freestyler

ponedjeljak, 26.06.2006.

Blues (dio 4.) epizoda s Bakom-Policajkom

Ponekad se stvari tako slože da sasvim sigurno poželiš da se uopće nisu ni slagale. Dućan u kojem smo planirali kupiti vino koje bi Anici i Zdenkici pomoglo da brže zaborave roditeljske upute o prikladnom ponašanju djevojaka njihove dobi, a nama dvojici lakše dopiranje do odjećom skrivanih, a nama izuzetno zanimljivih dijelova njihova tijela, bio je zatvoren. Netko je sasvim bez veze i po mom mišljenju potpuno bespotrebno odlučio baš danas, kao da ne postoji niti jedan drugi dan, napraviti u njemu inventuru, kao da su inventure ono nešto bez čega dućan ne može.

Jedini otvoreni dućan u kome smo mogli kupiti neophodne pripravke za ovu večer je bio onaj u kojemu je i to baš kao blagajnica, pored koje moraš proći i pokazati joj sve što si kupio, radila Baka-Policajka. Baka-Policajka je bila najgora moguća blagajnica koja nama klincima nije dozvoljavala da sami kupujemo ni pivo, a kamoli vino i cigarete. Priča se da je takva zato što joj je sin jedinac alkoholičar, kojeg je alkohol izgleda već previše uzeo pa mu više nema spasa, pa onda ona ovako na ovaj način kao ispravlja neke svoje greške u odgoju i pere si savjest, kao čineći dobročinstva. Bez veze, mogla je onda kada je rađala, roditi curicu, oblačiti joj haljinice i vezati kikice i ne bi bilo problema.

Problem i to veliki za nas dvojicu, treba nam to vino, a nemamo vremena trčati po gradu i tražiti postoji li još koji otvoreni dućan bez Bake-Policajke na blagajni. U nekoj strašno pametnoj knjizi koju sam čitao jednom kada sam bio sa starcima na moru u nekom dozlaboga dosadnom mjestu, bez turista, bez plaže sa sisama i guzama koje si mogao nesmetano krišom promatrati pogledom sakrivenim ispod slamnatog šeširića, koji ti je mama stavila na glavu da te ne uhvati sunčanica, jedina je moguća zabava bila čitanje knjiga. U toj knjizi koju sam našao u sobi kada smo došli, jer ju je valjda netko zaboravio ponijeti sa sobom, pročitao sam da se niti jedan problem ne pojavi, a da istodobno sa sobom ne nosi i svoje rješenje. Nisam to kužio i skoro sam zaboravio na to sve do ovog trenutka kada se iza dućana pojavilo rješenje našeg problema u obliku čupave glave Rude, lokalnog pijanca koji je po cijele dane bio lociran u blizini dućana.

Ruda, iako pijanac i sada u ovo doba dana već poprilično pod gasom, imao je strahovito izražene poslovne sposobnosti, pa je zaplićući jezikom uvjetovao kupnju vina za nas dodatnim bonusom od tri mala pelinkovca za osobne potrebe, za rješavanje kako on reče želučanih problema nastalih konzumacijom još uvijek zeleno nedozrelih kajsija iz Jurićevog dvorišta, koje mu je od kako je starog Jurića prošle godine udarila kap, bilo mjesto popodnevnog počinka. Tri mala pelinkovca za Rudu, kao dodatni trošak već poprilično nategnutom budžetu za ovu večer, značila su da se neću moći kurčiti pred curama crveno bijelom kutijom tvrdo pakovanog Marlbora, nego ću u džepu gužvati sirotinjski filterstošesdeset.

Ruda je profesionalno obavio svoje, isporučio nam iza dućana kupljeno vino iako smo nakon pet minuta skrivenog čekanja ozbiljno posumnjali u njegovo poštenje, pa smo mirni mogli nastaviti s planiranim aktivnostima.

… nastavlja se …..