Hvala vam svima. Želim da vam 2005. donese sve ono što ste oduvijek željeli.Puteve koje ste oduvijek sanjali, zagrljaje koji će uvijek tješiti, poljupce koji će vas uvijek inspirirati, dio sreće koji vam je oduvijek trebao.
Uzmite moje riječi, mene samo bole.
Ušla sam u sjenu tvoje prisutnosti, mali otisak na mjesto kojeg ne mogu stvarno biti dio. A ipak, cijela.Nešto zbog čega se noću smijem ispod pokrivača.Nešto zbog čega sam iskidala ogrlicu od suznih kamenčića koju sam dugo pokazivala svijetu.Zajedno smo gledali kako se kotrljaju nizbrdo, a ti si me onda uštipnuo za bedro.Pričali su mi jednom da su ljudi krhki, zar netko u to još vjeruje?Istina je popucala mimo šavova i mi smo skupljali dijelove.Slučajno si me tada dodirnuo, poslije smo se dirali sami.Među mirisima posječenih stabala.Među tuđim rukama i pogledima.Negdje između čučnja i skoka.Podigao si mi bradu napol ispruženim dlanom, drugim krenuo niz tijelo.Gledam te, pomislio si.Gledaš me, vidjela sam.Moje si nedostatke pretvorio u gozbu.Moje male grudi u vrhove planina.Moja maštanja u stvarnost.Možda će baš to jednom biti razlika jučer od danas, ptice na kolodvoru opet će čekati moje mrvice.
Vezana za brod mjesto pramca.Siječem valove.Rastrgane i mokre kose, očiju slijepih od oluja.Usne su iskrzane vremenom i vjetrom, rane je pokrila sol.Hladno je i peče.Prelivena užadima da drže gdje trebam biti.Tragovi već urezani na koži i ispod nje, pokoja slomljena kost.Grlo prazno od urlika.U mislima pjesma.I vrpce na proljeću.Put je dug.Ali, putujem kući.
Tu i tamo, u sve kraćim intervalima, neka mesnata bol bi joj protresla tijelo.Poput pudinga.Bila je, ipak, preslaba da bi je razomamila, ostavljajući je u ugodnoj, mirnoj ošamućenosti, onakvoj kakva se ne javlja danima i kada dođe bude kao ljeto bez dna.Rubovi bi se lako mogli otopiti, samo ako ne misliš na njih.Groteska od vizije zagrize u um, djelići života kojeg je nekad poznavala, poneki izmučeni stih, rijeke u magli, buđenja u toplim krevetima.Naginjao se nad nju ritmom već poznatim i ugodnim.U tu se tamu prepustila s osjećajem sigurnosti koji ju je držao tek malo iznad tla, izravnao nelagode.Klizio je, jače ga je stegla nogama i pridigla se u nuđenju.Osjećala se kao mjesto gdje svi ulaze i izlaze, kuća puna soba.On bi joj pozatvarao prozore, kada bi bio ovakav.Sve do jednoga, rukom koja se nije kolebala.I onda bi u jedinom potezu izbio sav dim iz nje, vrisnula bi već sekundu ranije, iščekivanje je bridjelo ispod kože.Na raskršću postoje samo putevi koji se razilaze.
Njegov me dah pritisnuo uz obalu.Užarenu i meku.Napravio mi je krevet od školjki i brašnastog pijeska.Polegao na jastuke od morskih algi i prekrio valovima.Rekao je da sam pali anđeo i istrgnuo mi slomljena krila da ne patim.On je želio da budem žena.Toplih grudiju i jedrog vrata sa uznemirenim, nabreklim i oznojenim žilama.Volio me gledati dok dišem, dok se tijelo napinje i opušta.Mokrim je pijeskom pečatio moju kožu, rekao da ću tako biti samo njegova.Rukama je odlomio komad napukle stijene i njome mi među bedra utisnuo ime.Pomiješao je naše mirise i naučio me ljubiti.Svidjelo mi se biti ženom.Svidjelo mi se biti grješnom.
Rekao je da se skinem.Nisam to željela.Izvukao je nož.Odjeću je rasjekao i rastrgao.Ostala sam sama.
Ovo nije bila igra pogađanja.
