1.Četvrta životna dob nije baš pravo vrijeme za velike planove.

A ma, prihvatio sam, će bit ca ima za bit. Hiti son se na velo delo: proštudijat mene šimpatiki vladari, komandanti, politički i duhovni governati vega sveta, ki živ ki mrtav. Proštudjat njih i njihove fameji.

Kriterij? Subjektivan. Ki mi se pježo.

Stori son plan libreta. Hiti gore imena interesantneh dominati: Benedeto Šesnajsti, Elizabeta Druga, Kim Prvi/Drugi/Treti iz Sjeverne Koreje, Tito… Pretelo Milan napiso je recenzijo. Bravo.

Naša vlada dola mi je beci; ''potpora za poticanje književnog stvaralaštva'', tako se to službeno zove. Nije da mi treba, imam staru i novu deviznu, moja Domina anke, ma četrdeset i dvije tisuće kuna ni za hitit ća.

Dovoljno za tekuće rashode, putne troškove/dnevnice i za usluge mojega partijskoga kumponja, asistenta DM.

Već son počeo istraživati Benedeta Šesnajstega, kada je on odlučio otići u prijevremenu penziju.

Papa Franić se je rinu na prvo mesto.

Nikako da ostvarim veliki plan. Došla je bolest, bolovanje, oporavak, višak vremena za pisanje. DM je prikupljao materijal.

2. Nakon večernje šetnje moj brat, don Vlačić i ja, tekli smo (koliko možemo) doma, da čekamo dim, hoće li biti crni ili bijeli. Don Vlačić je sa bijelim, starim renault ćetiri, koji je prevalio tristo tisuća kilometara, došao iz svoje seoske oaze u grad. Mora opravdati titulu kojom sam ga počastio-asfaltni pustinjak.Tajnik Izvršnog Biroa Pokreta DM je vera štriga. Vidi u snu. Pasane noći u snu je vidio bijeli dim kako suklja iz nepostojećeg dima naše vele crekve, znao je, pročitao je poruku:habemus papam. Jutro, sav uzbuđen, telefonski je predao proročanstvo.

Dva dana u Vatikanu traju konklave (lat. conclave, soba koja se može zaključiti). ''Otkrivene'' su u trinaestom stoljeću. Nema kandidiranja, proračuna, kampanje. Želi li netko biti papa bolje da to nikome ne spominje.

Nakon naše kave i šetnje ubrzali smo korak, za vjerovati je DM, bio je uvjeren da ćemo večeras svi buljiti u rimski kamin. Od maršalova trga do moje rezidencije treba nam desetak minuta.

Nismo ukalkulirali remetilački faktor. Notornog šinjora Ducea, isluženog kovara, koji po cijeli dan, blagdanom i svagdanom, operira na širem području naše varoši. Dotjeran, svaki dan druge hlače i stomanja, obilazi kafiće, napada lakomi toti na vlasti, tako svaki dan, saki don.

Gram osnova teorija zavjere: šinjor Duce kao da je organizirao tipičnu sačekušu kod gradskoga cimitara. Bilo je škuro, ali zahvaljujući podeštotu koji je za vjerne mrtve i njihove goste postavio reflektore, light show, Duce je imao pravu pozornicu. Upravo je razgovarao sa nekim starijim šinjorom.

Pridružio se, hodao je sa nama, zastajkivali smo i razgovarali. Trebalo nam je desetak minuta više da stignemo do kuće. Odmah sam upalio televizor. Gledali smo galeba kako miruje na improviziranom dimnjaku Sikstinske kapele. Par minuta kasnije, u 19.06 pokazao se dim. Najprije sivkast, skoro, sve bjelji, potpuno bijel. Nema sumnje, habemus papam. Više od sat vremena, točnije šezdeset i šest minuta, grad i svijet su čekali da doznaju njegovo ime. Bilo je to trinaestog morca dvijetisućeitrinaeste. Koliko trojki.



Annuntio vobis gaudium magnum;
habemus Papam:
Eminentissimum ac Reverendissimum Dominum,
Dominum Georgium Marium
Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem Bergoglio
qui sibi nomen imposuit Franciscum.

Izrekao je kardinal protođakon. Imamo papu. Izbor je pokopao sve prognoze: nije izabran najmlađi, najtamnoputiji, najprogresivniji.

3.Jorge Mario Bergoglio. Papa Franjo, Franić.

