A sad komentar...Nisi jedina koja razmišlja o tome.Mislim da s vremena na vrijeme svi o tome razmišljamo ,samo netko više netko manje.Problem nastaje onda kada se ljudi sasvim neopravdano suzdržavaju otvoreno govoriti o tome iz straha da ne ispadnu novi E.A.Poe da ne ispadnu morbidni iako je to apsolutno razumljivo i to je ono što nas čeka.Ja isto u zadnje vrijeme dosta često razmišljam o tome.Razlog uzimanju odmora bila je između ostalog i zasićenost ovim opipljivim stvarima.-Kao da se sve što se moglo steći steklo a da sam se usput izgubila.Moju opsjednutost putovanjima tata je prokomentirao "Nema tog putovanja na koje bi mogla otići a da sebe ostaviš kod kuće"...ja to ZNAM,al me tješi kako bi novi krajolici odvratili pozornost od rutine iznutra..Smrt?Nije to loša stvar ,a u klinac...svakako nas sviju čeka..Dalaj Lama, "domaća " interpretacija života u onostranstvu..Bože moj meni niti jedna ne paše...Znači li to da ni tamo neću imati mjesta?Možda ćemo nas dvije sjediti u magarećoj klupi radi hereze::):):)
20.09.2007. (07:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
razmišljanje o neminovnom kraju je posve normalno dok nas previše ne zaokupi a kod tebe je to vjerovatno normalna faza propitivanja i sazrijevanja pozdrav s otoka
20.09.2007. (07:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"...Sve grijeh do grijeha..."....prije bih rekla, hrabrost do hrabrosti...i još k tome, ako nemaš grižnju savjesti pri tim svojim malim radostima, onda bih rekla da si zbilja iznimna žena. Razveselim se svaki put kad pronađem ljude koji ne gledaju na život kao na šprancu rođenje-patnja-smrt, nego ga žive i ne libe se, bez srama i predbacivanja pogledati preko ramena i reći: To sam ja!!!
20.09.2007. (08:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na tren sam pomislila kakav bi bio svijet da me nema.Isti.Pa se vrtim u tom krugu.Ipak,voljela bih što duže ostati na tom vrtuljku. Što se tiće imena posta,nije bilo namjerno.Ali ti to ionako kužiš?
20.09.2007. (09:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dok sam bila mala curica, bojala sam se ići spavati jer sam se bojala da ne zaspem zauvijek, bilo mi je to nočna mora, bojala sam se smrti i bojala sam se da ne umre netko tko mi je blizak i koga jako volim, kako sam odrastala pokušala sam ne misliti na smrt, i dalje sam se užasno bojala... prije tri godine umro mi je djed (prva bliska osoba od kako živim) i tad sam se prvi put suočila s smrću nekoga koga volim, jako bolno iskustvo... ne da se bojim manje, nego počela sam drugačije to prihvaćati, ako je to došlo za njega, doći će i za mene i na poslijetku ako sam toliko toga proživjela, i još ću nadam se proživjeti, zašto se bojati nećega što su i onako prošli svi koji su ikada živjeli... a što dolazi poslije, ne znam, no bojim se i činjenice da možda ne dolazi ništa, da se samo pretvorimo u prah i nestanemo, to mi je nočna mora... pozdravljam
20.09.2007. (09:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ti da šutiš zbog neznanja? Pa jesam li ja na pravom blogu? Hmm.... Ah, smrt!!! Ja je vidim kroz dvije dimenzije - ono svakodnevno ili periodičko umiranje tebe starog ili stare da bi se rodilo nešto novo u tebi, koje će opet u nekom trenutku umrijeti ako to dopustiš. Fizička smrt, eh, kad bi ljudi zaista ZNALI da će umrijeti, tko zna kakav bi svijet bio. Možda bolji, a možda i ne. Anastazijaa, ja mislim da svijet ne bi bio isti kad tebe ne bi bilo. Ne bi te bilo na Anchinom blogu. Tu smo s nekim razlogom. Kojim? Ne znam. Možda smo tako sami poželjeli u nekoj drugoj dimenziji. Baš netom pročitah na Vedskoj znanosti da smo unaprijed predodredili svoj sadašnji život - mavala ti, ne mavala - dođe ti na isto. Dakle, papaj, puši, diši i ... piši. Ovo je tek komentar. Što sam starija, imam sve manje stavova o nekim ključnim temama, tak' da ne bi imala kaj za dodati. Samo da se još do kraja ukomotim u ovom bestežinskom stanju na fizičkom svijetu. Ak sam tak odlučila tam negdje. Možda je živjeti u potpunosti se prepustiti samome sebi, a tu smo da naučimo kako se to radi. Tebi čista petica. I pusa.
