''Dok je osmijeha nije potrebno sklapati oči.''


1. Na sjednicu Izvršnog Biroa Predsjedništva došlo je svega nekoliko članova: EU, JL, EC, DM i moja marginalnost.

Pretpostavljam da je strah, stroh je vragu brat, odvratio većinu članova Predsjedništva da prisustvuju sastanku, zastanku, kažu neki moji sugrajani.

Sastanak je započeo sa uobičajenih sedam minuta tišine.

Na početku sam podsjetio da je tematska sjednica ''Čim zatvorim oči'' sazvana na inicijativu kolege DM.

Prije nego sam dao riječ inicijatoru sastanka iznio sam svoj stav. Moj stav je već desetljećima jasan.

Nikada u životu nisam prisustvovao takvom, posljednjem događaju/trenutku, a odlazili su roditelji, braća i sestre, prijatelji i prijateljice; ne namjeravam ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Osim kada budem primoran svemirskim zakonitostima.

2. DM je pozvao sve prisutne da ponovo zatvore oči, tri minute, da gledaju film vlastitog posljednjeg događaja/trenutka.

Nije htio pričati o filmu koji je vidio. Objasnio je što ga je potaklo na inicijativu za sazivanje tematske sjednice Izvršnog biroa Predsjedništva.

Nedavno je prisustvovao posljednjem događaju/trenutku zanimljive osobe. IF je do svoje devedeset i treće živio u kući u kojoj se rodio. Radio kao kuhar, imao ženu i dvije kćeri. Starija kći brinula se o njemu do posljednjeg događaja/trenutka, mlađa već trideset i šest godina živi u zemlji klokana. Prije nekoliko mjeseci završio u bolnici. Dočekao i otpratio nekoliko bolničkih cimera i cimerica. Sredinom svibnja, kada je zauvijek otputovao cimer TG, rekao je kćerki: ''Neće pasat ni mesec don i ja ćun portit. Želin da ona don storiš velo fešto. Pozovi so svošćino, od Plomina do Kranjoc. Neka ne fali jes ni pit.''

Nisu prošle ni dve šetimoni, prema najavi, otišao je IF. Nakon posljednjeg događaja/trenutka okupilo se četrdesetak pozvanih na terasi restorana, na pjace San Marco; jelo se i pilo, družilo, na račun jednog časnog života. Nekoliko sati obilnog blagovanja.

Tijekom spomenute večere došla mu je ideja o tematskom sastanku. Kumponj DM smatra da je još uvijek premlad da bi gledao film o posljednjem događaju/trenutku.



3. Film o posljednjem događaju/trenutku non-stop se vrti u njegovoj glavi, kaže EU, kada su oči otvorene i zatvorene. Prošlog petka slavio je sa tri mlađa pretela u oštariji Molo kafe.

Najmlaji je otišao, srednji je ostao. Kada su ostali sami, potražio je komadić papira. Pri ruci se našla pozivnica za izložbu IK u galeriji Alvona; taj petak bio je zadnji dan izložbe.

Nastupio je historijski događaj, nastala neobična isprava. Pokojni vrhovnik šarao je po kraljevskim salvetama, EU po pozivnicama. Na poleđini je napisao naziv odabrane posmrtne zadruge, broj grobnog polja i mjesta i dvije napomene: ŽELIM klasičan ukop; ŽELIM živu muziku. Potpisao se i metnuo datum. Danas, kada je zatvorio oči, vidio je cijeli posljednji događaj.

Pravit će ga, neka uđe u zapisnik, nek se zna.

Čim je zatvorio oči vidio je rijeke ljudi kako mu odaju posljednju počast, leži u crnom saten odijelu i bijeloj košulji, bijelim gaćicama i bijelim tenisicama.