Nakon svega.Još i to. (misericordia)
Praznina ruku siječe odjeću noći.Samoća boli. (walking)
Bog Eros ,ove noći, pojeo je svoje parče lubenice.Boginje su bile uplakane. (zaratustra)
Ladice stalno otvaram i zatvaram,bez reda i pomaka na bolje.Trenutak samo. (dino)
Dinje su prezrele,raspukle se na suncu.Što spaljuje zemlju. pussytto
Dah ti je još mirisao na mentu kada si ušao u sobu.Iza prozora su blještali vatrometi, noć je u trenu ostala sama.Ispuhnuo si oblak i pomislio na svježu travu.Znam sve tvoje poglede, one moje i one tuđe.Možda smo nekada bilo jedno.Možda smo se ovaj put samo sreli.Nisi palio svjetla, gledali smo se kroz žar cigareta.Palili tišinu.Dogodilo se nešto stvarno, nešto čega smo se oboje željeli sjećati.Krugovi mudrijeg su se sužavali, dotaknuo si me jezikom.Između niti.Onako kako treba.Onako kako znaš.Onako kako sam željela.Kroz kožu do mene.Preko svijeta, ispod mosta.Gdje sam najtanja.Tamo gdje me gotovo nema, a sva sam na jednom mjestu.Bez početka.Moje želje traju.Blude.Niti su zarezale kožu, proparale maštu.Dale ti novi sjaj.Oni ne znaju što mi radiš.Oni to žele.I ne mogu.
Nakon svega, iznenadila ga je nježnost kojom mu je ispirala rane.Očekivao je, gotovo se nadao, da će napraviti nešto čime će otvoriti tek skorene kraste.Noktom, možda čak i slučajno, zagrebati kroz rascvalu kožu.Bila je prepažljiva, preoprezna.Na njezinom je licu tražio strah kojim se hranio prošlih dana.Samo čista bezimena koncentracija.Nije čak ni uživala što ga vidi takvog.Rane poput svojih do sada je viđao samo na ženama.One su bile lijepe.Sanjala je, i u snu je čula glasove.Tišinu između kratkih zamaha njegovih pokreta.Došli su je spaliti jer se nije bojala.A lagala je.Probudila se stojeći na prstima poput dresiranog medvjeda.Publika bi silno uživala u ovom programu.Njezinom tijelu ispod razderane bijele tunike, netaknute kože.Vrijeme je kapalo niz rastopljenu svijeću.Leđa su je boljela dok se naginjala iznad njegove utrobe.Neki životinjski vonj pario se kroz šavove odjeće, željela ju je svu maknuti.Nije ni pokušao govoriti, usne kao da su bile premazane voskom.Prstima je drapao zemlju, tupost je bila gora od boli.Zašto ga skida, zar ne vidi da ga samo odjeća drži u jednom komadu, pitanje se tek počelo stvarati u glavi.Prepustiti se konačno njezinoj volji bilo je jedino i pravo.Komadi koje nije mogla izguliti s njega ostali su visiti u smiješnim krpama.Ni sa cipelama nije mogla ništa.Gotovo se nasmijao dok je smrznutim prstima ispetljavala lišće između vezica.Sada će otići.Dobro je tako.Poželio je već nešto konačno.Bljesnula mu je tijelom pred očima.Preko glave je povukla onaj komad krpe koji je tada prevukao preko nje, dajući joj lažnu nadu.Zatvorio je oči i želio je mrziti.Legla je kraj njega, uz njegovu krv.Izgledali su poput izmorenih ljubavnika.Iscijeđenih i samih.Nade sklupčane u klupko konaca ispod njezine glave.
Njegov povratak ubrzao joj je srce.Licem okrenuta prema zidu, nije joj smetala ni hladnoća ni gruba površina.Godilo je, štoviše, sakriti oči.Ne dopustiti da sve vidi.Prisutnost njegove pojave plazila joj je uz nogu.Znala je što može očekivati.Prići će kada on to bude želio.Čekao je tiho, s namjerom.Mogla je samo uvijati bokovima, onako sama od sebe.Tjerajući čežnju u nekim drugim smjerovima.Negdje gdje bi bila dobrodošla.Leđa izvinuta u čudnom luku, sada je možda i poželjela okrenuti glavu.Kako se približavao, shvatila je da to neće biti moguće.Svaki bi pokret značio molbu.Dodir koji je klizio kičmom ponovno je probudio strah.Preglasan udah ju je odao.Klimnuo je glavom s odobravanjem, iako ona to nije mogla vidjeti.Sve već ionako radi iz navike.Ona će biti posljednja.S njom će dovršiti krug.
Jedno je jutro donijelo dva dana.Jedan u meni, jedan izvan mene.Usred svijeta koji se raspada, stojim s rukama bez tijela i osjećam boje.Trebam dodire.Negdje ispod sebe, u dnu.Kada se vratim, ponovit ću ti sve svoje poljupce.Ljubit ću te toplo kada si bio umoran i trebao mir.Ljubit ću te bez glasa kada si saznao tužnu vijest.Ljubit ću te pogledima kada si mi pjevao.Ljubit ću te ispod sjene kada si se smijao.Ljubit ću te
uzdasima kada sam se budila prije tebe.Ljubit ću te ugrizima kada si me zadovoljio.Ljubit ću te pjenom kada si me mazio.Ljubit ću te osmjehom kada si me sanjao.Sjećam se svih.Ljubit ću te najbolje onda kada ćemo to najmanje trebati.