Po svecima: Asiškom? Ksaverskom? Saleškom? Otac mu se zvao Franić…Tri dana nakon odluke kardinalskog zborišta, na susretu sa predstavnicima četvrte vlasti ili sedme sile, Franić je opisao atmosferu ''pod ključem''.

Sjedio je pored kardinala Claudia Hummesa iz Sao Paola, bliskog prijatelja. Kada je postalo opasno, izvjesno da će biti izabran za rimskog biskupa, ohrabrivao ga je. Kada je osvojio potrebnu većinu, svima je bilo jasno da je izabran nasljednik svetoga Petra. Sikstinskom kapelom zaorio se pljesak kardinala. Hummes je zagrlio i poljubio Franića, rekavši: ''Ne zaboravi siromašne.'' Odmah se sjetio Franića iz Assisa, čovjeka mira, siromaštva, čuvara stvorenoga. Franić je to objasnio bolje i jednostavnije. Ime Franjo uzeo sam po Franji iz Assiza ''zbog sirotinje…je volio mir...'', a bio je ''siromašan čovjek'' .

Uzeo je ime Franić, zaželivši siromašnu crkvu za siromašne.

Tko je bio Sveti Franić kojem sam posveto i jednu pjesmicu.

Rođen je kao Giovanni Bernardonne u Assizu. Rođen je kao Ivan, a zbog majke zapamćen kao Franjo. Majka je bila Francuskinja, pa ga je otac zvao Francesco. Modernim rječnikom bio je sin tajkuna, Pietro Berbardone bio je bogati trgovac tkaninom. Franić se istaknuo kao vojnik i trgovac.

Čuvši glas u crkvici svetog Damjana: ''Franjo, vidiš li kako se ruši moja kuća? Hajde, obnovi je!'', shvaćajući doslovno, prionuo je obnovi te i još nekoliko crkvi, a onda shvaća poruku; Nazarećanin mi govori o ljudima, živoj kući, živoj crkvi.

Nakon obraćenja, odrekavši se vojničkog poziva i trgovinskog biznisa, želio je samo oćutiti Isusovu bol i ljubav. Uskoro mu se pridružuju istomišljenici. ''Gospodin mi je dao braću'', bio je zadovoljan Franić. Žele živjeti evanđeosko siromaštvo i poslušnost. Pokorničkim životom odrekli su se materijalnog u korist duhovnog blagostanja.

4.U imenu je očitovan ''program'' pontifikata.
a)Siromašni
Duhovni i materijalni siromasi. U duhovnom siromaštvu, bijedi, žive i najbogatije zajednice i pojedinci, oni koji su sami sebe postavili za vrhovno mjerilo. ''Želim siromašnu crkvu za siromašne cijeloga svijeta.'' U homiliji za vrijeme inauguralne mise na trgu svetoga Petra 19. ožujka, zahvalan Bogu što može slaviti svetu misu na početku pontifikata na znakoviti blagdan svetoga Josipa, imendan svoga predšasnika Ratzingera, pozvao je na zaštitu čovječanstva. ''Moramo zaštititi čovječanstvo, posebno najsiromašnije, najslabije, najmanje važne, one koji su gladni, žedni, strance, one koji su goli i u zatvoru.''

b)Gradnja mostova
Drugi razlog za odabir imena, Franjo iz Asiza je pozivao ljude svoga doba da izgrađuju mir. Pravog mira nema bez istine odnosno ako svatko ima svoju istinu, mjerila i kriterije, brani svoje ja, baš ga briga za dobro drugoga.

Drugi je brat kojega treba zagrliti, a ne neprijatelj ili suparnik.

Asižanin je želio mostove graditi dijalogom. I Franić želi graditi mostove sa drugim religijama, posebno islamom. Pontifeks, vrhovni svećenik, znači graditelj mostova sa Stvoriteljem i stvorenim.

c)Čuvanje stvorenoga
Franić kao čuvar stvorenoga. Zaručnik Marijin, zaštitnik Nazarećaninov, Josip ''je jak i hrabar radni čovjek'', u njemu vidi veliku nježnost. Josip povjerenu zadaću obavlja ''diskretno, ponizno, u tišini, ali sa stalnom prisutnošću potpune vjere''. Čuvar s ljubavlju svih stvorenja, svake osobe, samoga sebe. Čuvar darova: okoliša, stvorenja, osobito onih najslabijih, na periferiji srca. Muž čuva ženu, žena muža; roditelji su čuvari djece, djeca čuvari roditelja; prijatelj čuva prijatelja…''sve je povjereno čovjekovu čuvanju''. Čuvar stvorenoga bori se protiv pohlepnog iskorištavanja na štetu drugih.

