Pregled posta

119. Šoping...

Zahvaljujem se svima Vama, dragi moji čitatelji, na ljepim i iskrenim čestitkama upučenih meni i mojoj obitelji. Hvala i svima koji su me mailovima zatrpali, zahvaljujem na punom spremniku SMS poruka...a što da napišem osim veliko, veliko HVALA.
Blagoslovljeni mi bili.


Vračam se u svom lajavo jezičavom stilu...
Mrzim gužvu, mrzim nervozu, mrzim šoping centre, mrzim...
Što mi je?
Pa ovako:
Odlučim ja napokon otići u nabavku svega potrebnog ali i nepotrebnog za dolazeće blagdane. S obzirom da mrzim velike šoping centre, nagovore mene moji dragi ljudi da ipak još u ovoj godini posjetim taj tako izreklamiran šoping centar "A. m" u Novom Zagrebu. Dotični centar gledam sa svog balkona ali eto tek sada sam otišla to čudo pogledati.
Sam ulazak u onu klaustrofobičnu garažu mi je več digao tlak. Prvih sat vremena se ne računa, ne naplačuje se, ali od toga pola sata tražite mjesto za parkiranje. Mladi nadobudni tatini sinovi voze po toj garaži rely, gume cvile, a oni ponosno gledaju "tko me vidi, tko me vidi...".
Šetamo mi tako i zaključim da su svi kafići puni a Hrvati "kao" nemaju kunica.
Oko svakog kafića djeca vrište, bacaju se po onom mramornom podu doslovno nama šetačima pod noge, a mamice piju svoju kavicu i boli ih *urac što im djeca rade. Došlo mi je da jednog malog šutnem nogom. Ne, ne mrzim ja djecu, ja mrzim "neodgojenu" djecu. Djecu raznih mama koje umjesto da djecu puste da se istrče na livadi ili po nekom parku, dovedu djecu u šoping centar, da tu vrište, da se tu valjaju jer tu se neće zmazati valjajući se ko mali pajceki.
Razumijem da te mame žele popiti kavu ali neka im djeca budu na stolici pored njih, a ne nama pod nogama. Doživjela sam da su i nogomet igrali...
Na ulazu bi umjesto znaka da je psima ulazak zabranjen, trebao biti znak "zabrana ulaska mladih mama s neodgojenom djecom" ili " obavezno držanje neodgojene djece na uzici".
Vjerujte mi, psi se bolje ponašaju u društvu nego ova djeca, ma to nisu djeca, to su mali neodgojeni majmuni (iz predprošlog posta).
Oprostite mi "mame" ako ste prepoznalesvoju djecu i svoje ponašanje u mom postu.
Odem ja van iz tog šoping centra kupivši samo čizme za kćer, 100 eura. ("Otrove", pa kaj nisi našla skuplje???).

Drugi šoping centar (onaj žuti kod rotora u Zapruđu)
Tu je drugačija slika.
Skoro da nema kolica. Sve puno, ljudi se guraju, guraju i svoja kolica, naravno puna, do vrha puna...(opet ja zaključujem "a Hrvati nemaju novaca?")
I tu djeca trče ali i plaču, zovu i traže mamu koja je izgubila svoje djete u dučanu. Moje zločeste misli "neka, neka, stavi ga na lanac". Ne znam što da kažem o takvim roditeljima, znam da ću se zamjeriti svojom izjavom ALI JA TAKVIM RODITELJIMA NI HRČKA NE BIH DALA DA MI GA ČUVAJU.
O Bože Vanzemaljče zašto ovakvi imaju djecu a mnogi koji bi znali s djecom, djecu ne mogu imati?
Treba nam novi zakon i još jedno ministarstvo: "Ministarstvo za preodgoj neodgojene djece" ili bi trebala novo formirana vlada dati još jednom dotepencu vrhunsku lokaciju u Zagrebu za šoping centar u kojem bi mogli kupovati oni s neodgojenom djecom.
Ne mislim na roditelje koji svoju djecu drže za ruku, a ne mislim ni na one koji svoju djecu posjednu u tu istu košaru. Tko zna, možda roditelji ne znaju da svaka košara ima sjedalicu za djete. Kad bi se roditelji držali osnovnih pravila kulture i kada bi voljeli i pazili na svoje djete, tada me nitko nebi povlačio za rukav da me pita "jeste vidli malog dečka u zelenoj jakni?"
Ma to je prestrašno, izgubiti djete u dučanu gdje ima najmanje tisuću ljudi.

Stajanje u redu za blagajnu je bilo ravno 45 minuta.
Nakon potrpanih stvari u IKEA plavu torbu, blagajnica onako velikodušno kaže:- "odbijena Vam je kartica"
- Ma nemoj ! - graknem ja.
- Prošečite malo do telefona i nazovite dotičnu kartičnu kuću i provjerite usmeno - grakčem ja i dalje.
Ode ona. Nema je sljedečih skoro pola sata. Oni svi u redu koji su čekali iza nas, nama *ebu sve po spisku a mi mirno zapalili cigaretu i smijući se čekamo.
Eto blagajnice napokon (već sam pomislila da je na more otišla) i ispričava nam se na čekanju. Naravno, pao je sistem i nije mogla dobiti autorizaciju.
Izlazimo van nakon 4 sata i prasnemo u smijeh vidjevši Opel Vectru u koji su jedan po jedan ulazili Romi. Ravno 12 ih je sjelo u taj auto.
Vozač nam se nasmijao, potrubio i otišao. Bilo je to kao na skrivenoj kameri. Gledam i ne vjerujem, 12 ljudi u Vectru, bilo je samo troje djece, a ostali svi odrasli. Zamislite njihovu djecu nisam vidla da trče po dučanu a nisu ih ni izgubili. To je ipak malo za misliti, zar ne? Ili im je svejedno ako koje izgube, imaju ih oni još doma. Ironična sam, pa kaj onda?

Prolupala sam od ovih gužvi i megalomanskih trošenja nepostoječih kuna. Ljudi kupuju kao da se ponovo sprema rat: brašna, šečera, kave, mljeka, putra (na glavi), tjesta... (halo, pa samo je Božić, nije smak svijeta)

Malo o cjenama:
- purica samo 180 kuna (nema manja, ima samo još puno veća)
- odojak po 30 kuna (nema manji komad od 2.5 kile i dodatak pol glave)
- janjetina po 45 kuna (naravno dodatak pol glave a svaki komad oko 2-3 kile)
- ulje poskupjelo na 16 kuna po litri
- obična kokošja jaja po 17 kuna (10 kom)
- poskupjele i moje cigarete (pas im mater...)

Koliko me košta Božić?
- živaca (neprocjenjeno)
- kuna ??? (znat ću kad mi sve dođe na naplatu)

Kako ste Vi savladali ove lude pred blagdanske dane?

Sljedeći post: bude, bude...


Post je objavljen 27.12.2007. u 00:01 sati.