Hodam svijetom. Moja strast kao otvorena rana.Glatka kao ulje.Živa kao izgubljeno blago.Možda je pravi trenutak da ti priznam.Ista pred strancima, kad lažem sa željom.Okrutna, bez kontrole.Rasipajući razuzdano posljednje topline.Između suza, ali s krikom.Razmažena kao noć.Nestvarna kao uspomena.Trnje u kosi i slatko na usnama.Hodam svijetom.I kad se vratim, riječi će još uvijek biti ovdje.
Ima isti okus u ustima kao što bi, na primjer, imao povratak mladosti.Slinav ugriz od par zuba u žilavoj jabuci.Pala je noć i cvijeće je nepotrebno.Stari ljubavnik se vratio.Bogat i grješan, popuštajući sada već nekim drugim porocima, vratio se na njezine labuđe jastuke.Zadnja je noć odavno prošla, kletva koja je utjerala strah u kosti.Prerasla je potrebu da se žrtvuje za njega, da udovoljava pohotnim željicama.Ranije bi ljubljeno lice u prozorskom okviru izazivalo serije hihotavih malih vriskova pritisnutih dlanom da ne probude kuću.Sada je kuća prazna, a ruka na kotaču usporava korak.Zastao je usred prebacivanja težine, sasvim smiješno tako, s jedom nogom u zraku.Od pomisli da ga pogled na nju ledi u kralješcima, ovlažila se među nogama.Donja je usna drhtala, mogla ga je zagrliti i privući bliže, praveći se da ne vidi mahnitu gadljivost u očima.Sklopiti mu oči i gurnuti glavu u krilo.Kao nekad.Da je pomiriše.Nije se sjećala da je nadmoć pasala toliko dobro kada je ljepota tome bila razlog.Korištenje samo pobuđuje zgražanja, pravi se da ne vidiš.Znala je da mu nisu rekli.Ime koje su nekada svi skupo plaćali, sada šapuću, vraćajući valjda nježnosti koje bi nabrekla muškost zaboravljala tražući samo mjesto gdje će ubosti.No, više od toga zahvaljujući blagoslovu da bolest nije obilježila i njihova preljubnička lica.Nikada nije krivila njega, to bi bio poraz.Njegov je poraz bio što ju je pokušao zamijeniti drugom.Ne divnim i raznim ženama, ovakvim i onakvim, već samo jednom.U zamjenu za sve njezine.To je bila pljuska koja je dugo pekla.I vrhunac?Ah, ne.Vrhunaca je bilo još puno.Svaki viši i teži od onog prethodnog.Pristup kojima se skupo plaćao.Oni iz svog džepa, ona iz svog života.
Povukla se u svoju tišinu.Tražila je sigurnost bez svjedoka i slušača.Pažljivo pregledala sve uspomene i nasmiješila se nevažnima, kao što bi ubila škodljive kukce.Njezin zaštitni znak uvijek je bio stereotipni zvuk prijezira na stisnutim usnama.Tim se više na njoj vidjelo da je zaljubljena jer im je ljubav utisnula prilično dražestan izraz.A držala je tu ljubav u sebi poput male radoznale životinje u krletci.Ona nikada ne bi dopustila da je obuzme zasićenost, nakaza koja ubija i najživlju strast.Kad njezina lutka odigra ulogu, pospremi je u prašinu da miruje do nekog sljedećeg puta.Tako je mogla uzbuditi i ono već trulo u čovjeku, oboriti ga bez udarca prije nego li i izvuče svoju sablju, učiniti da klone pod težinom vlastite želje.Obilno se koristila kosom jer se njezina bujnost i dužina mogla smatrati ljepotom za sebe.Misli su joj se prevrtale glavom kao žene prije spavanja.Tko zna čega sve ima među tim plahtama.
