Nisu našli ništa opasno u mojim ranama, ali istina, nisu ni pretjerivali.Nitko ne voli gledati izmrcvarenu ženu.Noć sam gledala uvis, kroz rešetke i smrad.Pod od samog kamena, prljav i hladan.Okovi su bili tu radi dekoracije straha, teško da sam mogla pobjeći.Jutro se na prozor popelo potrbuške, lijeno i gojazno prebacilo sjenu unutra.Pjevale su ptice.Žmirila sam kada su došli.Škripa i metalni udarci.Obrisala sam ruke o haljinu, nisam željela izaći s krvlju i blatom na njima.Krenula sam sama, usmjeravali su me dodirima, gotovo nježno.Tada sam se rastužila.Najgori mogući trenutak.Svjetlo je udaralo ravno na izlaz, skrivanje očiju blagim uzmakom protumačeno je usputnom smetnjom na križnom putu.Rulja.Odvratna bezuba rulja bez pojedinaca.Čudovišno more bez ijedne stijene koja bi ga razbila.Bacali su na mene uvrede, psovke i kamenje.Nisam se izmicala.Svaki bi pogodak značio komad boli manje kasnije.Razmicali su se preda mnom kao pred vojskovođom.Stup usred brda od suhog drveta.Možda pripremano s ljubavlju, ali sigurno s pažnjom.Dvije grube tople ruke uhvatile su me straga i povukle lanac preko haljine.Molila sam u sebi da me sveže čvrsto, da mi ne dopusti klecanje.Kraljica na svom tronu.
Pročistio je glas kašljem i mrgođenjem obrva, dovoljno snažno da utiša svjetinu.Pogledao me kratko prije nego što je počeo čitati, kasnije više ne.
"Svi je poznajete.Viđali ste je na ulicama, na prozorima i tuđim vratima.Razvratnicu u bijelim prozirnim haljinama, tako da ne možete s nje svrnuti pogled kada prolazite pored.A oni koji su gledali predugo, pokleknuli su i pali na koljena.Pred tom ženom.Davala se svima, lijegala na meko i na tvrdo.Ljubila muško i žensko bez razlike, poticala riječima i djelom na nezdravi blud.Primala u sebe i pod sebe starog i mladog, u najnepristojnijim pozama i uživala u tome.A kada bi koji, naglo probuđen, ustuknuo od trulog gnijezda među nogama joj, nije mu dala od sebe stisnuvši ga jače u kurvinjski mamac i nabijala se sama da ugasi ono što nije od ovoga svijeta.Ta se nije mogla ni pred slučajnim ili nevinim očima svladati, dodatno prisustvo još bi je jače gonilo na grijeh.Nije joj važno padaju li po njoj poljupci ili udarci, svaki će put zarežati na komad golog mesa, skvičati i urlikati poput kakve životinje tren prije nego li se smiri jer je dobila što je htjela.Nakratko.i onda sve počinje ispočetka.danas smo se okupili ovdje kako bismo svršili s njom.Neka gori u sjaju pakla koji je sama zapalila!"
Nisam primijetila kada se točno počelo iskriti među grančicama za potpalu, ali prvi dim mi se popeo do svijesti tren nakon zadnje riječi.Nije bilo smisla tražiti njegov pogled, kao ni poglede onih koje sam jednom bar usrećila.Prvo je počelo gušiti, vršci toploga tek su se penjali do stopala.Pucketanje kao zadnji nagovještaj otpora.Tada je zapeklo.da mi ruke nisu bile tako čvrsto vezane, trzajem bih si slomila kičmu.sve su svjesne kočnice popustile.Vrisak se probio kroz grlo.da sam mogla razmišljati, poželjela bih suze dami ohlade lice.Da sam mogla čuti kroz smrad vlastitih spaljenih nogu, zjapila bi oko mene tišina od užasa.Onda su nestali oblici i svijet se razlio preko ruba.Vriskovi su se istopili i pluća je zamijenio katran.Trajalo je predugo i bilo je bolno.Toliko da ne želim živjeti ponovo.
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.