J.V., 1961.

Poštovane posjetiteljice i posjetitelji, dobro došli na izložbu u praznom prostoru, dobro došli u Studio G.

U tri prostorije, na po tri zida, izložene su riječi na bijeloj pozadini. U svakoj prostoriji jedan umjetnik života, po tri platna, rečenice koje zamjenjuju sliku. Veličina platna 140x180. Visina 3 cm.



Prva prostorija

M.Z je rođen 1953. Tragač.

Studirao organizaciju kulture i slikarstvo. U potpunosti je posvećen umjetnosti=poslu=životu. Dvije fešte u mjesec dana poremete mu sve. Sa ženom i dvoje nejake djece živi u samoizolaciji, u staroj školi, na Učki.

Tragaču je najvažniji mir, puno šetnje prirodom, rad.

Osnovno sredstvo rada: motorna pila plus hrast lužnjak. Skulpture nastaju iz cijelog trupca. Tragač propituje masu, idealnu formu. Najprije uzdužno pili, prazni na centimetar debljine, suši godinu-dvije, spaja smolom.



Upoznao sam ga preko serije od četrnaest skulptura. Najprije je otkrio kompleksnu drvnu strukturu. Dao se u potragu za njenim idealnim partnerom. Traženo, nađeno. Odlučio se na replikacije. Zadovoljan je da forma nema kraja. Trče plavokosa dječica, igraju se među formom bez kraja, grle. Dežurni tijelobrižnici, čitaj majke, obzirno dovikuju: vratite se! Kao da čovječić može srušiti drvo.

Usamljena platna sa uramljenom jednom rečenicom:

Umjetnost je samo istraživanje, i to stalno istraživanje.






Nije važno ako nešto zaboravim, jer to znači da nije ni vrijedilo pamćenja.


Druga prostorija

I.K. Rođen 1921.

Otac profesor jezika, majka domaćica koja slika. Oduvijek je želio biti samo umjetnik. Učenje mu nije bilo važno. Derao se: ne želim u školu! Vezivao za stup. Jadna majka. Đačko doba bilo je najgore razdoblje njegova života.

Svršio je kasnije željene škole.

Oženio se u četrdesetoj, za bivšu prijateljicu M.J., nakon što se razvela od prijatelja I.R. U dotu je donijela i dva sina.

Zanimaju ga samo sadašnjost i budućnost. Uvijek gledati naprijed, a prošlost ostaviti iza sebe.

Oduševljava ga svakodnevica.

Zna da ne želi imati prepoznatljiv likovni rukopis. Važno je biti u protuslovlju sa svakim svojim djelom, sa sobom.

Najvažnija je sloboda, spontanitet.

Hrpa smeća, sijena, boce, mesa; stroj za mljevenje mesa i čvaraka, par starih cipela…;zlatna boja, automobili, Matoš…samo su materija. Duh, ideja i intuicija, daju vrijednost materiji.

Trudio se kipariti vazduh/uzduh, rekli bi braća Srbi; zrak, kažu Hrvati. Čovjek pripada zraku, ne. Želi uhvatiti slobodu, izrazivu kao stvar. Umjetnost, poput (rijetke) ptice, uvijek izmiče.

U devedeset i drugoj presretan je da je sretan.

Usamljena platna sa uramljenom jednom rečenicom:

Razbijmo okvire.




Nema smrti, postoji samo život.


Treća prostorija

K.P. Rođena 1909.

Nekoliko školskih godina, četiri-pet. Njena sestra je odlazila u školu ujutro, K. popodne. Na pola puta bi zamijenile cipele i cavate. Obitelj je posjedovala samo jedne dječje postole.

Nije bilo vremena za zamrziti školu. Trebalo je raditi, delati, sve ča je rabilo. San prela, plela, krpala, tukla konoplje, delala u kampanji i po doma kadi je bila potriba.

Udaje se u dvadesetoj, za udovca i njegovu djecu, Fumicu i Zvaneta. Od 1929. ne mijenja adresu. Dolaze i prolaze gospođe: Austro-Ugarska, Italija, Jugoslavija, Hrvatska; dame i gospoda: fiorini, lire, jugo lire, dinari i kune; gospoda i drugovi: carevi/kraljevi, ducei, maršali i vrhovnici, poštu desetljećima prima na Žagrići 4, malom selu, sa sedamnaest duša, u hrvatskoj provinciji.

Rodila troje djece. Na pitanje sjeća li se rata, još uvijek odgovara: kojeg?

Njezin je život vrhunsko djelo.

Usamljena platna sa uramljenom jednom rečenicom:

Po božjoj volji se gre i živi. Budite pravi, delajte i budite pošteni.




Je bilo huje i bolje. Danas je sve lušo. Te pelju svuderi, a svi da nimaju lazno…..Ma, nam je bilo dobro.



IZVOLITE PRISUSTVOVATI