Sjedio je za stolom i čekao.Luksuz negledanja na sat i titranje svijeća.Prstima je ravnao rub stoljnjaka, sve je moralo biti savršeno.Korake je prvo osjetio negdje pod jezikom, potom ih čuo kako odzvanjaju hodnicima.Ušla je bez riječi.Snagom vladarice zamahnula kosom i za sobom zatvorila vrata.Čista koža bez mirisa.Pobrinuo se da prostorija bude topla, da joj bude ugodno.Tako joj se bradavice nisu ukrutile kada je skinula haljinu.Sama se popela na stol, koljenom prema naprijed i obazrivo sjela.Pomaknula je guzu malo u stranu, istežući noge i ispružila se preko prekrivenog stola.Istegnula vrat i opušteno raširila udove.S užitkom je prolazio uz jela poredana na pladnjevima i birao od najboljeg.Predjelo od preprženih kockica kruha i rezancima sira rasuo joj je preko rebara.Odlučio se za umake od vlasca i šparoga, miješajući boje na njezinim glatkim nogama.Sočno meso pečene patke bilo je razrezano na komade.S pladnja joj ga je samo istresao u krilo.Sokovi svježe obrađene peradi cijedili su joj se niz stegna.Tada je prvi put uzdahnula.Povukla zrak u sebe tom silinom da je izbacila grudi uvis, pohitao je prema slatkom od krušaka i zalio ih njime.Po uzdrhtalim bradavicama štrcao slatkim vrhnjem.Usne prekapao čokoladom, u uho joj stavio malinu.Prekrivši joj gotovo cijelu nagost, napravi krug oko stola diveći se svojoj umjetnosti, dišući mirise hrane koju je pripremao cijelo poslijepodne.Pogled joj se zamaglio kada je prvi put osjetila njegove usne na sebi.Zatvorila je oči.Jezikom bi tu i tamo kupio zalogaje s tog zamamnog tijela.Liznuo nogu s umakom i zagrizao u patku.Gutao je brzo i pohlepno, oči su mu se širile od želje.Od predjela preko glavnog jela do deserta, uživao je u svakom malom detalju.Ispod nakupine slatkog osjetio je srce kako lupa.Nakon tri četiri brza ugriza pronašao ga je ispod sise i otrgnuo divljim pokretima od vena i arterija.Žvakao je punim ustima, nakostriješenih dlačica na vratu od uzbuđenja.Umrla je s vriskom.Tako dolikuje putenim ženama.
Provukao je ruku ispod dna njezine kičme i kao polugom je odigao malo u zrak.Nije znao baš što bi s njom, uzeo je nabrzinu ili luđački dugo zalijevao poljupcima.Da mu je biti oba, kad se jedan umori, drugi da je miluje i grije.Dok se jedan znoji nad njom, drugi da joj gricka butine.Jedan dok je pritišće uza zid, drugi da gleda.Poluzatvorenih očiju, nezanimanjem za njegove misli, namjestila se bolje na toj šaci.Nemoj mi sada odlutati.Opustio je ruku na kojoj je ležala i prste te ispreplete s drugom rukom preklopivši je sprijeda.Dlanom je upirao u nju, dlačice su mu bockale liniju srca.Uhvaćena u klinč, počela je proklizavati.Rukama se uhvatila za njegove, kao za sedlo.Ni jednom nije posustala, njezina su svršavanja bila poput juriša kopljanika samoubojica.One koji prežive, pri povratku dočekaju tek propupale mladice.Kiteći ih vijencima od ruža kojima su počupale trnje.Volio ju je gledati takvu.Kad na kraju vrhom jezika pokupi kaplje znoja s gornje usne.
Ispružila se na krevetu, odjevena samo u mrežaste čarape koje je dobila od prošlog ljubavnika.Lijeva je pukla, odmah ispod madeža na koljenu.Ne primijeti se, ne bi ih inače sada nosila.Nije mislio da bi ona ikada napravila takvo što.Još uvijek se nije opustio i stajao je iznad nje, naslonjen na ormarić u suprotnom zidu.Uhvatila je jastuk i jednom ga rukom nagužvala ispod sebe.Naslonila se i spustila glavu.Promatrala je bradavice kako se tresuckaju pod naletima srčanih otkucaja.Nervozno se nakašljao.Zar je što htio reći?Uzaludno se opirao.Iz njezine se mreže ne izlazi.Raširila se pred njim.Igrala se njegovom nelagodom.Nazvao je ranije toga dana, pitao može li doći, htio bi razgovarati.Znala je što će reći.Da ne može više tako, da nema razloga opraštati joj stvari za koje je siguran da će opet učiniti.Još je jače izvukla nogu i otkrila se.Znao je gdje je najranjivija.Ništa ne bi boljelo toliko kao kada bi se okrenuo i ostavio je tako, bez riječi.Za sve što mu je napravila, bar mu to može omogućiti.Spustio se na koljena, do samog kraja kreveta i uzeo joj stopala u ruke.Htjela je da ju ponizi, samo tako se mogla ispričati.U ovome se nije snalazila.Uhvatio ju je za obje noge, meko meso listova, i privukao k sebi.Razmaknuo kosu s lica i zagledao se u iscrtano, našminkano lice.Koliko je od nje tu ostalo?Čvrsto je uhvati za bradu i krajem plahte razmrlja to savršenstvo od usnica.Nije ju poljubio, nije se nasmiješio, nije pitao.Vratio je jastuk na mjesto, najmekši dio ostavio njoj.
