1.U snu mi se javio Krleža.

Posjetio sam ga u Vinogradskoj, u bolnici ''Dr. Mladen Stojanović'', kod profesora Ive Padovana. Na njegov poziv.

Hodnik. Na kraju hodnika predsoblje. U predsoblju: ležaj, stol, dvije stolice. ulazim u Krležinu sobu, danas znanu kao apartman, nekadašnji hodnik. Prazna soba, apartman: jedan krevet, jedna stolica i aparat. Apartman je bolje opremljen od predsoblja.

Uđite, sjednite na onu stolicu, kraj prozora, da Vas bolje vidim.

Probudio sam se iz sna, u vašem snu, kaže Krleža. Došao do zida, do ništa, i vratio se. I na koncu konca, sve ima svoj uspon i svoj pad. I države, i režimi, i vođe, i zavjerenici. I ljudi. Pao sam u san pa sam se probudio.

Uspravio se. Sjedi na krevetu, uspravan kao šinjorina. Pričajte mi o vama, što radite, koje su novosti. Molim od početka, od prve vijesti. Pita za moje žene, priležnice i djecu.

Počeo sam podnositi izvještaj kada me prekinuo: Kako, nema više Jugoslavije? Nema više komunizma? Kako je završila? Je li u krvi kako sam predviđao?




Želi da zapamtim i zapišem ono što mi želi reći za moju FLACIANISTIKU:
Kao što sam generala Ivana Rukavinu nagovarao da sjednemo za stol. Da mi priča, a ja bih na temelju njegovih iskaza i dokumenata napisao njegovu biografiju. Uzalud sam ga nagovarao. Nije htio. Tako ste vi, dragi Flacius, mene nagovarali. Znam da ćete o meni pisati. Napišite točno. Nisam se htio ovdje naći. Htio sam zaspati doma, na Gvozdu. Probudio sam se potpuno zdrav. Liječnik je rekao da mogu doma.

Pokušao sam ga razuvjeriti da doma nema. Godinama nakon njegove smrti vjerna sluškinja Ivka čuvala je Krležin stan. Danas je tamo muzej.




2.Učinilo mi se da sam na kraju puta, prisjeća se. Kažnjen, kažnjavan, mučen. Da razgovori sa mnom nemaju nikakvog smisla. Starost, kraj puta, kraj sna.

Probudio sam se. Ne osjećam se nemoćno, pospano, tupo. Nestao je starački spokoj, kvijeta. Osjećam se kao da mi se vratilo tijelo.
Mislio sam da ću se osušiti, nestati, ostaviti ovdje samo kožu. Život mi je bio besmislen, bezizlazan.

Slučaj, sve je zapravo slučaj. I to što vi, koji se zovete Flacius, to što vi postojite kao jedinka, kao jedno od sedamdeset milijardi živih bića-to je rezultat igre slučaja, da ste se probili kao sićušna čestica kroz neke otvore, kroz neke rupice, u tim čudesnim putovanjima stvorenja i tvorevina, te sada sjedite ovdje i razgovarate s jednim drugim slučajem, koji se zove Miroslav Krleža-sve je to slučaj…



3.Ispričao sam mu odnose snaga u politici.

Politika to je arena, agonistika, kaže. Borilačka vještina. Hrvanje. Boks. U politici je važno znati odnose snaga i trenutak. To je jednažba sa bezbroj nepoznanica. Magnetsko polje politike.

Pita tko je predsjednik države. Kažem da imamo predsjednicu. Pita tko je premijer, tko upravlja Srbijom, Slovenijom, svim bivšim jugoslavenskim republikama.

O mnogim današnjim veličinama sutra neće biti ni spomena, dodaje. Hrvatska je pod komunistima postigla više nego pod svim vladarima prije. Fenomen titoizma mi nismo shvatili. O tome će se moći tek u budućnosti suditi, i čvrsto sam uvjeren, ne negativno. Taj sud neće biti negativan. Naravno, ali svijesti o tome nema, hrvatska je nacionalna svijest slaba, upravo nikakva. Često na brzinu spečena, neurotska. Nema pravog osjećaja za objektivnosti kao takve, ljudi nemaju svijesti ni o sebi ni o stvarima oko sebe.





Pita za Ćosića. Rekao sam mu kako je bio posljednji predsjednik tvorevine znane kao Jugoslavija, krnje Jugoslavije. Umro je u dubokoj starosti prošle godine.

Davno ga je opisao kao prototip srbijanskog revizionista., u opstrukciji aktivnog tipa.

Jako se iznenadio kada je doznao da se njegov učenik doživljava kao otac domovine:

Francek? Predsjednik? Franjo Tuđman-de Wille zur Macht. Volja za moć. Htio je biti trubač sveukupnoga hrvatstva. Nije bio svjestan krvave igre koja je bila i koja će biti, govorio sam, ako se stvari ovako nastave, s potpuno neizvjesnim tokom i ishodom. Krvava igra još traje. Kažete da se danas smatra trubačem hrvatstva. Bože dragi.



4.Zainteresiran je za svoj rejting u javnosti; je li još uvijek u lektiri; izvode li se njegova djela u kazalištu.

Popularniji ste nego ikad. Svi prepoznaju Glembajeve pečene na kapitalističkoj vatri. Nezadovoljan je:

Za hrvatsku javnost sam nacionalni izdajnik: Nema pojma ni o čemu. Kriči, ogovara. Hrvatska javnost je kritično neurotična. Kod nas se trajno radi o pitanju mentaliteta. Fanatizam i glupost. Naši mentaliteti su svemu krivi.


Na vratima liječnik. Što radite ovdje, tko vam je dopustio.

Krleža šuti.

Napustite sobu! Nemate pravo biti ovdje! Dopuštene su samo posjete gospodina Čengića, gospona Josipa i liječnika.

Krleža maše.

Ja sam ptica, kaže. Vi ste ptica Flacius. Čovjek živi kao ptica, nemoćan je kao ptica. Rađa se iz mraka, u zoru, i smiruje se kad nastupa mrak. U međuvremenu, skakuće i pjeva, a sama ne zna zašto. Tako i ja ne znam zašto skakućem i pjevam u ovom vašem snu. Vrijeme je. Probudite se.




13.12.2015.