Početkom tjedna posudio sam knjigu iz knjižnice: ''Figura 17-Nebo može pričekati'', odgovorna osoba Željko Kipke. Posljednji put knjigu sam posudio na svetoga Martina dvije tisuće i sedme. Kako znam? To je jedini datum na posljednjoj stranici.

Jedini sam posuditelj Kipkeove knjige u labinskoj narodnoj knjižnici!

Željko opisuje kada se našao na specijalnom zadatku, kako je krenuo ''putem correspondentie, prema važećem srednjovjekovnom diskursu, ili sinkroniciteta'', kako je pisao C. G. Jung. Mogli bismo kazati koincidencija ili ''smislena slučajnost''.

U nedjelju, dvanaesti dan mjeseca ožujka dvije tisuće i šeste, Željko je odlučio napraviti eksperiment. Kao vrijedan ''metafizički detektiv'' istraživati će ''osjetljivi mehanizam koincidencija na zagrebačkom području''.

U nedjelju se čitalo iz Knjige Mudrosti: ''Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu tko će istražiti? Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga?'' (Mudr 9, 13-18b).

Velečasni Zec propovijedao je o čovjekovoj ograničenosti u odnosu na Stvoritelja. Napješačio sam se na dan Gospodnji. Pješke u Stari grad i natrag, pedesetak minuta gore-dolje, ukupno otprilike pet kilometara. Potom čašćenje za tri stola: sladoled-kava-ništa. Kada uljudno pozovu nekulturno je odbiti. Poslijepodne ugodna šetnja najjužnijom točkom Istre, rtom Kamenjak, ukupno osam kilometara. Kamenjak je prekrasan. Puše bura. Jedan kupač, roštiljari, biciklisti, ribič. Opći dojam kvare razna prometala na bijelom prašnjavom putu. Sa Jacom raspravljam o svemu, pa i o nedjeljnoj biblijskoj mudrosti iz Knjige Mudrosti.

Šečući kamenjarskom obalom-podsjeća me na ono malo brijunske obale što sam dosad vidio-naišli na ''Kameni Nebeski hram''.

Isti Tiantan, Nebeski hram u pekinškoj ljetnoj rezidenciji kineskih careva!


Kameni nebeski hram
Rt Kamenjak, 5. rujna 2010.

U petak, treći dan lipnja tisuću devetsto osamdeset i osme, Josip Diminić posjetio je Tiantan.


Josip Diminić i Nebeski hram (Tiantan)
obojeni gips, 1989./2005.

Potom je zapisao: ''Tiantan, Nebeski hram, postavljen s vanjske strane carske palače izuzetnog je oblika, plavih valovito-ovalnih krovova građenih u krug. Tu se narod molio za carevo zdravlje. Cijeli je hram od drva, bez ijednog čavla. Postoji vjerovanje da je ispod kupole-centar svijeta. (Ispod stropa ugledah malog, živog vrapca). Hram je iz 1420. godine.'' (Iste godine, trećeg srpnja, u Veneciji je potpisan Akt o predaji Labina Serenissimi).

Zamislite, Diminić, slikar, kipar i pisac koji se poistovjetio sa pticom, čija po mnogima najbolja skulptura ''Moj čovjek'' pokazuje čovjeka sa ptičjom glavom i ptičicu, u dalekoj Kini, u Nebeskom hramu ugleda pticu. Doduše samo vrapca, ali pticu. Uistinu: ''Tko od ljudi može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospodin?''


Josip Diminić
MOJ ČOVJEK