Odgovore je tražila u knjigama.Nije izgledalo da pomažu.Birala je takve koje su na naslovnicama imale slike žena, upravo onakvih za kakve je mislila da bi privukle njega.Raskošne u boji i obliku.U većini naslova nalazila se riječ ljubav.Sve ih je pažljivo pročitala, činilo se da knjigama ne smeta njezino destruktivno obilježavanje stranica i rečenica koje su joj se učinile važnima.Ništa nije toliko depresivno kao društvo neželjene žene.Da li je ona željena?U knjigama koje je čitala, žene koje bi htjele osvojiti nekog muškarca jednostavno bi se došetale do njega, skinule odjeću i rekle im nešto poput uzmi me ili, na što je jednom naišla, napuni me svojom djecom.Nije se mogla zamisliti da to govori njemu.Ne, nikako to nije mogla zamisliti.Te su žene također bile i posebno obučene, crno i crveno omiljene boje, puno čipke i sitnih tajni na pravim mjestima.Ili bi se jednostavno pojavile samo u krznenoj bundici na njihovim vratima.A ispod samo tijelo.Okupano i namirisano.Meko žensko tijelo.I onda bi ti muškarci jebali žene, ubacivši i pokoji šamar u već živopisan prizor, a ona bi širila oči i skupljala slinu u ustima.Koji put zbog prijezira, ali uglavnom zbog divljenja.Ponekad bi nakon čitanja, kao hipnotizirana, sklapala knjigu i zaključavala se u kupaonicu.Živjela je sama, ali stvarni je svijet morao i trebao ostati s druge strane.Ovdje je sama nastavljala snove i priče.U kadi punoj vode, skrivena pjenom, da se ne mora gledati.
Moje ime je želja.Ne živim na papiru.Moje ime je tijelo.Ne drži me korijenje.Moje ime je pepeo.Ne hvata me vatra.
Priđi mi iza ramena.Sakrij se u moje grane dok žute oči ne krenu dalje.Ne gledaj u njih.Ne gledaj u mene.Dotakni me dok te ne znam.Brzo, jer sve će opet krenuti ponovo.Prije početka toliko toga još moramo napraviti.Ohladi mi misli.Otpetljaj udice.Koža ti je tako topla.Želim te.Sviđa mi se biti golom ispred tebe.U onom teškom mirisu koji dolazi nakon sutra.Diši.Ne zaboravi.Sakrij se između dvije crte na mom dlanu.Put nije važan.Tvoj prst na mom vratu.Putuje.Dah u koferima, među zgužvanim košuljama.Blizu si.Želim te.
Moje ime je grijeh.Što je iznad neba?
Nije li tvoje srce to koje si otvorila samo meni?Tražila od mene da zašijem tvoje rane?Odrekni se sebe, onda.Padni u blato i čekaj da te spasim.Porekni da si što jesi.Baci se pod moje noge i zaboravi vatru u sebi.Nemoj biti.I živjeti ćeš.Oslobodit ću te od patnje.Od nevinosti.Od straha.Ne želim te za sebe.Želim te za tebe.
Za te je novce mogao dobiti sve što je želio.Mogao je kupiti njezine misli i osjećaje na čitavih mjesec dana.No, on je tražio samo tijelo.Na jednu noć.Kretnje su joj bile obilježene tjeskobom početnice.Nije još radila za toliko novaca.Cijelu je svotu položio na stol, dipomatski time pružio ruku tješiteljicu.Možda je bila nesretna žena, ali tijelo joj je bilo prekrasno.Bijela put i crvene usne.Uhvatio ih je između dva prsta, jako stišćući, i natjerao je da klekne.Strah i suze u pogledu davale su joj čednost koja nije bila u skladu s tako velikim grudima.Koljena su joj se raširila i debelo meso na dnu trupa spljoštilo se naspram poda.Koraknuo joj je ususret, odmicala je glavu od njegovog međunožja dok nije shvatila da on želi da legne.Stopala su joj u tom položaju štrčala u visini bedara, a dojke se razlile svaka na svoju tranu.Pograbio joj je ruke, vezao šake za koljena crvenim vrpcama.Uvijek je u džepu imao vrpce u istoj boji, različitih dužina.Jauknula je kada joj je istegao zglobove, možda je to samo povećalo njegovu erekciju, samilosti na licu nije bilo.Nakon što je obavio vezivanje i par puta provjerio sigurnost čvorova naglo ih potežući na sve strane, odmaknuo se u stranu, zapalio cigaretu i sjeo na krevet.Udovi su joj se počeli hladiti.Nije se usudila sklopiti oči i trpjeti u tišini, gledala je u njegove noge strepeći od sljedećeg koraka.Zataknuo je cigaretu među prednje zube i skinuo jaknu.Kleknuo je pred nju tako bespomoćno raširenu i počeo štipkati nježno meso unutar butina.Oči je prikovala za žareću cigaretu i vidno odahnula kada ju je, ispuhujući glasno, odbacio negdje u kut.Tada je izvadio nož.Krenuo je njime od brade, prvo povlačeći nježno i polako i što se spuštao niže to je jače pritiskao i utiskivao u kožu.Sve jednako polako.Falusnom toplinom, nimalo hladno i okrutno.Sav se unio u to.Trzala je glavom, kao da odlučuje hoće li vikati ili ne.Drugom je rukom, ni približno toliko koncentrirano koliko onom s nožem, otkopčao hlače i zario se u nju dok je krv kapala između njih.Bio je brzo gotov.Nož je obrisao postrance preko njezinih bradavica, sklopio ga i stavio u plastičnu vrećicu.Izašla sam iz ormara tek kada sam čula da silazi niz vanjske stepenice.Odvezala sam je i prislonila čisti ručnik na nju.Protrljala malo zglobove i opustila mišiće.Jesam ti rekla da ne boli?
