Tvrdo je jutro zašlo u moju noć.I probudih se.Umivanje kao okomica vječnom nebu, prekrivena ogledala u kući korote.A srce puno kao jato divljih golubova.Razapeto na deset stoljeća i smiješak ili dva.Ne moraš znati da bi me želio.Ne moraš osjetiti da bi me dohvatio.Znala sam da ćeš zavoljeti moje male grudi.Ljubiti me od svega po malo.Dati mi kap opasnosti i uzdisaje koji traju.Za mene je to bio stari i novi dodir.Bio je rat, govorio je strah.Jesu li ti se vojske odmorile?Povedi ih opet u pohode na moje zemlje, svladaj moje ratnice i zaplivaj u mojim rijekama.Na rubu tisuća svjetova.Gdje samo najhrabriji maštaju.
Post je objavljen 02.12.2004. u 14:27 sati.