20.09.2007. (09:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zašto se bojati smrti pa i ona mora doć u određenom trenutku nekima prije nekima kasnije, no bitno je život živjeti na način kad ti smrt zakuca da ne zažališ zbog propuštenoga! Punim plućima draga, da baš kako si rekla!! :))))
20.09.2007. (10:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oho, anchi se već pretplatila na pakao. fino fino... moje skromno mišljenje je da 99.9% nas trati dane koji su nam dani, baveći se raznim, za kozmos nevažnim pizdarijama- od školovanja i radnog vremena nadalje... ali tu postoji i onaj prizemniji aspekt, a zove se sitost i krov nad glavom, i na tom ispitu nas 99.9% uredno pada.
20.09.2007. (11:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja u posljednje vrijeme razmišljam o dalmatinskoj zagori, o čuvanju koza podno neke planine.
smrt me ne zanima, kad dođe, suočit ću se s njom. u biti, smrt je prekrasna stvar. tjera nas na razmišljanje o životu. i pruža utjehu, jako često. (barem meni)
e, al više ne želim filozofirat o tome. dosta mi je mog sumnjivog znanja koje služi prepucavanju, i jačanju ega.
i ako skupim hrabrost o kojoj si nešto rekla, ako prihvatim mnogi rizik vezan uz taj posao. možda stvarno postanem mudri kozar. i tamo na planini nađem mir. to bi bilo baš guba ;)
lijep pozdrav, zazen
20.09.2007. (12:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...ja vjerujem u reinkarnaciju,zapravo misao da ću se roditi kao netko/nešto drugo me tješi jer ne mogu zamisliti kako je to kad čovjek umre i ne vraća se više nikad na svijet-mislim da su naše duše puno vrijednije od toga.vjerujem u boga,redovito se molim,ali to ne znači da moram vjerovati u neka kršćanska "pravila". ...i ponekad se bojim da sa svoje 22 god. nisam napravila koliko sam mogla,inače jedan od mojih najvećih strahova je da "neću stići",zato sam za to da se puno puta treba riskirati i sve slične stvari koje čine život zanimljivijim i slađim... ...SAMO TI ŽIVI I DALJE,UŽIVAJ!TAKO TREBA! :*
20.09.2007. (15:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*BANE ti me uvijek šokiraš. JA po tvom ukusu? Pa kaj ti treba još jedna mama??? Zanovjetam, prigovaram, kritiziram... jedina kvaliteta je ŽIVIM ŽIVOT i dišem punim plučima nikotina...
20.09.2007. (23:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja imam jednu frendicu koja mi uvijek na temu smrti ili bolesti kaze: " Ma nema tebi smrti bez toljage". Onda se obje dobro nasmijemo i nastavimo zivjetu zivot punim dahom! Uzivaj dok mozes ili dok te Vanzemaljac pusta. Zivjela!
23.09.2007. (04:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Njofra
a ja mislim da svi mi imamo neke zadatke na ovom svijetu i kad ih izvršimo nismo više potrebni
20.09.2007. (03:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANCHI, i to je život !
*1NJOFRA:
Što ti radiš budan u ovo doba jutra???
To je moje vrijeme za šetanje po blogovima
20.09.2007. (04:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ohimesama
hahaha. neznam, nisam to kod nikog jos vidla.
jednostavno-nezelim vise objavljivati svoje
tekstove.
nema tu nikakvog stosa.
hm, za nadodat?
definitivno ne.
isto tako i ja razmisljam.
nazalost. volim uvijek usprotivit se.
hah.