Suze u plamenu
Volim dočekivati te s tvojih putovanja.Osluškivati korake ispred vrata i pratiti sjene.I onda, kada te vidim, zaklopiti tu slatku bol ispod kože dok tražim koliko je tu još tebe.Koliko si isti, koliko si dao, koliko si uzeo od drugih.U tvojim dodirima tražim druge žene.Dok osmijehom šećeš po meni, trepćem kroz sjećanja.Volim tvoje nove pokrete.Poput stripa na zadnjoj stranici novina.Donosiš mi naglasak toplih krajeva, smiješ se kao gladno dijete pred korom kruha.Predaješ mi darove, nezamotane, jer ne moraju se skrivati.Noći u šaputanjima i jutra u kuckanju po zidovima.Pričaš mi o prašnjavim cestama i starcu na fotografiji.Pokazuješ mi svoje novo tijelo, borice ispod pogleda i oslabljeni zglob na nozi. Volim tvoj novi ritam.Naslađuješ se mojim uzdasima.Tvoja leđa ne skrivaju tajne.Nema tako pokvarenih pisaca kakva su naša bjesomučna buđenja.Stavljaš mi slatkiše na grudi.Volim avanture tvog jezika.Žrtvuješ me bogovima.Dajem ti pobjedu.
Često razmišljam da li je bilo nešto čime sam ti obilježila te zadnje dane.Ono obećanje dva dana ranije, možda.Ne, ne bih rekla da si nakon doručka više mislio na to.Koliko puta sam bila ljubomorna, to sam baš mogla i sakriti, zar ne?Uvijek sam znala da sam bila jedina.I tada, kad sam je vidjela.Lica zamrljanog suzama, slomljenu i samu.Ne bi propustila doći, i meni je značilo to što je ona tamo.U trenu kada sam se ja opraštala od svog svijeta, rukom u mojoj ruci tražila je od mene utjehu.Da sam barem mogla poludjeti i s vlastitom kosom u rukama istrčati iz crkve.Zagrlila sam je, osjećala joj tijelo u trzajima ispod mojih ruku.Dala sam joj ono jedino što mi je od tebe još ostalo.Moju ljubav.
Hrčeš dok spavaš.Ne mogu spavati zbog tebe, ali ti zato radim stvari zbog kojih se onako smijuljim dok se protežeš uz prvu kavu.Gledam te, tu gužvu od dlačica u nosu kako se migolji dok dišeš.I onda, isti taj nos kako negoduje kada te škakljam po gornjoj usni.Okrećeš se na bok, ljuto mi okrećeš leđa.Pa što...ni ti meni ne daš spavati.Otkrivam te polako, uvijek spavaš u boksericama.Zar se bojiš da ću biti zločesta dok ne paziš na mene?Spuštam ih lagano, tek toliko da mogu uvući ruku.Prst po prst.Stisnem se skroz uz tebe.Čujem kako mrmljaš nešto kroz frktaje.Ujutro ćeš me opet pitati čemu taj osmijeh.Nalaktit ću se na stol i mudro šutjeti.Što ne znaš, ne boli.