5.Od stoljeća sedmog čehoh si? Čiji si? je najvažnije pitanje u našem gradu, va palanke.

Čegoh si Jorge, Jozo, Franić? Otac? Mat? Fameja?

Franić je rođen u imigrantskoj obitelji Bergoglio.
Nona Margerita Rosa Vassallo (rođena 1881., Piana Crixia, Val Bormida) udala se 1907. godine u Torinu za nona Giovannia Bergoglia. Sin Mario Giuseppe Francesco, otac rimskog biskupa, rodio se 2. travnja 1908. godine. Krajem 1920.-ih odlučili su, trbuhom za kruhom, otići preko bare, u Argentinu.

Svijetom se širila velika ekonomska kriza, depresija. Imali su karte za brod Principessa Mafalda. Nisu uspjeli prodati svoju imovinu. Morali su odgoditi odlazak u pečalbu. Brod je potonuo. U Argentinu su došli na brodu Giulio Cesare. Legenda kaže da je nona Rosa (u daljnjem tekstu Roža) prvi put stupila u luku Buenos Aires u jakni sa krznenim ovratnikom (tal. pellicia, pa i mi na dijalektu kažemo pelica). Ništa čudno, da nije žegalo teško ljetno sunce. Samo nona, nono i njihovi sinovi su znali da je u pellicia sakriven cjelokupni obiteljski novac od prodaje pijemontske imovine.

Otac Jose Mario Francisco, skroman radnik u željeznici Gospodnjoj i pobožna majka, domaćica Regina Maria Sivori vjenčali su se 12. prosinca 1935. Dvije godine kasnije roditi će se 266.-ti Papa, prvi njihov sinčić Jorge Mario.

Franić je rođen 17. prosinca 1936. Bio je najstarije dijete, od njih petero. Tri sina (Jorge, Alberto Horacio, Oscar Adrian) i dvije kćeri (Marta Regina, Maria Elena). U trenutku izbora za poglavara Katoličke crkve živa je još samo najmlađa sestra Maria Elena. Nakon rođenja petog djeteta majka je ostala paralizirana. Mama Regina svake je subote poslijepodne okupljala svoju djecu da zajedno slušaju talijanske opere.

Franić diplomira kemiju. U dvadeset i drugoj godini odstranjeno mu je plućno krilo, pristupa jezuitima. Upisuje teologiju i filozofiju. Zaređuje se u Isusovim godinama. Odlazi na poslijediplomske studije, doktorira u Njemačkoj. Kada ga štrecne nostalgija za domovinom odlazi na aerodrom promatrati zrakoplove koji polijeću za Argentinu.

Najviše radi kao odgajatelj, predaje književnost, psihologiju i teologiju. Strelovito napreduje u crkvenoj hijerarhiji. U nepunih deset godina prevalio je put od pomoćnog biskupa do nadbiskupa i kardinala.

Vijest o novom rimskom biskupu objavljena je sa nekoliko fotografija. Nije bio medijski favorit, ali ubrzo je i nonica u Malim Turinima znala da zna kuhati, najbolje špagete i punjene lignje, da voli plivati, čitati klasike (grčke iShakespearea i Dostojevskog), da govori španjolski, njemački i talijanski, da već desetljećima nema jedno plućno krilo…



6.Prema papinu priznanju nona Roža je najvažnija osoba u njegovu životu. Od nje je baštinio ''osjećaj vjere'', ona ga je učila talijanski jezik (otac je zabranio korištenje materinjeg jezika u kući), Od sve djece najbolje je naučio ''jezik sjećanja''

Ona im je usadila pijemontske običaje, bila prva vjeroučiteljica. Nona Roža naučila je papu moliti, pričala mu priče o svecima. Usadila mu je duboki religiozni otisak.

