Sjedio je za stolom i čekao.Luksuz negledanja na sat i titranje svijeća.Prstima je ravnao rub stoljnjaka, sve je moralo biti savršeno.Korake je prvo osjetio negdje pod jezikom, potom ih čuo kako odzvanjaju hodnicima.Ušla je bez riječi.Snagom vladarice zamahnula kosom i za sobom zatvorila vrata.Čista koža bez mirisa.Pobrinuo se da prostorija bude topla, da joj bude ugodno.Tako joj se bradavice nisu ukrutile kada je skinula haljinu.Sama se popela na stol, koljenom prema naprijed i obazrivo sjela.Pomaknula je guzu malo u stranu, istežući noge i ispružila se preko prekrivenog stola.Istegnula vrat i opušteno raširila udove.S užitkom je prolazio uz jela poredana na pladnjevima i birao od najboljeg.Predjelo od preprženih kockica kruha i rezancima sira rasuo joj je preko rebara.Odlučio se za umake od vlasca i šparoga, miješajući boje na njezinim glatkim nogama.Sočno meso pečene patke bilo je razrezano na komade.S pladnja joj ga je samo istresao u krilo.Sokovi svježe obrađene peradi cijedili su joj se niz stegna.Tada je prvi put uzdahnula.Povukla zrak u sebe tom silinom da je izbacila grudi uvis, pohitao je prema slatkom od krušaka i zalio ih njime.Po uzdrhtalim bradavicama štrcao slatkim vrhnjem.Usne prekapao čokoladom, u uho joj stavio malinu.Prekrivši joj gotovo cijelu nagost, napravi krug oko stola diveći se svojoj umjetnosti, dišući mirise hrane koju je pripremao cijelo poslijepodne.Pogled joj se zamaglio kada je prvi put osjetila njegove usne na sebi.Zatvorila je oči.Jezikom bi tu i tamo kupio zalogaje s tog zamamnog tijela.Liznuo nogu s umakom i zagrizao u patku.Gutao je brzo i pohlepno, oči su mu se širile od želje.Od predjela preko glavnog jela do deserta, uživao je u svakom malom detalju.Ispod nakupine slatkog osjetio je srce kako lupa.Nakon tri četiri brza ugriza pronašao ga je ispod sise i otrgnuo divljim pokretima od vena i arterija.Žvakao je punim ustima, nakostriješenih dlačica na vratu od uzbuđenja.Umrla je s vriskom.Tako dolikuje putenim ženama.
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.