Pjevaj pjesme koje još nitko nije ispjevao, Misli kako još nitko nije mislio. Idi stazama kojima još nitko nije kročio, Plači suzama kakve još nitko za Bogom nije prolio, Podari mir onima kojima ga nitko još nije dao, Prigrli kao svoga onoga koga su odbacili. Ljubi svakog ljubavlju kakvu još nitko nije osjetio, i nesputanom se snagom hrabro bori u bitkama života. (Paramhansa Yogananda)


Postoje li u životu slučajnosti, vrlo teško, ne znam koji je to slučaj naveo onoga tko sada čita ovo da baš to sada čita. Često sam i sam splet okolnosti koje nisam mogao razumjeti ili 'zdravo razumski' protumačiti bio sklon nazvati slučajnostima, a evo i jedne priče o 'slučajnosti' i jednoj knjizi.

Prošle godine negdje u ovo doba, dobio sam jednu zanimljivu i kako ću kasnije saznati jednu jako rijetku i jako teško nabavljivu, knjigu za pročitati. Bilo je ljeto i ja sam baš u to vrijeme išao na more i knjiga je išla sa mnom, išla je i na plažu, išla je i u hladovinu, bila je svuda uz mene, ali ponajmanje u mojim rukama, zanimljivije mi je bilo izvaliti se u svoju ležaljku, hladiti ruku na hladnom staklu hladnoga piva i pogledom pratiti i diviti se svekolikoj zanimljivosti razgolićenih ženskih tijela kojima plaže u ljetno doba obiluju i kojima sam bio okružen, bilo mi je zanimljivije dugo razgovarati s ljudima koje sam tada prvi puta sreo, slušati njihove priče, pričati im svoje priče, bilo mi je zanimljivije zaranjati duboko u vodu i promatrati poput stranca na nekoj drugoj planeti taj predivni svijet bilja i životinja, bilo mi je zanimljivije jedrom hvatati vjetar i daskom sjeći valove stvarajući sebi lažni osjećaj gospodarenja prirodom, bilo mi je zanimljivije buđenja novoga dana dočekivati plešući na podijima kojekakvih disko klubova, sve mi je nekako bilo zanimljivije od čitanja što je rezultiralo s ne više od stotinjak pročitanih stranica u tih dvadesetak dana.

Povratak s odmora značio je i povratak knjige vlasniku jer postojao je dugi red onih koji su čekali svoj red za čitanje, ja sam svoj propustio i knjiga je nepročitana krenula dalje na svoj put od ruku do ruku, od zemlje do zemlje, a ja sam krenuo u svoju potragu za tom knjigom, jer neki meni vrlo dragi i nezamjenjivi ljudi nikako nisu mogli vjerovati da sam propustio pročitati takav dar, kojim su i sami bili bezgranično oduševljeni.

Iz dana u dan, iz mjesta u mjesto u koje bi slučajno ili namjerno zalazio, svaka knjižara, svaki antikvarijat, svaki sajam knjiga na koji bi mogao otići, svi moji kontakti s raznim izdavačima bili su ispunjeni potragom za tom knjigom, svi moji znanci i prijatelji koji žive u drugim gradovima i drugim državama su bili uključeni u tu potragu. Rezultat je svagdje bio isti, ništa, nema, odavno rasprodano, novo izdanje svi očekuju, ali nitko ne zna kada će biti. Istina knjiga se mogla nabaviti na engleskome jeziku, engleski nije problem, nekada davno sam i neke ispite pripremao i prolazio koristeći isključivo literaturu na engleskom, ali knjigu o kojoj razmišljaš najbolje je čitati na jeziku kojim razmišljaš, a to meni svakako engleski nije.

Potraga za knjigom imala je i svoje dobre strane, jer iako nisam nalazio traženo, nalazio sam na mnoge druge knjige i autore, koje sasvim sigurno ne bi nikada primijetio da se nisu nalazili na policama gdje sam očekivao da ću naći 'svoju' knjigu. Nailazio sam, kupovao i čitao mnoga prekrasna djela iz kojih sam upijao mudrosti i mnogo toga i naučio. Upoznao sam kroz njihove knjige mnoge autore koji su me svaki na svoj način uvjeravali da razmišljanja koja imam nisu usamljena, da život koji imamo je predivan, bez obzira što ponekad se malo grublje poigra s nama, stavljajući nas u situacije u kojima moramo koristiti sve ono što nam je Bog, Svemir, Stvoritelj ili kako god Ga tko nazivao dao.

Iako je potraga za knjigom bila bez rezultata, ja nikako nisam gubio nadu i bio sam uvjeren da negdje mora postojati i da me čeka, nisam mogao i nisam želio odustati, počeo sam koristiti sve raspoložive načine kako bi došao do nje ili bar kakvog traga gdje bi ju mogao naći. I svoj sam blog koristio za to, neki se sjećaju da je tu desno stajao mali oglas ili bolje rečeno vapaj za bilo kakvu informaciju o traženoj knjizi. Razmišljao sam netko čita to što ja pišem, vjerovao sam da će se netko možda sjetiti da je negdje vidio tu knjigu, dobiti ću trag, dobiti ću informaciju.

Želio sam ju jako, odavno me je neko meni najdraži naučio da ako ima želje ima i načina, znao sam da se u iskrene i jake želje i sam Svemir, Bog, Stvoritelj ili kako Ga tko nazivao upliće i pomaže ih ostvariti. Vjerovao sam.

Prije par dana stigao mi je mail s naslovom : mislim da imam tu knjigu.

Danas je knjiga na mome stolu, ovih dana se spremam na odmor za more i sasvim sigurno biti će i plesanja do zore i ronjenja u dubine i hladnog piva u ruci i kroćenja vjetra i daske i slušanja priča i pričanja priča (pa i ove o 'mojoj' knjizi) s raznim ljudima, ali sasvim sigurno znam da će biti i više nego dovoljno vremena da pročitam tu knjigu, jer očito je došlo vrijeme za to.

Nimalo slučajno, eto jedna je knjiga učinila jako puno za mene, naučila me jako puno toga i prije nego je došla nanovo u moje ruke da ju pročitam.

Veliko HVALA jednoj predivnoj osobi, Veliko HVALA Kristalnoj kruni, koja je svoj primjerak Autobiografije jednog Yogija, Pramahansa Yoganande, tako velikodušno poklonila meni. Da skupim sve riječi svih jezika Svijeta, njima bih mogao izreći tek mali dio toga koliko sam joj zahvalan za to. Hvala ti još jednom.

kao što rosa pomaže
rastu cvijeta
tako i unutarnja
i vanjska ljubaznost
potiču rast prijateljstva
(Paramahansa Yogananda)