Viens, mon beau chat, sur mon coeur amoureux, retiens les griffes de ta patte.
Sjedila je sama za stolom, ako je ikada njezino prisustvo bilo samo.Pila je neko šarenilo od nekoliko pića, trenutni hit sa slamčicom.Profesionalno ukrućena kičma i prekrižene glatke noge.Pogledavao bi je u ogledalu iza šanka, morao se izdizati na prste da bi mu se pogled drznuo niže od dekoltea.Kosa joj se razlijevala ramenima kao maslac.Nikada ne bi odugovlačio s uletom više od minute nakon zadnjeg gutljaja.Taman koliko bi mu trebalo da pročisti grlo.Prišao je do stola i sjeo nasuprot.Samo je malo podigla pogled, ne gledajući baš u njega, možda negdje iznad lijevog ramena.Pokazujući mu da zna da je ovdje, ali da joj je to važno baš koliko i zdravstveno osiguranje konobara s mokrom pregačom.Podvukao je ruku ispod stola i uhvatio je za koljeno.Sada je već bila iznenađena, no mačka njezinog kova ne bi to pokazala, uvjeravala se.Namjeravala je podići čašu, ruka je zadrhtala pa je samo prstom pogladila rub.Stisnuo je koljeno, uhvatio rub haljinice između dva prsta kao štipaljkom i ustao zajedno s njom.Pravila se hladnom, ali ustala i sama, srameći se ustvari naglo otkrivenih bijelih bedara.Krenuo je prema izlazu gurkajući je pred sobom.U ovakvim bi rupama trebali iznajmljivati sobe na sat vremena.Nije mu se dalo voditi je u stan.Prošli su nekoliko mračnih haustora, uvijek se grozio toga da bi tamo mogao ugaziti u tuđu pišaću.Uvalio ju je u auto.Damica je samoinicijativno upalila radio.Još da je i zapalila cigaretu, možda bi je tresnuo.Ugasio je muziku bez najave i počeo spuštati njezino sjedalo.Možda je očekivala nekakvu romantiku, vraga, kakvu bi romantiku očekivala ženska koja ode s prvim koji ju ufaćka za koljeno.A opet, nekako ga je čudno gledala da mu je čisto došlo reći Jel biste mi dali da Vas pojebem, milostiva? Zadigao joj je haljinu, prilično mlako, istina, znao je on to i bolje, ona je zaječala.Mjenjač mu se zabio u bedro.Nagnuo se preko nje i preko sjedala, istiskavao grudi iz haljine i bavio se time cijelih pet minuta kada je primijetio da leži pod njim kako kakva krpena lutka, ruku uredno posloženih uz tijelo.Odmaknuo se od nje, pa je li živa ta žena.Nije ju ni pokušao poljubiti, crveni cerek na njezinim usnama nije ga nimalo privlačio.Nadao se žestokoj jebačini s neznankom, no ovo je ličilo na struganje krepane mačke s ceste.
Et laisse-moi plonger dans tes beaux yeux, meles de metal et d`agate.
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.