Ima isti okus u ustima kao što bi, na primjer, imao povratak mladosti.Slinav ugriz od par zuba u žilavoj jabuci.Pala je noć i cvijeće je nepotrebno.Stari ljubavnik se vratio.Bogat i grješan, popuštajući sada već nekim drugim porocima, vratio se na njezine labuđe jastuke.Zadnja je noć odavno prošla, kletva koja je utjerala strah u kosti.Prerasla je potrebu da se žrtvuje za njega, da udovoljava pohotnim željicama.Ranije bi ljubljeno lice u prozorskom okviru izazivalo serije hihotavih malih vriskova pritisnutih dlanom da ne probude kuću.Sada je kuća prazna, a ruka na kotaču usporava korak.Zastao je usred prebacivanja težine, sasvim smiješno tako, s jedom nogom u zraku.Od pomisli da ga pogled na nju ledi u kralješcima, ovlažila se među nogama.Donja je usna drhtala, mogla ga je zagrliti i privući bliže, praveći se da ne vidi mahnitu gadljivost u očima.Sklopiti mu oči i gurnuti glavu u krilo.Kao nekad.Da je pomiriše.Nije se sjećala da je nadmoć pasala toliko dobro kada je ljepota tome bila razlog.Korištenje samo pobuđuje zgražanja, pravi se da ne vidiš.Znala je da mu nisu rekli.Ime koje su nekada svi skupo plaćali, sada šapuću, vraćajući valjda nježnosti koje bi nabrekla muškost zaboravljala tražući samo mjesto gdje će ubosti.No, više od toga zahvaljujući blagoslovu da bolest nije obilježila i njihova preljubnička lica.Nikada nije krivila njega, to bi bio poraz.Njegov je poraz bio što ju je pokušao zamijeniti drugom.Ne divnim i raznim ženama, ovakvim i onakvim, već samo jednom.U zamjenu za sve njezine.To je bila pljuska koja je dugo pekla.I vrhunac?Ah, ne.Vrhunaca je bilo još puno.Svaki viši i teži od onog prethodnog.Pristup kojima se skupo plaćao.Oni iz svog džepa, ona iz svog života.
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.