Volim dočekivati te s tvojih putovanja.Osluškivati korake ispred vrata i pratiti sjene.I onda, kada te vidim, zaklopiti tu slatku bol ispod kože dok tražim koliko je tu još tebe.Koliko si isti, koliko si dao, koliko si uzeo od drugih.U tvojim dodirima tražim druge žene.Dok osmijehom šećeš po meni, trepćem kroz sjećanja.Volim tvoje nove pokrete.Poput stripa na zadnjoj stranici novina.Donosiš mi naglasak toplih krajeva, smiješ se kao gladno dijete pred korom kruha.Predaješ mi darove, nezamotane, jer ne moraju se skrivati.Noći u šaputanjima i jutra u kuckanju po zidovima.Pričaš mi o prašnjavim cestama i starcu na fotografiji.Pokazuješ mi svoje novo tijelo, borice ispod pogleda i oslabljeni zglob na nozi. Volim tvoj novi ritam.Naslađuješ se mojim uzdasima.Tvoja leđa ne skrivaju tajne.Nema tako pokvarenih pisaca kakva su naša bjesomučna buđenja.Stavljaš mi slatkiše na grudi.Volim avanture tvog jezika.Žrtvuješ me bogovima.Dajem ti pobjedu.
Post je objavljen 08.12.2004. u 07:57 sati.