Čuje se:
I'm so weary and all alone
Feel tired like heavy stone
Trav'lin', trav'lin' all alone
Who will see and who will care
Bout this load that I must bear
Trav'lin', trav'lin' all alone
Prayers are said to heaven above
'Bout my burdens,woes and love
Head bowed down with misery
Nothing now appeals to me
Trav'lin', trav'lin' all alone

Give me just another day
There's one thing I want to say
Friends are well when all is gold
Leave you always when you're old



Govori njegov najbolji pretel MB i pretelica VD. Krenula je povorka prema (pre(t))plaćenom grobnom mjestu, cijelo vrijeme svira diksilend muzika. Non stop diksi standardi. Petnaestak minuta muzike. Muzika je utihnula, smjestili su ga u škulju. Njegova bivša žena ZC govori nad rakom kako su dvadesetak godina bili skupa; kako ju je toliko nervirao da ga je danima izbjegavala; nerviralo ju je kako nikad nije platio ručak, ali je svaki račun sačuvao za vječnost, sa datumom i potpisom; kako još vajka voli čovjeka svog života koji se nikada nije stidio suza, plakao je poput djeteta.

4. JL je, kaže, prijateljica sa posljednjim trenutkom/događajem. On je za nju mlad i lijep. U dobrim su odnosima. Posljednji trenutak/događaj ima ključeve od njenog stana od kada je otputovao njen jedini, četrnaest godina stariji, nevjenčani suprug; ima već dvadesetak godina. U mislim je stalno s njom. On joj je davao snagu da može nastaviti bez njega. Njegove lijepe riječi i ohrabrenja još uvijek su njena krila.

Naučio ju je tetošiti njega i sebe. Uvijek se budi kasnije, mora odspavati svojih devet sati. Navije sat u pola jedanaest, ustaje u pola dvanaest. Na vratima stana piše: ne zvoniti prije 13 h. Ispire nosnice sodom bikarbonom i soli. Pije zelenu magmu, jede puno voća i povrća. Nekoliko sati dnevno bavi se sama sa sobom. Ima vremena za sebe. Posvećuje se sebi. Nikada nije izgubila sebe.

Umjesto posljednjim, radije se bavi idealnim, ona kaže sadomazohističkim trenucima, koji uključuju nekoliko sati:
a) vježbanja; na podu, u zraku; Povremeno se ubija od vježbanja na sobnom ili ulično-planinskim biciklom.
b) Uživanja u mliječnim kupkama i masaži

Život je lijep, kada bi barem godine išle unatrag.

Sama je, nikako usamljena. Lijepo joj je samoj. Neki kažu da je egoist, a zna se da egoisti ne voli sebe. U srcu više nema mjesta, ono je ispunjeno ljubavlju. On je s njom, on je njen anđeo.

Postavljam tanjur za njega, nije istina. Nosim urnu na putovanja, laž. Istina, sjetim se njegovog rođendana, odem na groblje, posvuda zapalim svijeće, gledam stare fotografije.

5. Riječ je preuzeo EC. Tvrdi da je on najveći stručnjak flacijanističke grupe za posljednji događaj/trenutak. Glasanjem, za njegovo smo izlaganje, izdvojili najviše vremena.

Kao mladića pomisao o posljednjem trenutku/događaju ga nije napuštala. Čudna je obrnuta proporcionalnost: što stariji sve je manje razmišljao o posljednjem trenutku/događaju.

Nikada se nije ženio. Četrdesetak godina živi sa SB. Najprije po hotelskim sobama, trosobnom stanu, sada u kućici na selu.

Oduvijek je gajio veliku strast prema životu. Obožava život. Ali sve njegove misli su protiv života. Kao mladić svakog je trenutka mislio o posljednjem trenutku/događaju.

On je najbesposleniji čovjek. Ima samo godinu radnog staža. Tu godinu predavao je filozofiju u školi. Nije mogao raditi, svaku minutu/sat/dan/godinu mislio je o posljednjem događaju/trenutku. Zašto da radi? Zašto? Svaka je aktivnost suštinski beskorisna.

Opsesija ništavnosti i praznine. Ne postoji druga tema.


