U nedostatku vremena (eh kako je taj nedostatak vremena uvijek idealno i uvijek najmanje sumnjivo opravdanje, pogotovo ako naglasiš da radiš na nekim izuzetno bitnim projektima, naglasiš 'projektima' da dobiješ još malo na težini tvrdnje), a u stvari u fazi ne prevelike inspiracije, a zbog još uvijek prisutne želje za pojavljivanjem ovdje, a sve to dodatno zaokruženo s izgleda ipak pojavljivanjem proljeća na ovim mojim prostorima, ovaj puta prepisujem sam sebe.

Proljeće, nakon zime pune blata (živim u kraju koji bi mogao izvoziti blato, kada bi ga netko htio kupiti (doduše možda bi netko i htio kupiti blato samo to nije znao, jer nije bilo dobro reklamirano, zapisati ću si to kao ideju za biznis)), ajde ove godine je bilo puno snijega, zime (jer zimi je zima), dugih noći (osobno mi odgovara da je noć što duža, i kada ja budem Sunce onda ću duže spavati i noći će biti duže), snijeg i blato lagano nestaju, trava se počinje zelenjeti, niču visibabe i visibabci (muške visibabe, zakinute u botanici jer se i ne spominju pa i nemaju svoj latinski naziv koji bi ja sigurno ovdje upotrijebio, da malo pametniji ispadnem), jaglaci i jaglačice, ljubičice i ljubičičci, cicamace i macani (kako je primjetno latinske nazive spomenutih biljaka-cvjetića ne spominjem jer bi ionako bili preskočeni pri čitanju, jer latinski je vrlo čudan jezik i za pisanje i čitanje i nije nimalo čudno što je u neko davno doba kada je on bio u upotrebi jako malo ljudi znalo pisati i čitati, a ono malo njih što je znalo danas su poznati i djeca moraju učiti o njima u školama).

I tako visibabac gleda svoju visibabu, nagnu se nad nju, jaglačica se smiješi svom jaglacu, ljubičičac sklanja svoje lišće kao bi njegova ljubičica dobila više sunca, cicamačak gura svoju granu u ruke izletniku-beraču-proljetnog cvijeća za svoju vazu-i-proljeće u kući, kako bi njegova draga cicamaca ostala čitava i lijepa i kako bi on bio sretan jer je ona lijepa i bogata svojim cvjetićima mekanim kao paperje i bijelim kao snijeg.
Ptičice pjevaju, dozivaju se, uočeno je kako se sve više njih kupa u lokvicama vode kako bi sa sebe skinuli zimsku prašinu nakupljenu po kojekakvim tavanima i prašnjavim napuštenim kućama, kupaju se kako bi njihove boje zasjale kao bi svojim ptičicama i pticanima bili što ljepši i što draži. Pjevaju nekakve drukčije pjesme nego zimi, melodičnije, radosnije, puno češće lete u parovima, golubovi i grlice guguću….
Žene su skinule kapute i čizme, glatko obrijane noge pokazuju suncu (prije nekome drugome, ali sunce je uvijek dobar i bezopasan izgovor), vestice i lagane jaknice otkrivaju njihova tijela, kose su dobile neke veselije lepršavije oblike, boje su življe, veselije. Muški su samo deblje jakne zamijenili tanjima, a hlače su im ionako tokom cijele godine iste (doduše malo su i raskopčali jakne).

I tako sve se budi sve pupa, i ljudi se drukčije gledaju, pogledi su topliji, okice češće trepću, rukice su češće u jedna u drugoj (ako se ne grle, a i to vrlo često rade), ramena se dodiruju, ma sve divno, krasno, toplo, mekano…..

u jukeboxu svira: The Cure - Friday I'm In Love