Kada iz svjetla uđeš u mrak, samo mrak i vidiš.Onda se u mraku nešto počne micati i vidiš tijela.I sobe.I tijela kako kroz sobe prolaze.Došla su mi sjećanja iz nekog prošlog života, trenutak ili dva, dovoljno da posrnem.Ja želim.Ludo i nimalo promišljeno, ali s namjerom.Zadovoljiti želju.Ali, ne popuštam odjednom, igram se.Sram?Možda bi mi trebalo malo toga.Stajale su nedaleko od mene.Prvog trenutka nisam primijećivala ili mi nije bilo stalo, ali onda su se svjetla pomakla i dodir koji bi muškarcu promakao kao značajan, ženi poput mene isključio je svijet.Niža je stajala ispred mene, okrenuta leđima.Zamišljala sam kako izgleda sprijeda, lice nije bilo važno.Viša je imala čudan ukus za oblačenje.Ili se to sada zove stil.Dotakla ju je dlanom ispod kose.Protrljala kožu između uha i vrata i onda pomirišala.Svjetla su se prebrzo mijenjala, neki su trenuci zauvijek izgubljeni.Namijenila sam im uloge u svojem filmu, ostala su tijela postala scena.Primakla sam ih bliže, miješanjem uvijek nastaju mirisi koji provociraju.Dale su mi da s njima radim što hoću.Ispreplela sam im ruke i prste uplela u kosu, primakla usne licu i vrškom jezika jedne istraživala onu drugu.Izazivale su me, bile su tako podatne.Žena je uvijek ranjivija u društvu druge žene.Jer samoj sebi želi dokazati da je drugačija od iste.Na izbor su im bile sve razlike, ništa nisam uskraćivala, jedna je ljubila sočno, druga je uvukla prst ispod majice.A na kost od rebra.Nije bila nježna, ali nije bilo uzmaka.Trag na koži izazvao je nuđenje u jedinom pokretu.Nešto poput poraza.Ne volim gledati gubitnike.Okrenula sam se i potražila nova tijela u novim sobama.Nije joj trebalo dugo da dođe za mnom.Čekala je da se okrenem i ispružila šaku ispred sebe.Ponekad ja nisam ja, ali tada sam prihvatila šaku.Prošla istovremeno svojom preko njezine lijeve i pomirišala joj dlan.Da, to je ona koju želim.Papirić iz šake još je u kaputu.
Viens, mon beau chat, sur mon coeur amoureux, retiens les griffes de ta patte.
Sjedila je sama za stolom, ako je ikada njezino prisustvo bilo samo.Pila je neko šarenilo od nekoliko pića, trenutni hit sa slamčicom.Profesionalno ukrućena kičma i prekrižene glatke noge.Pogledavao bi je u ogledalu iza šanka, morao se izdizati na prste da bi mu se pogled drznuo niže od dekoltea.Kosa joj se razlijevala ramenima kao maslac.Nikada ne bi odugovlačio s uletom više od minute nakon zadnjeg gutljaja.Taman koliko bi mu trebalo da pročisti grlo.Prišao je do stola i sjeo nasuprot.Samo je malo podigla pogled, ne gledajući baš u njega, možda negdje iznad lijevog ramena.Pokazujući mu da zna da je ovdje, ali da joj je to važno baš koliko i zdravstveno osiguranje konobara s mokrom pregačom.Podvukao je ruku ispod stola i uhvatio je za koljeno.Sada je već bila iznenađena, no mačka njezinog kova ne bi to pokazala, uvjeravala se.Namjeravala je podići čašu, ruka je zadrhtala pa je samo prstom pogladila rub.Stisnuo je koljeno, uhvatio rub haljinice između dva prsta kao štipaljkom i ustao zajedno s njom.Pravila se hladnom, ali ustala i sama, srameći se ustvari naglo otkrivenih bijelih bedara.Krenuo je prema izlazu gurkajući je pred sobom.U ovakvim bi rupama trebali iznajmljivati sobe na sat vremena.Nije mu se dalo voditi je u stan.Prošli su nekoliko mračnih haustora, uvijek se grozio toga da bi tamo mogao ugaziti u tuđu pišaću.Uvalio ju je u auto.Damica je samoinicijativno upalila radio.Još da je i zapalila cigaretu, možda bi je tresnuo.Ugasio je muziku bez najave i počeo spuštati njezino sjedalo.Možda je očekivala nekakvu romantiku, vraga, kakvu bi romantiku očekivala ženska koja ode s prvim koji ju ufaćka za koljeno.A opet, nekako ga je čudno gledala da mu je čisto došlo reći Jel biste mi dali da Vas pojebem, milostiva? Zadigao joj je haljinu, prilično mlako, istina, znao je on to i bolje, ona je zaječala.Mjenjač mu se zabio u bedro.Nagnuo se preko nje i preko sjedala, istiskavao grudi iz haljine i bavio se time cijelih pet minuta kada je primijetio da leži pod njim kako kakva krpena lutka, ruku uredno posloženih uz tijelo.Odmaknuo se od nje, pa je li živa ta žena.Nije ju ni pokušao poljubiti, crveni cerek na njezinim usnama nije ga nimalo privlačio.Nadao se žestokoj jebačini s neznankom, no ovo je ličilo na struganje krepane mačke s ceste.
Et laisse-moi plonger dans tes beaux yeux, meles de metal et d`agate.
