Na pitanje što je radio jutros Flacius će:
- Slušao Radio Rijeku, emisiju iz 1976. Danas je četrdeset i jedna godina da je emitirana posljednja emisija ''Primorska poneštrica'' koju je uređivao moj prijatelj Jumbo. Imao je pedeset i sedam godina kada je otišao u penziju. Blanka je našla u mojoj arhivi snimku te emisije. Pa sam slušao.



Slušajući emisiju vratio sam se u 1947. godinu. Moj prijatelj Jumbo ili Ljubo Pavešić, kasnije novinar i urednik, pa i na Radio Rijeci, radio je tada kao profesor u bujskoj gimnaziji, u zoni B.



Upoznao je tu trinaest godina stariju Ivanu Tomljenović Meller Koku, kasnije tetku poznate hrvatske političarke i advokata, kćerku posljednjeg hrvatskog bana, vrsnu sportašicu, umjetnicu, četrdeset jednogodišnju udovicu. Zaljubio se.


On, Primorac, rodom iz Škrljeva, nije se držao vlastitog savjeta (''Drž se domaćih, one su ti s mićen zadovoljne.''). Ze je fureštu. Ljubav ne šljivi pravila. Koka je studirala na Bauhausu, postizala uspjehe u sedam/osam sportova, od hazene do kanua, a po zadatku, kao nastavnica crtanja bila dodijeljena u bujsku srednju školu. Razgovarao sam, kada se prije nekoliko godina u Bujama otvarala izložba, sa njenim bivšim učenicima. Pamte je kao dobru nastavnicu, jedan kaže zločestu, druga strogu maještru, koja ih je naučila crtanju u pet točaka, s kojom su odlazili u prirodu, imali školu slikanja u prirodi. Razgledao sam, u Bujama, tada na izložbi, njene bujske fotografije. Pred smrt ''pisala'' je memoare u obliku albuma. Jedan album imala je za Bauhaus, isti takav za Buje.



Buje su imali veliku važnost za nju, radi Jumba. Jumbo ju je doveo iz zone B u Grad. Tu smo se upoznali. Razumio sam zašto se zaljubio u stariju kolegicu. Bila je jako lijepa i privlačna žena, imala je nešto neodoljivo, skoro sam se i ja zaljubio. Tada je upoznala i moju sestru Rašu Možda se i ona zaljubila. Bila je takav tip žene u koju se svi zaljubljuju. I ona je bila zaljubljena u Jumba. Lako se u njega bilo zaljubiti. Jumbo je bio drag, Jumbo je bio dobar, Jumbo je bio čovjek, veliki čovjek, šlovecina. Druželjubiv. Volio je pričati štorije i šćorice. Uvijek je bio veseo. Jumbo i Koka uvijek su se smijali.

Flacius me zamolio da njegovom velikom radnom stolu uzmem katalog sa bujske izložbe:
- Pogledajte predivne Kokine fotografije. Ovo je dokument vremena. Zona B prije optiranja, odlaska esula. Vidi se kraj starog, ruralna Istra, siromaštvo, neka tuga, svijet koji nestaje; početak novog, parade, parole, suđenja benediktincima; jako su zanimljive fotografije njenih kolega, intelektualaca iz bivše Jugoslavije koji su došli u Buje.

U ovako kratkom izlaganju Flacius drži kratki tečaj povijesti. Koliko pojmova, asocijacija.

11.srpnja 2017.