20.09.2007. (05:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
krijesnica
Evo mene ...Jel gotova kava?:):)
20.09.2007. (07:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
krijesnica
A sad komentar...Nisi jedina koja razmišlja o tome.Mislim da s vremena na vrijeme svi o tome razmišljamo ,samo netko više netko manje.Problem nastaje onda kada se ljudi sasvim neopravdano suzdržavaju otvoreno govoriti o tome iz straha da ne ispadnu novi E.A.Poe da ne ispadnu morbidni iako je to apsolutno razumljivo i to je ono što nas čeka.Ja isto u zadnje vrijeme dosta često razmišljam o tome.Razlog uzimanju odmora bila je između ostalog i zasićenost ovim opipljivim stvarima.-Kao da se sve što se moglo steći steklo a da sam se usput izgubila.Moju opsjednutost putovanjima tata je prokomentirao "Nema tog putovanja na koje bi mogla otići a da sebe ostaviš kod kuće"...ja to ZNAM,al me tješi kako bi novi krajolici odvratili pozornost od rutine iznutra..Smrt?Nije to loša stvar ,a u klinac...svakako nas sviju čeka..Dalaj Lama, "domaća " interpretacija života u onostranstvu..Bože moj meni niti jedna ne paše...Znači li to da ni tamo neću imati mjesta?Možda ćemo nas dvije sjediti u magarećoj klupi radi hereze::):):)
20.09.2007. (07:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saraja azra
razmišljanje o neminovnom kraju je posve normalno dok nas previše ne zaokupi a kod tebe je to vjerovatno normalna faza propitivanja i sazrijevanja
pozdrav s otoka
20.09.2007. (07:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čudna
"...Sve grijeh do grijeha..."....prije bih rekla, hrabrost do hrabrosti...i još k tome, ako nemaš grižnju savjesti pri tim svojim malim radostima, onda bih rekla da si zbilja iznimna žena. Razveselim se svaki put kad pronađem ljude koji ne gledaju na život kao na šprancu rođenje-patnja-smrt, nego ga žive i ne libe se, bez srama i predbacivanja pogledati preko ramena i reći: To sam ja!!!
20.09.2007. (08:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baustela misli
ja necu nikada umrijeti! kakve su to gluposti...
i to o grijehu! nist nije grijeh!
:)
20.09.2007. (08:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anastazijaa
Na tren sam pomislila kakav bi bio svijet da me nema.Isti.Pa se vrtim u tom krugu.Ipak,voljela bih što duže ostati na tom vrtuljku.
Što se tiće imena posta,nije bilo namjerno.Ali ti to ionako kužiš?
20.09.2007. (09:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O.K.
dok sam bila mala curica, bojala sam se ići spavati jer sam se bojala da ne zaspem zauvijek, bilo mi je to nočna mora, bojala sam se smrti i bojala sam se da ne umre netko tko mi je blizak i koga jako volim, kako sam odrastala pokušala sam ne misliti na smrt, i dalje sam se užasno bojala... prije tri godine umro mi je djed (prva bliska osoba od kako živim) i tad sam se prvi put suočila s smrću nekoga koga volim, jako bolno iskustvo... ne da se bojim manje, nego počela sam drugačije to prihvaćati, ako je to došlo za njega, doći će i za mene i na poslijetku ako sam toliko toga proživjela, i još ću nadam se proživjeti, zašto se bojati nećega što su i onako prošli svi koji su ikada živjeli...
a što dolazi poslije, ne znam, no bojim se i činjenice da možda ne dolazi ništa, da se samo pretvorimo u prah i nestanemo, to mi je nočna mora...
pozdravljam
20.09.2007. (09:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samohranamajka
Ti da šutiš zbog neznanja? Pa jesam li ja na pravom blogu? Hmm.... Ah, smrt!!! Ja je vidim kroz dvije dimenzije - ono svakodnevno ili periodičko umiranje tebe starog ili stare da bi se rodilo nešto novo u tebi, koje će opet u nekom trenutku umrijeti ako to dopustiš. Fizička smrt, eh, kad bi ljudi zaista ZNALI da će umrijeti, tko zna kakav bi svijet bio. Možda bolji, a možda i ne. Anastazijaa, ja mislim da svijet ne bi bio isti kad tebe ne bi bilo. Ne bi te bilo na Anchinom blogu. Tu smo s nekim razlogom. Kojim? Ne znam. Možda smo tako sami poželjeli u nekoj drugoj dimenziji. Baš netom pročitah na Vedskoj znanosti da smo unaprijed predodredili svoj sadašnji život - mavala ti, ne mavala - dođe ti na isto. Dakle, papaj, puši, diši i ... piši. Ovo je tek komentar. Što sam starija, imam sve manje stavova o nekim ključnim temama, tak' da ne bi imala kaj za dodati. Samo da se još do kraja ukomotim u ovom bestežinskom stanju na fizičkom svijetu. Ak sam tak odlučila tam negdje. Možda je živjeti u potpunosti se prepustiti samome sebi, a tu smo da naučimo kako se to radi. Tebi čista petica. I pusa.
