Anchi, i to je život !

26.02.2009., četvrtak

212. Trenutak istine ???

Prvo da se malo opravdam što sam preskočila tipkati o Valentinovu i Fašniku...ali toliko je toga bilo već na tu temu da mi se jednostavno neda ponavljati. Svi znamo i tko je bio i što je radio Valentin, od kuda kreće taj dan, svi znamo da smo i ove godine spalili krivog Fašnika, jer pravi, onaj koji treba gorjeti još uvijek drma svojom strankom i ljepom našom.

Danas imam dvije teme, jedna su reklame na televiziji, a druga tema je Trenutak istine.

Tema prva:
Šok, gledam i ne vjerujem kaj vidim...jedan malo krvav hračak pljunut u lavabo...gledam dalje, drugi hračak malo jače krvav je hračnut u bijeli lavabo...nemogu pomaknut oči sa svog Samsunga...i eto treći jako krvav hračak pada u bijeli lavabo...užas...nakon toga sljedi komentar, reklama za pastu za zube od koje niko nebu hračkal krv u lavabo.
Ma prestrašno...fuj. Onaj tko je osmislio ovakvu reklamu trebao bi dobiti doživotnu zabranu rada u bilo kojem marketingu.

Reklama druga.
" Mama meni se kaka"
"Pa idi kakati sine"
"Meni se kaka, ali idem kakati kod prijatelja"
Reklama je to za miris u zahodu...
POUKA: ako ne želite čistiti wc za vlastitim djetetom, mužem, nemojte nikada kupiti nikakav miris za wc, pa će djete srati kod prijatelja, a muž gdje stigne. Koja je tu pouka za djecu koja se naprosto hrane reklamama??? Ići srat k susjedu, prijatelju jer tamo miriši???
Jebem ti hrvatsku televiziju i kretene koji odobre takve reklame.

Tema druga:
Ne znam kako Vi, ali ja gledam taj šou zvan Trenutak istine. Reklama za taj šou ide od prilike ovako: "Traži se najiskreniji Hrvat...bla...bla...bla...
U svakoj emisiji otkrijem da ja ne bih imala hrabrosti prijaviti se u taj šou jer bi svojim nastupom šokiraka prijatelje, znance i meni drage osobe. Zašto?
Pa zato što sam u nekim trenucima svog prebogatog života radila ono što danas gledajući na to i nije baš pohvalno. Ma svi smo bar jednom napravili nešto zbog čega bi se danas trebali nekome opravdavati ili ispričavati. Poznavajući sebe definitivno bih bila zanimljiva gledateljima, ali bio bi to krvavo (kao hračak od malo prije) zarađen novac. Mogla bih pokupiti novac i odseliti iz Zagreba...da, to bih mogla.

Po svemu onome kaj se može čuti u tom šou programu, došla sam do zaključka da se zapravo šou treba zvati "Trenutak poštenja" jer zapravo lako je biti iskren, ali teže je biti pošten. Neko je nekog varao, neko je nekog oblajavao, neko nebi vratio nađen novac i kartice, neko spava sa maminom prijateljicom, neko sa ženinom sestrom...sve to i nije neka istina...sve to je zapravo veliko nepoštenje prema okolini, osobama sa kojima živimo ili radimo.
ZAKLJUČAK: u Hrvatskoj nema ni jedna poštena osoba, iskrenih se još i može naći, ali jebem ti ja tu iskrenost kad se temelji na nepoštenju.
Ja definitivno ne mogu, neću i ne budem bila u tom šou programu iako bi to bilo jako zabavno.

Mali dodatak za žene kuharice (s malim zakašnjenjem)
"Recept za dobru mušku krafnu"

Uzmite grudu bezobličnog tjesta (dobiveno od majke-svekrve) u ruke,polagano, sasvim nježno ga gnječite između dlanova,
oblikujte malu lopticu.
Lopticu tjesta pokrijte krpom i pustite da se na toplom polagano diže (na tjesto mislim) Kad se digne (i dalje je riječ o tjestu), ubacite ga u vruće ulje, jako vruće ulje. Tjesto neka cvrći, neka osjeti vrućinu. Neka se tako pati pune 2 minute. Okrenite ga, neka se pati tj. ispeče i na drugoj strani Kad mu se zarumeni i drugi obraz, kada dobije zlatnožutu boju, položite ga na na bijelu plahtu-salvetu da malo ohladi. Onako još , ponovo ga uzmite u ruke i unutrašnjost mu napunite pekmezom od marelice, Da bi naše tjesto bilo slatko, pošećerite ga fino mljevenim šećerom u prahu...i to je to.

Iz bezoblične mase, grude tjesta (mamin sin)
napravile smo predivnu zlatnožutu krafnu
ispunjenu finim slatkim pekmezom (naš muškarac).

OPREZ : krafne vole i druge žene, zato brzo označite svoju krafnu sočnim ugrizom.
To je sad samo vaša muška krafna.

Krafna je sretna jer je recept uspio.
Ako vam ipak ne uspije recept od prve, ne brinite.
Pa nije teško napraviti novu krafnu, brašna i jaja ima u svakom dućanu.

Voli Vas Ančica.

- 10:12 - Komentari (28) - Isprintaj - #

05.02.2009., četvrtak

211. up date

Pročitajte, drage moje žene-čitateljice, vrijedi znati, vrijedi možda malo čak i promjeniti stav o životu.
Pročitajte...i sjetite se
IMATE SAMO JEDAN ŽIVOT
I VRIJEDI GA ŽIVJETI OVDJE I SADA .

od Erme Bombeck
(napisano kad je otkrila da umire od raka)

Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.

Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.

Manje bih pričala i više slušala.

Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.

Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.

Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.

Preuzela bih više odgovornosti koje je nekada nosio moj muž.

Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.

Sjela bih na travnjak (bez obzira na zelene mrlje od trave).

Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više vremena bih provodila promatrajući život.

Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.

Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.

Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke prije ručka" ili "Pričekaj, gledam dnevnik-film"
Bilo bi puno više Volim te umjesto Žao mi je.

Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.

Prestanimo se znojiti zbog malih stvari.
Prestani brinuti o tome tko te ne voli, tko ima više ili tko što radi.

Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole, koji nas poštuju

Što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno?

Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.

- 15:12 - Komentari (18) - Isprintaj - #

03.02.2009., utorak

210. Uglavnom bezopasna

Otkrivši razlog zašto ne primam mailove, otkrivši razlog zašto nema odgovora na moje mailove....ostala sam u šoku, bez rijeći.

Naime meni draga virtualna prijateljica koju nikada nisam vidjela, ali sa kojom sam razmjenila misli i misli, riječi i riječi...preminula je, a nikada mi nije ni rekla da ju bilo što boli. Živjela je u mom jezičavom virtualnom svijetu kao osoba imenom bloga "Život na visokoj štikli".

Blog nastavlja pisati njena kćer...obavezno posjetite stranicu, ohrabrimo ženu koja nastavlja ići maminim "štiklama".

http://uglavnombezopasna.blog.hr (ima je u mojim linkovima...kliknite)

...bol koju osjećam, suza u oku...prestrašno...

ZBOGOM PRIJATELJICE, pogledaj nas ponekad...tamo odozgo...

- 17:39 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>