None Rože papa Bergoglio se sjetio prve Cvjetnice u ulozi vatikanskog poglavara. Nona ''je običavala reći: platno nema džepova'', platno kojim je nakon smrti bilo pokriveno Isusovo tijelo nije imalo džepova, stečena imovina je neprenosiva u onostranost. Kada je već bio u sjemeništu, nona Roža rekla je Franiću: ''Nikada nemoj zaboraviti da ćeš postati svećenik i da je misa najvažnija stvar za svećenika''. Pričala mu je o majci koja je svom sinu, jednom svetom svećeniku davno rekla: ''Slavi misu, svaku misu kao da ti je prva i posljednja''. U brevijaru i danas čuva podebljani tekst. svojevrsnu oporuku, koju je unučadi ostavila nona Roža:

“ Neka moji unuci, kojima sam darovala cijelo svoje srce, imaju dug i sretan život, ali ako ih bol, bolest ili gubitak voljene osobe ispuni tugom, neka se sjete da će jedan dah uzet u svetohraništu, gdje je prisutan najveći i najslavniji mučenik i jedan pogled na Mariju podno križa, djelovati kao melem koji je u stanju liječiti najdublje i najbolnije rane. "


7.Nakon none Rože, matere i ćaće, rodbine, najvažniji odgajatelj našeg Franića je Íńigo de Loyola (1491.-1556.), nama poznatiji kao Ignacije Lojolski, jedanaesto dijete baskijske plemićke obitelji, done Marine i don Beltrana. Predao se razvratu, uživao u plesu, kockao, čitao viteške romane. Trebao je postati svećenik, radio je kao paž, potom ratnik. U obrani Pamplone je stradao. Oporavljajući se, u nedostatku romana, čita Kristov i životopise svetaca, ima viđenja. Obitelj ga ne shvaća, mole ga da ih ne sramoti.

Radosni i mirni lutalica hodočasti, prosi, spava u pećinama, pati od bolesti, trpi batine, biva utamničen. Vraća se u domovinu. Jedanaest godina, od Pariza do Rima studira teologiju i filozofiju.

Okuplja prijatelje, uzima ime Ignacije, u čast Ignacija Antiohijskog Dvije skupine nasljedovatelja skrenule su s puta. Treća skupina (među njima i Franjo Ksaverski) ostala je na putu. Svom bratstvu daje naziv ''Isusova satnija'', rimske vlasti preimenovali su ih u Družbu Isusovu. Živi i radi u skromnoj sobici, piše pisma (gotovo 7000), osniva škole. Umire 31. srpnja 1556., u idućem stoljeću postaje svetac.

Pater Íńigo drugi je veliki odgojitelj našega Franića. Naučio ga je:

a)Molitvi
Još kao nadbiskup objasnio je kako treba moliti: palac (najprije za najbliže), kažiprst (za odgajatelje i liječnike), srednji prst (za vladajuće), prstenjak (za nemoćne, bolesne i siromašne), mali prst (za sebe).

Kada se pojavio na lođi blagoslova Vatikanske bazilike najprije je pozvao okupljeni puk da moli za Benedikta XVI, pa za cijeli svijet, ''da ostvarimo bratstvo''. Na početku zajedničkog putovanja rimskoga biskupa i naroda, biskup je pozvao: ''molimo uvijek za nas: jedan za drugoga''. Biskup je prije apostolskog blagoslova zamolio grad i svijet da moli Gospodina da blagoslovi njihovog biskupa. U tišini je mnoštvo molilo.

Koga god sretne zamoli: molite za mene.

b)Služenju.
Franić kao sluga. Služba nosi određenu vlast Od svih počasnih naslova najdraži mu je: Sluga slugu Božjih. Nikada ne želi zaboraviti ''da je istinska vlast služenje te da i Papa, da bi izvršavao vlast, mora sve dublje ulaziti u ono služenje čiji je blistavi vrhunac na križu '', ponizno služenje sestrama i braći . Posluživatelj raširenih ruku.

c)Nenavezanosti.
Uzaludna je čovjekova žeđ za novcem. Kršćanska radost ne proizlazi iz posjedovanja već iz susreta s jednom osobom.

d)Poslušnosti.
Na prvoj misi sa kardinalima koji su ga izabrali pozvao je na poslušnost Nazarećaninu, do križa. Stalno u pokretu, stalno graditi sa živim kamenom ugaonima, stalno naviještati.

e)Kako tražiti Stvoritelja u svakom stvorenju.
Naročito gladnome, golome, žednome, strancu, zatočenom u svemu.

f)Kako da čini sve na Njegovu veću slavu.
Hodati u njegovoj nazočnosti, pod njegovim svjetlom.

Pater Íńigo naučio ga je da Crkvi treba obnova iznutra, kroz otvorenost prema svijetu, apostolat obrazovanja, evangelizaciju, brigu za siromašne.

Kuća je širom otvorena, raspalankana, sazidana na dobrom temelju, stijeni.


Franić, papa koji ne čeka da ljudi kucaju na teška crkvena vrata, otvara ih, dolazi k njima, voli asfalt, još jedan pustinjak na asfaltu.