Nakon gostovanja u emisiji Nedjeljom u dva 27. lipnja ove godine


profesoru Viktoru Žmegaču uputio sam sljedeće pismo:

Poštovani profesore Žmegač.

Prije mjesec dana kada sam se elektronski dopisivao sa g. Aleksandrom Stankovićem htio sam predložiti da Vas ugosti u ''Nedjeljom u dva'', ali nisam. Kao da jesam.

Vaše gostovanje bila je atomska koncentracija duha. Intelektualna utakmica uzbudljivija od vrhunskog nogometa. Gospodinu Stankoviću dao sam profitabilan savjet: neka prodaje DVD emisije kao alat za samopomoć.

Kada bi ''katedrala duha'', naime dalekovidnica, ustupila Vama kao gostu i
g. Stankoviću kao voditelju, jedan od programa, na 24 sata, taj reality show pratio bih sa velikim zanimanjem.

Vama i vašima želim svako dobro, do prve stote još objavljenih knjiga, gostovanja u medijima…

Srdačni pozdravi iz (pre)toplog Labina,

Daniel Mohorović


Labin, 8. srpnja 2010.

P.S.
Napisao sam pismo bez okolišanja, ''u sridu'', rekli bi Sinjani. Red je da se ukratko predstavim. Moje ime zasigurno vam ništa ne znači. Osim ako ne čitate Večernjakove kratke priče. Živim u istarskom gradiću Labinu, rodnom mjestu Matije Vlačića Ilirika. Nekada grad rudara, danas utočište majstora kista, dlijeta i pera (tipkovnica?). Rodno mjesto Daniela Načinovića i Eugena Kokota. Moji sugrađani su i kipari Josip Diminić, Mate Čvrljak. Predajem i pišem. Na jesen, ako Bog da, izlazi prva knjiga.