6. Svima koje more pesimistične misli nudi dvije terapije:

prvo, pomisao na samoubojstvo. Ideja samoubojstva, izložio je EC svoju teoriju, pomaže da se živi. Kada je kao dvadesetogodišnjak došao doma, izvalio se na kauč, bez volje za životom, njegova majka, žena pravoslavnog popa, rekla je oslobađajuću rečenicu: ''Da sam mogla vidjeti tvoje unutarnje potrese, ne bih te donijela na ovaj svijet''. Većinu bi ta majčina rečenica, jedine osobe na svijetu koja te nekoliko mjeseci duže poznaje od ostalih, djelovala negativno, na EC je utjecala pozitivno. Ta ga je rečenica spasila Tada je počeo razvijati pomisao o samoubojstvu kao blagotvornom činu. Važno je da čovjek zna da to može učiniti. To je smirujuća, spasonosna ideja. Kada osobi u beznađu kažeš da se može ubiti kada hoće, da ne treba žuriti, da može nastaviti koliko hoće, tada si toj osobi ubrizgnuo ideju koja život čini podnošljivim.

drugo, šetnju najbližim grobljem. EC je slab na groblja. Šetnja grobljem za njega je lekcija iz mudrosti. Na groblju tuga postaje podnošljivom. Ne nestaje, postaje prevaziđenom. Čim je zatvorio oči nije vidio ništa. Više ne vidi posljednji trenutak, posljednji događaj. Hoće li se oživotvoriti misao njegovih davnih učenika, onih kojima je predavao u jedinoj radnoj godini u životu. Dementni luđak, govorili su učenici o svom profesoru. Hoće li otići kao dementni luđak, pita se; možda zato ne vidi posljednji film.


7. U pravilu nakon savjeta osoba reagira kao prva osoba kojoj je to rekao. Sreo ju je u kinu, nepoznatu ženu, htjela je da se ubije, svršiti s takvim životom. Rekao je samo jednu rečenicu: ''Možete kada i kako hoćete''; Obrat, žena je odgovorila: ''E, pa onda neću.''

Već godinama, sedam puta godišnje (vodi datoteku) naziva jedna prijateljica, tražeći odobrenje za samoubojstvo. Daje joj uvijek isti savjet: ne žuri, čekaj 24 sata, vidjet ćeš, možda sutra nećeš poželjeti. Svaki put našla je drugu skužu: jednom je zaspala, drugi put nije bila primjereno odjevena...

Jedan prijatelj, stariji od njega, prije par godina poslao mu je depresivno pismo-zahtjev za odobrenjem samoubojstva. Žena već četvrt stoljeća boluje od teške bolesti. Upravo je napunila osamdeset i drugu, još uvijek mu je prekrasna, graciozna i poželjna. Nedavno se opet zaljubio u nju. Ona je sve slabija i ljepša. Voli je više nego ikad. Djecu nisu imali jer bi bio ljubomoran, a nije htio repliku svoga oca kojeg nije volio. Toliko se vole da ne žele nadživjeti jedno drugo. Cijeli život izgledalo je da živi u njegovoj sjeni, a zapravo, jedno su drugome bili središte svijeta. Jedan za drugoga i jedan kao drugi. Ako budu ostvarili pravo na drugi život, žele ga provesti zajedno



Odgovorio je starom prijatelju: ''Ako još možeš da se nasmiješ, ne čini to, ali ako više ne možeš, onda to uradi.''

I uradio je. Jednog rujanskog utorka, nakon čudnog telefonskog poziva, na vratima njihova doma našao je poruku: ''Obavijesti policiju. Nemoj ići gore.''

Samoubojstvo u duetu. Ležali su jedno pored drugog. Na stoliću gomila pisama za prijatelje i posmrtne službenike, jedno sa uputama o posljednjem događaju/trenutku.

Pepeo su raspršili u vrtu njihove kuće, izmiješani pepeo.

Osobno, EC smatra da je smijeh jedina, prava pobjeda nad životom i smrću. Čovjek treba da digne ruku na sebe, ako se ne može-smijati. Osmijeh je opravdanje života. Jedino, veliko opravdanje.

Dok je osmijeha nije potrebno sklapati oči.




Posljednja napomena:
Sastanak je završio nakon otprilike dva sata. Svi zajedno otišli smo na sladoled u Velo kafe. Nakon sladoleda sa prijateljima EC i DM prošetao sam do groblja.