Za te je novce mogao dobiti sve što je želio.Mogao je kupiti njezine misli i osjećaje na čitavih mjesec dana.No, on je tražio samo tijelo.Na jednu noć.Kretnje su joj bile obilježene tjeskobom početnice.Nije još radila za toliko novaca.Cijelu je svotu položio na stol, dipomatski time pružio ruku tješiteljicu.Možda je bila nesretna žena, ali tijelo joj je bilo prekrasno.Bijela put i crvene usne.Uhvatio ih je između dva prsta, jako stišćući, i natjerao je da klekne.Strah i suze u pogledu davale su joj čednost koja nije bila u skladu s tako velikim grudima.Koljena su joj se raširila i debelo meso na dnu trupa spljoštilo se naspram poda.Koraknuo joj je ususret, odmicala je glavu od njegovog međunožja dok nije shvatila da on želi da legne.Stopala su joj u tom položaju štrčala u visini bedara, a dojke se razlile svaka na svoju tranu.Pograbio joj je ruke, vezao šake za koljena crvenim vrpcama.Uvijek je u džepu imao vrpce u istoj boji, različitih dužina.Jauknula je kada joj je istegao zglobove, možda je to samo povećalo njegovu erekciju, samilosti na licu nije bilo.Nakon što je obavio vezivanje i par puta provjerio sigurnost čvorova naglo ih potežući na sve strane, odmaknuo se u stranu, zapalio cigaretu i sjeo na krevet.Udovi su joj se počeli hladiti.Nije se usudila sklopiti oči i trpjeti u tišini, gledala je u njegove noge strepeći od sljedećeg koraka.Zataknuo je cigaretu među prednje zube i skinuo jaknu.Kleknuo je pred nju tako bespomoćno raširenu i počeo štipkati nježno meso unutar butina.Oči je prikovala za žareću cigaretu i vidno odahnula kada ju je, ispuhujući glasno, odbacio negdje u kut.Tada je izvadio nož.Krenuo je njime od brade, prvo povlačeći nježno i polako i što se spuštao niže to je jače pritiskao i utiskivao u kožu.Sve jednako polako.Falusnom toplinom, nimalo hladno i okrutno.Sav se unio u to.Trzala je glavom, kao da odlučuje hoće li vikati ili ne.Drugom je rukom, ni približno toliko koncentrirano koliko onom s nožem, otkopčao hlače i zario se u nju dok je krv kapala između njih.Bio je brzo gotov.Nož je obrisao postrance preko njezinih bradavica, sklopio ga i stavio u plastičnu vrećicu.Izašla sam iz ormara tek kada sam čula da silazi niz vanjske stepenice.Odvezala sam je i prislonila čisti ručnik na nju.Protrljala malo zglobove i opustila mišiće.Jesam ti rekla da ne boli?
Suze u plamenu
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.