ili slike obiteljskog nedjeljnog stola. Volim pogledati kvalitetne fotografije, one na kojima je stalo vrijeme, gdje je zabilježen neki važan trenutak (poplave, požari, nesreće). Namještene fotografije su ipak za obiteljski album, za uspomenu sebi ne za nas čitaoce. Ako se takvim blogom želi pokazati tko što ima i kako živi, onda je to po mome mišljenju jadno. Ima blogova koji su toliko kičasti i blješte da ih je nemoguće čitati. Pozadine znaju biti iritantne za oči, a dokaz tome je činjenica da vlasnici takvih blogova to ne primječuju jer su osljepili od vlastitog remek-djela. 
Čak i boje na postu vrište "u pomoć, promjeni me"!
Kao što vidite ovaj puta sam "mali kritičar" na svom blogu. Dala sam si oduška i izbacila iz sebe svoje doživljavanje tuđih blogova. Na svom terenu sam ja gazda i pišem što hoću. Nikog nisam kritizirala imenom pa ako se netko nađe uvrijeđen ja tome nisam kriva. Svatko ima pravo na svoj izražaj, a ja na svom blogu imam pravo napisati "koliko tu gluposti ima".
Voljela bih znati vaše mišljenje o temi "blogovi". Prihvačam sve komentare jer svatko ima pravo (na mom blogu) na svoje mišljenje ali ne i na pljuvanje u dalj. 
Post je objavljen 18.06.2007. u 03:17 sati.