20.09.2007. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
little bluestar
zašto se bojati smrti pa i ona mora doć u određenom trenutku nekima prije nekima kasnije, no bitno je život živjeti na način kad ti smrt zakuca da ne zažališ zbog propuštenoga! Punim plućima draga, da baš kako si rekla!! :))))
20.09.2007. (10:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Đus
oho, anchi se već pretplatila na pakao. fino fino... moje skromno mišljenje je da 99.9% nas trati dane koji su nam dani, baveći se raznim, za kozmos nevažnim pizdarijama- od školovanja i radnog vremena nadalje... ali tu postoji i onaj prizemniji aspekt, a zove se sitost i krov nad glavom, i na tom ispitu nas 99.9% uredno pada.
20.09.2007. (11:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zazen
ja u posljednje vrijeme razmišljam o dalmatinskoj zagori,
o čuvanju koza podno neke planine.
smrt me ne zanima,
kad dođe, suočit ću se s njom.
u biti, smrt je prekrasna stvar.
tjera nas na razmišljanje o životu.
i pruža utjehu, jako često. (barem meni)
e, al više ne želim filozofirat o tome.
dosta mi je mog sumnjivog znanja koje služi prepucavanju,
i jačanju ega.
i ako skupim hrabrost o kojoj si nešto rekla,
ako prihvatim mnogi rizik vezan uz taj posao.
možda stvarno postanem mudri kozar.
i tamo na planini nađem mir.
to bi bilo baš guba ;)
lijep pozdrav, zazen
20.09.2007. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dijana25
Molim te pročitaj moj blog. Hvala
20.09.2007. (13:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanja ...
Postoji smrt i smrt...ona moja i ona mojih...različito na njih gledam...
20.09.2007. (14:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
provinciopolis
Samo da ti zahvalim na lijepom mišljenju o mom očinstvu.Thanks:)Pozdrav,žurim...
20.09.2007. (14:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PiLePiLeNcE
...ja vjerujem u reinkarnaciju,zapravo misao da ću se roditi kao netko/nešto drugo me tješi jer ne mogu zamisliti kako je to kad čovjek umre i ne vraća se više nikad na svijet-mislim da su naše duše puno vrijednije od toga.vjerujem u boga,redovito se molim,ali to ne znači da moram vjerovati u neka kršćanska "pravila".
...i ponekad se bojim da sa svoje 22 god. nisam napravila koliko sam mogla,inače jedan od mojih najvećih strahova je da "neću stići",zato sam za to da se puno puta treba riskirati i sve slične stvari koje čine život zanimljivijim i slađim...
...SAMO TI ŽIVI I DALJE,UŽIVAJ!TAKO TREBA! :*
20.09.2007. (15:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANCHI, i to je život !
*ČITATELJI MOJI: upalim ja danas ovo čudo i imam kaj čitati.
Veliko hvala na odanosti što svračate na moj blog.
Pozdrav novim čitateljima.
*ĐUS: i pakao zna biti zanimljiv. Konačno, zar je ovaj život bolji?
Što mi se tamo može desiti a da mi to već sam život nije pružio?
*PROVINCIOPOLIS: ti si ko zec iz "Alice u...." onaj koji stalno nekud žuri
*ANASTAZIJA: ma sve je u redu.
*SAMOHRANA: hvala na petici. Ma znam ja šutjeti ali tad užasno patim, sve me boli...
20.09.2007. (17:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Viola (sul palco)
ne bojim se svoje smrti, bojim se smrti meni dragih osoba.
sto bude, bit ce.
carpe diem.
20.09.2007. (18:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anti - Bane
Treba živjeti život punim plučima. Ko ga j..e , ionako je samo jedan. :)
Ti si žena po mome ukusu.
20.09.2007. (21:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANCHI, i to je život !
*BANE ti me uvijek šokiraš.
JA po tvom ukusu? Pa kaj ti treba još jedna mama???
Zanovjetam, prigovaram, kritiziram...
jedina kvaliteta je ŽIVIM ŽIVOT
i dišem punim plučima nikotina...
20.09.2007. (23:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Black Pearl
Ja imam jednu frendicu koja mi uvijek na temu smrti ili bolesti kaze: " Ma nema tebi smrti bez toljage". Onda se obje dobro nasmijemo i nastavimo zivjetu zivot punim dahom! Uzivaj dok mozes ili dok te Vanzemaljac pusta. Zivjela!
23.09.2007. (04:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...