Njegov me dah pritisnuo uz obalu.Užarenu i meku.Napravio mi je krevet od školjki i brašnastog pijeska.Polegao na jastuke od morskih algi i prekrio valovima.Rekao je da sam pali anđeo i istrgnuo mi slomljena krila da ne patim.On je želio da budem žena.Toplih grudiju i jedrog vrata sa uznemirenim, nabreklim i oznojenim žilama.Volio me gledati dok dišem, dok se tijelo napinje i opušta.Mokrim je pijeskom pečatio moju kožu, rekao da ću tako biti samo njegova.Rukama je odlomio komad napukle stijene i njome mi među bedra utisnuo ime.Pomiješao je naše mirise i naučio me ljubiti.Svidjelo mi se biti ženom.Svidjelo mi se biti grješnom.
Post je objavljen 22.12.2004. u 13:28 sati.