Dah ti je još mirisao na mentu kada si ušao u sobu.Iza prozora su blještali vatrometi, noć je u trenu ostala sama.Ispuhnuo si oblak i pomislio na svježu travu.Znam sve tvoje poglede, one moje i one tuđe.Možda smo nekada bilo jedno.Možda smo se ovaj put samo sreli.Nisi palio svjetla, gledali smo se kroz žar cigareta.Palili tišinu.Dogodilo se nešto stvarno, nešto čega smo se oboje željeli sjećati.Krugovi mudrijeg su se sužavali, dotaknuo si me jezikom.Između niti.Onako kako treba.Onako kako znaš.Onako kako sam željela.Kroz kožu do mene.Preko svijeta, ispod mosta.Gdje sam najtanja.Tamo gdje me gotovo nema, a sva sam na jednom mjestu.Bez početka.Moje želje traju.Blude.Niti su zarezale kožu, proparale maštu.Dale ti novi sjaj.Oni ne znaju što mi radiš.Oni to žele.I ne mogu.
Post je objavljen 20.12.2004. u 22:57 sati.