Tvrdo je jutro zašlo u moju noć.I probudih se.Umivanje kao okomica vječnom nebu, prekrivena ogledala u kući korote.A srce puno kao jato divljih golubova.Razapeto na deset stoljeća i smiješak ili dva.Ne moraš znati da bi me želio.Ne moraš osjetiti da bi me dohvatio.Znala sam da ćeš zavoljeti moje male grudi.Ljubiti me od svega po malo.Dati mi kap opasnosti i uzdisaje koji traju.Za mene je to bio stari i novi dodir.Bio je rat, govorio je strah.Jesu li ti se vojske odmorile?Povedi ih opet u pohode na moje zemlje, svladaj moje ratnice i zaplivaj u mojim rijekama.Na rubu tisuća svjetova.Gdje samo najhrabriji maštaju.
Nisu našli ništa opasno u mojim ranama, ali istina, nisu ni pretjerivali.Nitko ne voli gledati izmrcvarenu ženu.Noć sam gledala uvis, kroz rešetke i smrad.Pod od samog kamena, prljav i hladan.Okovi su bili tu radi dekoracije straha, teško da sam mogla pobjeći.Jutro se na prozor popelo potrbuške, lijeno i gojazno prebacilo sjenu unutra.Pjevale su ptice.Žmirila sam kada su došli.Škripa i metalni udarci.Obrisala sam ruke o haljinu, nisam željela izaći s krvlju i blatom na njima.Krenula sam sama, usmjeravali su me dodirima, gotovo nježno.Tada sam se rastužila.Najgori mogući trenutak.Svjetlo je udaralo ravno na izlaz, skrivanje očiju blagim uzmakom protumačeno je usputnom smetnjom na križnom putu.Rulja.Odvratna bezuba rulja bez pojedinaca.Čudovišno more bez ijedne stijene koja bi ga razbila.Bacali su na mene uvrede, psovke i kamenje.Nisam se izmicala.Svaki bi pogodak značio komad boli manje kasnije.Razmicali su se preda mnom kao pred vojskovođom.Stup usred brda od suhog drveta.Možda pripremano s ljubavlju, ali sigurno s pažnjom.Dvije grube tople ruke uhvatile su me straga i povukle lanac preko haljine.Molila sam u sebi da me sveže čvrsto, da mi ne dopusti klecanje.Kraljica na svom tronu.
Pročistio je glas kašljem i mrgođenjem obrva, dovoljno snažno da utiša svjetinu.Pogledao me kratko prije nego što je počeo čitati, kasnije više ne.
"Svi je poznajete.Viđali ste je na ulicama, na prozorima i tuđim vratima.Razvratnicu u bijelim prozirnim haljinama, tako da ne možete s nje svrnuti pogled kada prolazite pored.A oni koji su gledali predugo, pokleknuli su i pali na koljena.Pred tom ženom.Davala se svima, lijegala na meko i na tvrdo.Ljubila muško i žensko bez razlike, poticala riječima i djelom na nezdravi blud.Primala u sebe i pod sebe starog i mladog, u najnepristojnijim pozama i uživala u tome.A kada bi koji, naglo probuđen, ustuknuo od trulog gnijezda među nogama joj, nije mu dala od sebe stisnuvši ga jače u kurvinjski mamac i nabijala se sama da ugasi ono što nije od ovoga svijeta.Ta se nije mogla ni pred slučajnim ili nevinim očima svladati, dodatno prisustvo još bi je jače gonilo na grijeh.Nije joj važno padaju li po njoj poljupci ili udarci, svaki će put zarežati na komad golog mesa, skvičati i urlikati poput kakve životinje tren prije nego li se smiri jer je dobila što je htjela.Nakratko.i onda sve počinje ispočetka.danas smo se okupili ovdje kako bismo svršili s njom.Neka gori u sjaju pakla koji je sama zapalila!"
Nisam primijetila kada se točno počelo iskriti među grančicama za potpalu, ali prvi dim mi se popeo do svijesti tren nakon zadnje riječi.Nije bilo smisla tražiti njegov pogled, kao ni poglede onih koje sam jednom bar usrećila.Prvo je počelo gušiti, vršci toploga tek su se penjali do stopala.Pucketanje kao zadnji nagovještaj otpora.Tada je zapeklo.da mi ruke nisu bile tako čvrsto vezane, trzajem bih si slomila kičmu.sve su svjesne kočnice popustile.Vrisak se probio kroz grlo.da sam mogla razmišljati, poželjela bih suze dami ohlade lice.Da sam mogla čuti kroz smrad vlastitih spaljenih nogu, zjapila bi oko mene tišina od užasa.Onda su nestali oblici i svijet se razlio preko ruba.Vriskovi su se istopili i pluća je zamijenio katran.Trajalo je predugo i bilo je bolno.Toliko da ne želim živjeti ponovo.
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.